Baap ne aunti ko choda

Pozdrav,
Imam dvije kuce koje odrzavam, obiteljska i nedavno kupljena. Oba travnjaka nisu odrzavana preko 10 godina, i sada sam to na jedva raskrcio i malcirao.
Muci me korov, pogotovo onaj dugacki koji je uzas za kosit, a raste ko blesav. Isto tako, neki od korova su debljine po 2-3cm i jedva sam ih pokosio.
Zanima me, kako se sto efikasnije rijesiti korova, a da ne ulazim u neke velike investicije i da zahtjeva neko normalno odrzavanje (npr kosnja svakih 10-15 dana)?
Negdje sam cuo da je djetelina okej korov koji suzbija rast ovih ostalih, je li to recimo dobro rjesenje da imam kolko tolko normalna dvorista?
Frezao i navozio zemlju ne bi, ima par neravnina koje mogu i ovako popuniti i poravnati, ne treba biti savrseno ravno, samo da se da kositi

Kya Kabhi Kisi ne Cum Tribute Kiya Hai kisi ko ?
View Poll

izvini gramatikata ako ne mi e dobra ne sum rodena mkd ama doma so mojte zborvame makedonski cel zhivot.
idam skoro sekoje leto makedonija od ko imam 6 godini (22 sum sega). durgarite mi se skoro site slovenija, hrvatska, malta etc. imam samo 2-3 ostanati. sakam da mu napram nekoja uba tura ova leto koke idam da gi odnesam na “road trip” na nekolku mesta ama ne sum izlezen od Bitola mnogu. kazete nekoj ubaj mesta ako ima (imam za matka slusnato ama nemam odeno) sakam ubo leto da napram za site. ne znam dali ke idam pak posle ova leto zaradi rabota i skolo.

Znam da je bilo ovakvih tema, ali zanima me kako ste probili strah prilaska devojci Ne govorim o upoznavanju na ulici, faksu ili bilo gde nego specificno u klubu, npr ako je za istim stolom gde i ja. Vec par puta hvatam poglede sa devojkama ali nikako da probijem led i probam nesto. Sto se tice samopouzdanja to mi nije problem, izgledam po meni dobro, visok sam i treniram dosta, ali pricu sa devojkama nikako da izguram Nisam neko ko nikad nije imao devojke i tako to, od malena sam privlacan devojkama ali sve su prve meni prisle ili pokazale interes, cak mi ponekad pridju i u izlasku, gde ja odlicno nastavim i prezumem tok konverzacije, ali imam problem da ja zapravo prvi krenem, nikako da mi krene za rukom 😂 Imam 20 godina, ako je to informacija od koristi, u poslednjih god dana imao sam 5 devojaka ali sve su mene startovale ili dale jasan interes za mene, gde bih ja samo uradio zavrsnicu

Pre svega izvinajvam se na malo dužem postu i ako je pogrešan flair, ali potrebna mi je pomoć. Pre izvesnog vremena desila se iznenadna smrt člana porodice. Kao jedini naslednici prvog reda (deca) angažovali smo advokata za pomoć oko ostavine. Tu nastaje situacija da nakon završene ostavine mi sami saznajemo da se na pokojnog vodi i grobno mesto. Jednostavno, nije nam palo na pamet i nismo znali na koga se vodi. Mene sada zanima: Da li je i ko to trebalo da proveri? Advokat ili notar? Takođe, mi smo pitani da li postoji pismeni ili usmeni testament. Mi koliko znamo ne, ali to ne mora da znači da ne postoji. Zar to nije trebalo da proveri notar ili advokat? Ono što je nas najviše zbunilo jeste što je advokat nas pitao šta znamo da pokojnik sve poseduje. I to što smo mi pobrojali, to je bilo u testamentu. Prijatelji su nam rekli da je posao advokata da proveri sve to, a ne maš. P.S stvarno ne bismo pisali da je samo grobno mesto, nego se sada već brinemo da možda postoji još nešto što mi ne znamo. Molim vas bez glupih komentara, nismo u Srbiji, pa ni u mogućnosti da sve raščivijamo tek tako.

