Stihovi za sestru

Otkrivenje 1:8

2024.05.17 11:