So convinced my father for an online drop as I'm pretty discplined and comfortable with online lectures with offline test series scoring around 520 with 80% in boards in my first attempt... Isliye neetprep ka test centre visit krne gye the koi local coaching thi.... Us coaching ke owner ne kaha ki Mera score bahut bekar hai and that I won't be able to improve without joining their coaching blah blah😭🥰🙏aur khaali test series lena bhi ekdum bekar hi cheez hai aur aise mere papa unki baato mein a gye aur mujhe unki offline coaching attend krne ko keh rhe hai Monday se Mera bilkul man nahi hai please help kaise convince kru 🙏

Trazim preporuku za ljetovanje u Hrvatskoj, voljela bih bas negdje otici i odmoriti se ko covjek, nekakav dobar hotel tik do mora ili nesto u smislu moderne mobilne kucice pokraj mora i slicno, nesto di ne moram nakuhavati, spremati i ostale stvari.. na bookingu ima hrpa stvari pa ne znam odakle krenuti jer nemam neku određenu lokaciju
Ako imate dobre prijedloge i van Hrvatske, slobodno

Da li je još nekome ovde muka od ove novonastale situacije u kojoj jedna siromašna zemlja prepuna problema izdvaja desetine miliona evra (na ovaj ili onaj način) svake godine zarad učešća dva kluba u evroligi i njihove borbe da odu na završni turnir? Da li još nekome ovde muka kada mediji u Srbiji (i oni za SNS i N1/SportKlub) te neverovatne budžete ta dva kluba predstavljaju kao nešto sasvim normalno i ne samo normalno nego i poželjno? Kako je tim klubovima zapravo mesto u evroligi, takmičenju u kojem učestvuju samo igračke evropskih bogataša i košarkaške sekcije ultrabogatih fudbalskih klubova?
Nekakvo razmišljanje ide ovako, "ionako se bacaju pare na svakakve gluposti, treba da ima i za večite koji nas predstavljaju u evroligi". Pa, ako je tako, zašto svako od nas ne traži da malo ne plaća račune u ovoj zemlji, jer neće država propasti ako siromašni Žika ne plati struju ili infostan. I, ako je tako, zašto onda nigde u bližoj i daljoj okolini ne postoji zemlja koja baca desetine miliona evra zarad zabave navijača neka dva kluba?
Lično, nadam se da će sama evroliga izbaciti ova dva kluba i preseći im mogućnost da se svake sezone takmiče ko će našim parama dovesti skupljeg igrača i da će cela ova laž kako evroliga želi Partizan ili Crvenu zvezdu zbog nekakve neverovatne atmosfere (a ne zbog desetine miliona evra koje SNS daje klubovima svake godine) postati samo mračna prošlost.

Kodėl vyrai/vaikinai į vienas merginas “investuoja” finansiškai bei laiko/pastangų prasme, o į kitas ne? Pvz būna panelių, kurioms visi turėti vaikinai pirko gėles, dovanas (kad ir be progų), visada apmokėjo sąskaitą restorane, atidarydavo duris, visur vežiojo, bet būna ir tokių, kurios negauna net bare minimum pastangų. Nuo ko tai priklauso?

Se še komu dogaja da zelo dolgo obdobje živi življenje na "avtopilotu" in enostavno spi, jé, dela, gre od obveznosti do obveznosti in od užitka do užitka, potem pa se vsake toliko časa "prebudi" v višje stanje zavesti, ko lahko objektivno opazuje delovanje svojega uma?
Težko je opisat kaj točno mislim, zato ker se človek ki je na avtopilotu ne zaveda da je na avtopilotu, tudi jaz se ne. Mislim da sem prvič prišel v to spremenjeno stanje ob branju knjige Eckharta Tolleja, in kasneje tudi ob jemanju psihadeličnih drog. Zdaj se mi tudi vsake toliko časa zgodi da se "prebudim" in se zavem da sem bil zadnjih par tednov ali mesecev na avtopilotu in nisem posebej analiziral samega sebe.
Recimo v tem drugem stanju zavesti je precej lažje spremljat misli ki se pojavljajo v mojem umu in analizirat od kje so prišle, poleg tega pa tudi pride spoznanje glede tega kako neverjetno je vse skupaj. Jaz sem skupek celic ki stalno nastajajo in umirajo, nastal sem skozi dolg nakljičen proces evolucije. Ta skupek celic se zaveda sam sebe in sveta okoli sebe. To se meni res zdi noro. Svetloba pride v moje oči in vidim kaj je okoli mene. Čutim kako mi veter piha čez kožo. Imam prste in jih lahko premikam s svojimi mislimi. Biti živo bitje je res izjemno kul. Biti živo bitje ki se zaveda da je živo bitje in analizira samo sebe je še bolj kul. In tako živo bitje je zraslo iz ene same celice na podlagi navodil v DNK. Meni se to zdi res noro.
Ampak na podlagi nagonov in družbenih pričakovanj ta kup celic še naprej igra vloge očeta, sina, delavca, slovenca, itd. itd. Zato ker če bi se ves čas samo čudil sam sebi in se navduševal nad tem kako fajn je obstajati ne bi nikamor prišel.
Kaj mislite? Zgleda ta post kot da sem malo čez les ali je približno smiseln? Ima še kdo podobno izkušnjo?

Meri mains mein 94.2%ile aayi, pure khaandan ka star tha main basically aur end mein chudh gya. Maine puri koshish Kari yeh main keh sakta hu without any regret. Still parents kabhi kabhi jaane Anjane mein kuch aisi baatein bol dete hain Jo hurt Kar jati hai. Mere papa mujhe kehte hain tune mehnat nahi Kari, not in a toxic way just if you had you would've made it Wali baat. Ispr mujhe gussa aata hai because main gaand ghisi hai in 2 Saal. Mera result dekhkr mere teachers aur dost jinki 99+ aayi hai woh shocked the kyunki batch toppers mein hoti thi meri ginti, teachers kehte the top 5k mein aana hai kuch bhi karke aur main 90k rank laya. Tut chuka hu, existential crisis mode mein hu, ki topper nhi toh aakhir hu kon main? Hu kya main? Mere hone ka point kya hai? Ghar se Bahar nhi ja rha kyunki lag rha hai saari duniya mujhe hi dekh rhi hai, saari duniya soch rhi hai, "baatein karta tha, aukaat mein kuch tha nahi", nahi padha ja rha lekin koshish abhi bhi Kar rha hu. Aaj bhi yahi hua, papa ne bol diya ki thodi aur mehnat Kari hoti toh.... main chilla padha ki kuch nhi karna mujhe, mere bas ka kuch nhi hai akela chhodh do. Is baat pe papa ne realise Kiya shayad ki I am hurting. After all clear na hone ka mujhse zyada dukh hai kya kisi ko? Console Kar rhe the, meri aankho mein aasu the lekin ek bhi baha nahi. Utne mein ek baat suni. "Bohot garv hai mujhe tujhpr aur tune Jo kuch bhi Kiya uspr". Life mein pehli baar suni yeh cheez. Fir nhi ruke aasu. Kamre ki light off karke leta hua tha toh shayad kisi ko dikhe nhi. Saari ummeed kho chuka hu main. Karna toh chahta hu life mein kuch lekin Kar nhi pa rha kisi wajah se. Sach kahu toh aur jeena bhi nhi chahta lekin itni Himmat bhi nhi ki kuch action le Saku. Kuch point nhi tha, bas suna hai dard baatne se Kam ho jata hai toh yeh lamba sa para likh diya. I am sure aap mein se bohot log same cheez experience Kar rhe ho. Maybe yeh relatable lage? Maybe kuch positive impact ho iska? Main nhi karna chahta aur kisi ko bhi disappoint, kyunki fir khud se bhi nazre nhi mila paunga. Thak gya hu, tut gya hu.

Već uoči prvih višestranačkih republičkih izbora 1990. godine, posle odbacivanja amandmana opozicije na izborni zakon od strane jednostranačke republičke skupštine, opozicione stranke (SPO, DS, Demokratski forum, SLS, SNO, NRS, NS(S), ND, SSVS, SRSJ u Srbiji, UJDI, Stranka socijalne pravde, Pokret za zaštitu ljudskih prava u Jugoslaviji i Stranka samostalnih privrednika i seljaka) najavljuju da povlače svoje kandidate za narodne poslanike i predsednika Republike, odnosno da neće da učestvuju na “neregularnim” izborima.
Ipak, pred same izbore, opozicija odustaje od bojkota, računajući na izborni uspeh i u nepovoljnim uslovima, a na temelju pogrešnih procena snage režima, odnosno uverenja da je “komunizam” i u Srbiji doživeo krah, kao u ostalim zemljama Istočne Evrope. Tako nekoliko dana pre izbora lider SPO V. Drašković govori: „Boljševizam neću srušiti ja. Boljševizam će srušiti – boljševizam [...] Ovo što oni sada čine, više doprinosi njihovom padu, nego bilo koja propaganda SPO, kada bismo para za propagandu imali. Našu predizbornu kampanju vodi, praktično, Slobodan Milošević i mi smo mu na tome zahvalni” (Srpska reč 5. 12. 1990).
Iako je nekoliko dana ranije na mitingu u Zrenjaninu Drašković patetično zaklinjao birače: „Ko izađe na lažirane izbore, srpski je izdajnik i ja kao car Lazar, upućujem kletvu onome ko narod gura u mrak: ’Dabogda mu ništa ne nicalo’” (Borba 1–2. 12. 1990), posle usvajanja samo jednog od desetak zahteva opozicije – za uključivanjem njenih predstavnika u kontrolu izbora, Drašković saopštava da je opozicija, „ceneći napor delegata Skupštine Srbije”, odlučila da učestvuje na izborima.
Ova konfuzija poruka dezorijentisala je deo pristalica opozicionih partija i smanjila eventualnu naklonost dela neopredeljenih birača, a podrška V. Draškoviću se osipala – SPS je osvojio 78% mandata, a Milošević je pobedio u I krugu sa 65% glasova.
Izvor: https://demostat.rs/svesti/analize/skromne-mogucnosti-bojkota-kao-sredstva-politicke-borbe/633

So today, I finished off my CUET exams. I'll be honest physical ed and GT mere ma baap ne karne ke liye karwaliya... Im getting around 170/200 in PE and GT ko main dekhra ni hun. My main issue is my eco, pol, history and english. I calculated my marks and they are approx 194/200 in eco, 188/200 in pol and history and unknown/200 in english ( amazing admin of my centre took our english question papers just before GT aur phir wapas nahi mile )... I am assuming between 200 and 188 for english as I am rather good with the language.
As a general category male, do you think I'll have any chance of getting a BA english honors or BA psychology honors seat from DU ( I know koi to miljayega but I am thinking more along the lines of Hansraj, Ramjas, Hindu etc ).
I dont wanna do law but my parents say ki CUET se DU ni hua to CLAT hi karna padega warna no college for me :(

,,Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug u nevolji, i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista, bejah na ostrvu koje se zove Patam, za reč Božiju i za svedočanstvo Isusa Hrista. Bejah u duhu u dan nedeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koji govoraše: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Poslednji; I šta vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju"
Otkr.1:9-11
U ovom uvodu izgleda kao da se Jovan čudi pa kaže,,Ja Jovan" zar sam ja nešto posebno pa mi Bog objavljuje ovakve stvari.Jovan je bio veoma ponizan kad je napisao ovo jer dalje nastavlja,,koji sam i brat vaš i drug u nevolji,"Ovde Jovan ne kaže ,,Ja Jovan koji sam apostol, koji sam iznad vas ili nešto slično"ovde Jovan kaže,,brat" dakle Jovan je brat a ne nešto više od brata, Jovan deli dobro i zlo sa braćom.on strada sa bračom kada je crkva bila progonjena.Jovan nije sebe uzvisivao iznad braće kao što neki danas rade proglašavajući sebe da su super sveti ili nešto slično.Ako ćemo ljudski razmišljati Jovan je imao elemenata da ,,ponešto kaže o sebi "ali on to ne radi on sebe stavlja u isti rang sa bračom i tu se vidi koliko je Jovan duhovan i ponizan.Istina Jovan je bio apostol od Boga odabran,ćak je imao i posebne priviligije da bude u blizini Isusa,takođe bio je u užem krugu privilegija sa Petrom i Jakovom,data mu je milost da napiše Jevanđelje po Jovanu,tri poslanice kao i Otkrivenje u kome je video nešto što verovatno pre njega niko nije.Ali Jovan ništa od toga ne spominje niti koristi privilegije kod ljudi da bi sebe dokazao on jednostavno kaže,,,,Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug u nevolji, i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista,"
Ovde vidimo da Jovan kaže u ,,carstvu" i ovo se odnosi na duhovno carstvo koje je počelo i u kome Isus caruje,to je crkva Božija o kojoj smo čitali i u šetom stihu:
,,I učini nas careve i sveštenike Bogu i Ocu svom"
Otkr.1:6
naravno i ovo je po blagodati jer je ovo nezamislivo za nas ljude.Znamo kakvi smo i šta volimo da radimo ali ipak Bog ne postupa sa nama po našim pogreškama već nas čini carevima i sveštenicima.
,,A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodetelji Onog koji vas dozva iz tame k čudnom videlu svom"
1 Petr.2:9
Postali smo dakle carevi sveštenici i sada svi imamo direktan pristup Bogu na osnovu zasluga Gospoda Isusa.Jovan ovde ohrabruje braću pa kaže,,Ja sam kao i vi ponizni sluga Hristvog carstva.Nas je Isus iskupio i sada caruje u našim srcima"
I zadnja stvar koju Jovan pomine na početku ovog stiha je ,,i trpljenju Isusa Hrista".Mi znamo da je crkva prolazila krov ogromne probleme i muke a da je veliki broj vernika završio svoj život mučeničkom smrću i kroz sve to prožima se zajednička karakteristika,,trpljenje" i čekanje dolaska Gospoda Isusa Hrista..O ovome piše sada Jovan.On kaže,,Ja Jovan"ponizni brat ,,imam veliku privilegiju da vam napišem objavu večnoga Boga do samog kraja" koja će potvrditi dolazak Gospoda Isusa Hrista u slavi da postavi večno carstvo.
Dalje nastavlja,,bejah na ostrvu koje se zove Patam, za reč Božiju i za svedočanstvo Isusa Hrista" Jovan nam kaže da je prognan na ostrvo Patmos zbog propovedanja reči Božije a u zadnjem delu vidimo da je propovedao i drugi Hristov dolazak,,i za svedočanstvo Isusa Hrista" a objašnjenje je u:
,,...jer je svedočanstvo Isusovo Duh Proroštva."
Otkr.19:10
Kada je Jovan poslat na ostrvo imao je oko devedest godina i tamo je bio među kriminalcima i političkim zatvorenicima jer je rimska vlast za te kategorije odredila ostrvo Patmos.Ostrvo je bilo izolovano i svako ko je bio na ovom ostrvu izgubio je civilna prava kao i svoje posede a prema zatvorenicima su bili izuzetno grubi uz to davali im vrlo malo hrane a radili su veoma naporne poslove dok su spavali u nekoj pećini.
I Jovan je prolazio kroz ova stradanja ali ne piše u koju je grupu bio raspoređen jer on nije bio ni kriminalac a ni političar on je tu bio zbog reči Božije i sada u jeku tih stradanja na izolovanom ostrvu Bog mu se javlja.
,,Bejah u duhu u dan nedeljni" Jovan kaže da je bio u Duhu što znači da je Jovan bio van normalnih čula koja koristimo na zemlji on je bio u Duhu . Dakle Bog mu na neprirodan način Duhom Svetim u nedelju daje objavu.Jovan nastavlja,,i čuh za sobom glas veliki kao trube koji govoraše",Jovan je čuo glas Gospoda Isusa Hrista koji mu daje smernice šta treba da radi.
Ovaj glas Boga sponimnje se i:
,,...Bog mu odgovaraše glasom."
2 Moj.19:19
,,Dao ti je da čuješ glas Njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i reči Njegove čuo si isred ognja"
5 Moj.4:36
,,I čuh glas veliki s neba gde govori"
Otkr.21:3
Ovaj glas koji Jovan čuje sa uputstvom šta da radi je glas Boga glas Autoriteta glas Onog koji je Svedržitelj,glas Onog koji nema ni početka ni kraja,glas Onog koji je Alfa i Omega,glas Onog koji je Prvi i Poslednji .
,,Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Poslednji; I šta vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju"
Gospod Isus kaže Jovanu da pošalje knjigu sa onim što vidi u sedam gradova u kojima su bile crkve redosledom koji je dat dakle od Efesa do Laodikije i nazad u Efes.Lokalne crkve bile su nezavisne i svaka je imala svog propovednika koji je bio pod autoritetom Gospoda Isusa Hrista jer je On glava crkvi.
,,...Hristos glava crkvi,"
Ef.5:23

Ne vem a je možno, ampak imam feeling da je fotr ljubosumen na mojo punco. Stalno jo naslavlja s kurbo tatico (v glavo si je vtepel, da je doma pokradla tono stvari), skratka vse najslabše. Ponavadi to govori, ko se kregava verjetno v želji, da bi me prizadel. Na začetku me je motilo potem sem pa ugotovil, da je to njegov modus operandi in gre skozi eno uho notri in drugega ven. Pa stalno mi govori da naj se je losam. Mislim takega obnašanja še nisem videl. Prav sovraži jo. . Pa sem mu že reku, da je ljubosumen pa je reku, da na tako kurbo že ne more bit medtem ko je on samski že ene 15 let in tudi v prihodnosti ne vidim nobene ženske v njegovem življenju.

Medyo mahaba ito so if you can spare 30 min, go ahead. This is also a throwaway account to keep anonymity.
Hi, I'm a M, in my late 20s.
My dad is an OFW, so our mom served as our father figure when he is away 9 months a year.
I have a tita who acted as my mother figure, and a sister.
Yung tatay ko naman ay responsable at malambing sa nanay namin.
Let's just say I always admired him, and always wanted to be like him, and fulfill his wishes.
Lagi niya kasi ako binubulungan na kapag lumaki na daw ako, bibilhan ko siya ng sasakyan. Utang na loob ba.
Well, I tried to be like him, think like him, act like him. Tingin ko kasi yun ang paraan para maging mabait siya sakin. Papaano kasi takot ang tinanim niya sa isip naming magkakapatid.
Until I realized my values don't align with his.
Balik tayo sa childhood. I always find him confusing since my childhood days.
Sa tuwing uuwi siya, pagbubuhatin lang niya ako ng bagahe niya habang malambing niyang binabati yung sister at mom ko.
Isa lang yan sa mga confusing na behaviors niya, kumbaga sa relasyon eh mixed signals lagi.
Pero inisip ko nalang eh kasi lalaki akong anak kaya siguro ganun, dapat tigasin ang trato.
Pero bakit nga ba confusing? Kasi kapag nandyan nanay namin ang bait bait ng tatay namin eh. Pero kapag pumapasok na si nanay sa trabaho, nag-iiba yung ugali ni tatay, nagiging hostile siya up to the point na unreasonable na. Tawag nga sa kanya ng kapatid ko, bully kasi ugaling bully talaga minus pagbubuhat ng kamay.
Paano nga ba siya naging hostile?
Una, hindi mo malapitan kasi nakasinghal palagi at nakasimangot. Tapos palagi may session yan na tuturuan niya kami magluto o papanoorin kami gumawa ng gawaing bahay, para lang punahin bawat galaw namin sabay mura, ad hominem at kumpara sa ibang mga bata. Tapos siya na tatapos ng gawain after niya kami pahiyain. The rest of the day, walang nagsasalita siya lang. He will always rant about anything, basta palagi siya "galit" mode.
Tapos uuwi na si nanay. Sa dinner table, kapag kinakamusta kami ni nanay, inuunahan kami sumagot ni tatay. Kahit kitang kita naman sa mukha namin na hindi kami okay kasama itong tatay namin, hindi namin masabi kay nanay. Nakakatakot magsumbong eh. Tapos ano pa yan, babalik siya sa pagiging mabait at malambing na tatay. Ganyan siya kapag kasama namin si nanay.
Maybe I always knew something is off, that's why it felt weird when he tried to gaslight us. He always says "alam ng magulang ang nakabubuti sa anak" pero hindi naman marunong magturo.
At kapag hindi niya nakukuha gusto niya sa amin (after all his antics and hostility), magiging passive aggressive siya. Kapag gusto niya kami gumising ng maaga, magpapatugtog yan ng stereo ng malakas. Gusto niya kasi probinsya style, eh that time todo puyat na ko sa school sa dami ng pinapasang requirements.
O kaya kapag nagkukulong ako sa kwarto studying, sisinghal uli yan ng "ano ba yan palagi nalang kayo nasa kwarto" na may kasamang mura syempre.
Nanay namin never nagmura sa harap namin.
Heck, there is even one time na nagising ako 11am because I slept at 4am doing schoolwork. Pucha pagising ko singhal agad itong tatay namin na palaging galit at sabi ba naman sa akin, "huwag ka na kumain" (mag alamusal). Edi pumunta nalang ako sa study table para ituloy yung assignment ko. Pero gigil na gigil ako sa galit nun at mangiyak-iyak ako. Sa isip ko, grabe naman 'to, first time ko lang magpuyat ng sagad galit na agad inabot ko. At first time na may nagalit sa akin dahil sa nag-aral ako? LMAO.
Then our aunt (na maglalayas later on kasi lagi siya sinisigawan ng tatay namin) said, "bakit naman ganun" as she tried to reason out how unreasonable our dad is.
Well, it took me years to realize na yung ginagawa niya sa amin, hybrid ng bully parenting at gaslighting.
Pero bakit nga ba siya hindi marunong magturo?
Ganito yon, I still remember when he tried to teach us how to cook but he didn't tell us the basics. Grade 1 ako na hindi marunog magbukas ng kalan. Edi hindi umapoy. Singhal agad si g*go. Sabay mura, panglalait, at ikukumpara ka na sa mga batang salat sa buhay, na hindi daw kasi kami lumaki ng probinsya.. yun pala may hinanakit siya kasi our mom insisted na bumukod sa fam ni tatay sa province, kasi ayaw ni mom na may in-laws na nangingialam. Eh itong tatay namin, obssessed sa pagiging probinsyano niya.
But, kasalanan ba ng mga bata yun? Kami pa talaga pinagbuntungan. Lol.
Lol kahit nga paraan ng pag-kain dapat daw "European"
yung naka fork at knife kahit sinigang ang ulam kasi pagtatawanan daw kami. Ewan, idol na idol niya siguro mga "puti" (yan tawag niya sa Europeans) kaka-cruise ship niya.
Oo, seaman siya.
At first I thought ganun lang siya samin kasi nga "alam ng magulang ang nakabubuti sa anak" until I found a pattern on how he treats people.
Sadly, I found out about it late and I just ignored all his antics all throughout my childhood.
So ganito. By default, palagi siya nakasinghal at hindi nakikinig sa opinyon ng ibang tao na tingin niya ay mas mababa sa kanya.
Oo, sobrang bait niyan kapag alam niyang mayaman yung tao o kaya may "narating sa buhay"
Else, mapanglait na at walang respeto.
Worst thing is, mahilig siya manlait towards lgbt, sa body shaming mahilig rin, dog lover daw pero nagbabanta na pumatay ng aso, maka Leni lang kasi si Mar Roxas talaga idol niya kasi ka-probinsya niya, etc.
Heck, there was even one time na may trabahador sa bahay namin na halos natutuliro na sa takot kasi lagi niya sinisigawan at palagi pinupuna pati personal life. Self-righteous catholic pero mapanglait sa kapwa.
There is also another time na lumayas yung auntie ko sa bahay namin kasi lagi rin niya sinisinghalan at pinupuna (sister in law niya si auntie, pero si auntie kasi helper ang trabaho so alam mo na bakit siya ganun kay auntie).
And many more..
Until one day, I realized na lumalapit na ako sa breaking point.
Papaano, tanda-tanda ko na (early 20s) pero minumura pa rin niya ako at pinupuna. Pangit daw pagkakalatag ng kable sa pc setup ko (paki mo ba lol), payat ko daw kaya dapat mag-gym ako kasi maganda daw bato-bato ang katawan sa lalaki (oo mahilig mangbody shame yan ng boksingero na payat na parang wala siyang alam sa weight class sa boxing lol)
at ang tanda-tanda ko na daw di pa daw ako marunong magdrive (who cares about age lol).
Eh siya? Tanda-tanda na niya hindi parin siya marunong magturo ng maayos.
Idol ko pa siya nito kaya nagpapaturo pa ko magdrive sa kanya. Kaso wala, puro mura lang inabot ko, pangkukumpara sa mga babae na mas mabilis daw magpatakbo (lmao sexist na insecure ata) at kung anu-ano pa.
Muntikan na nga sila mag-away ng nanay ko kasi sagot ng nanay ko "ano ba problema mo sa mga babae" kasi puro "babae kasi" ang sinasabi ng tatay namin kapag may mabagal na sasakyan, etc.
Mind you, I never gained confidence until I am forced to drive on my own kuha ng pandemic at dahil yun sa wala siya sa tabi ko na sinisinghalan ako kada sa galaw ko, witch matching na "p*** ka".
Worse thing is, "wala, wala talaga." tapos hindi ka naman icocorrect. Manghuhula pa ako san ako nagkamali lol. How can you build confidence on that?
Then the breaking point happened.
Komprontahan na.
Nung umuwi siya that year, nag breakdown na ako sa harap ng pamilya. Ayaw pa niya aminin yung mga ginagawa niya lol. He even tried to dismiss and invalidate me, the usual stuff you know. Buti nalang nandyan nanay namin to mediate.
Since then I realized that I will never please him, at nasa 20s na ako pero ganun pa rin siya sa akin. Actually, simula childhood ko hostile na siya sakin.
Heck, I should just walk my own path and stop emulating him. So I stopped imitating him. I dropped his toxic values that felt weird to me, and I followed my own. I felt happy, and at peace.
Then I started meeting people and connecting with them, the right people. Those people who corrected my bad values, and from there I slowly started to change.
I stopped connecting with my old friends of my old self, because not only I was imitating someone who I'm not, but I am chasing an identity that does not align with them.
I finally followed my passion (gusto ng tatay ko kasi mag seaman ako lol), embraced the affectionate side of myself (dati kasi bawal maging malambing hindi daw kasi trait ng lalaki yun), and became more open to people (kahit lgbt pa) and I never discriminated again.
I stopped caring on what others will view me (laging rason ng tatay ko sa mga turo is para hindi daw kami pagtawanan ng iba). Yung takot ko dati na mapagtawanan tinapon ko na. You do you.
I still remember my college days na mapanglait ako sa mga classmates namin na hindi marunong sa mga main subjects. Eh dahil ba sa magaling ako dapat ko na gawin yun? Namana ko pala yung ugaling yun sa tatay ko.
I stopped catcalling, I stopped thinking women as inferior gender, I stopped being a hypocrite Catholic (yes he is a solid Catholic na lumuhod kay virgin mary kada umaga pero ang baba ng tingin sa mga babae), I stopped all the toxic things na nakuha ko sa tatay ko.
I am still in the process of finding who I am and evolving my values, but I never felt this free kaya I am happy to break out of his shadow. Tuloy lang ang buhay at pag-eexplore.
Sarap pala sa feeling na magkaroon ng mga kaibigan. People who are really your tribe. Yung mga dati ko kasing kaibigan, kuhang-kuha rin yung values at ugali na nakuha ko sa tatay ko. I felt like I belonged there but there is always something off.
But not everything is good kasi ang naging kapalit ng breaking free from my father's shadow is, naging distant ako sa tatay ko.
Trauma na din siguro. First, ayoko lang na nasa paligid siya. Mixed emotions eh. Kung hindi anxiety, inis lang nararamdaman ko. Saka para bang nagiging defensive ako, I feel like he will say something bad everytime he comes near me to start a conversation.
Kapag naririnig ko siya na sumisinghal o kahit malakas lang boses eh naalala ko ang lahat. Kapag may minumura siyang mga holdaper sa balita o nagdadabog habang nanonood ng basketball, naalala ko lahat.
Second, I don't know how to express my real self to him. I just know he will never understand kasi salungat na mga values ko sa kanya.
Wala na kami ibang pinaguusapan kundi basketball and that's it.
Third, I consider myself geek and well-read. He is the opposite, and he is street smart (laking probinsya, worked blue collar jobs in Manila in his 20s), but at the same time I can feel his hostility towards smart people. Kasi palagi yan nagsasabi, "pag pinadala yan sa probinsya wala yan"
I get him, but I feel like I am walking on eggshells kasi baka matrigger siya at yung maging response niya mag-trigger din sa mga unresolved trauma ko from him. Mahirap imagine kapag nangyari yun, kasi baka magkagulo nalang talaga.
Fourth, it took 3 years before he become fully nice to me. In denial pa kasi siya sa "awkwardness" namin. Todo iwas kasi ako.
The first year nangpupuna pa rin siya, the second year he is still trying to insist his values. Those two years were hell though, kasi kapag ginagawa niya yan, silent treatment ginagawa ko. Hindi naman kasi siya marunong makinig sa palinawag ng isang taong mas "bata" sa kanya.
Also, he never changed his attitude towards others. Mabait lang sa akin kasi confronted ko na siya. Mapanlait pa rin siya sa iba, yung kapatid ko nga sinasabihan pa rin niyang mataba hanggang ngayon. Pero malapit na rin yun sa breaking point niya.
Until today, never kami nag-outing ng pamilya ko na buo since the confrontation happened.
I just can't stand hearing his voice. Naalala ko lahat eh.
Also, I need to match his energy at kapag hindi ko kaya, I just avoid him. Minsan walang kibo nalang talaga.
Look, days are good if I can match his energy. Para kasing machine gun yun dumaldal. Singhal agad tapos mabilis, tapos walang paki sa social cues dadaldalin ka agad. So matching his energy is exhausting.
Hindi kasi ako yung taong nangpaplastik. Magkaiba kami ng values eh, minsan may mga nasasabi pa yan na bigla nalang ako nattrigger.
So that's the aftermath.
One thing I realized is hindi ko naman pala siya dapat i-please para hindi siya maging hostile sakin.
But it feels staged at parang naging standoff lang.
Maybe I am still expecting some level of affection kasi wala eh, tatay ko pa rin siya. Baka naman kasi kaya ko pa rin maging affectionate sa kanya just like how I am with my tita (mother figure), mom (father figure), and sister.
How did I know that I can? Madali lang sa akin makipagkaibigan sa mga lalaking mas matanda sa akin, sa mga kuya, manong, at lolo. Kahit na same pa sila ng values sa tatay ko, kaya ko. Kaya ko makisama sa ibang tao, pero bakit sa kanya hirap ako?
Hindi ko alam, hindi kasi ako makaramdam ng peace to be affectionate sa tatay ko. Lalim kasi ng hugot at sugat eh. Ganun siguro.
Hindi madali but I am doing it for my mom. Kitang-kita ko kasi yung saya ng nanay ko kapag nag-uusap kami ng tatay ko. Kahit sandali lang, happy na siya na makitang may moments na "okay" kami ng tatay ko.
Well, I'll just give her that.
I still think of my mom as the father figure, siya kasi yung balance ng disciplinarian at affectionate traits. I respect her.
Yung tatay ko naman, I simlply can't think of him as a father figure anymore. I dropped it already. His hostility to me for 20+ years is not easy to forget. I stopped chasing his approval, at hindi ko siya dapat ginaya. I realized that I don't respect him the same as my mom, takot lang talaga ako sa kanya nung bata ako, at ngayon I still have unresolved issues with him.
I guess hindi na talaga maaayos ng tuluyan yung relationship namin. In the words of nanay "may lamat na ba talaga anak?"
Oo nalang talaga ang sagot ko, because my way to keep my sanity is by setting boundaries and part of it is by being distant to him when I need to.
Thank you for reading.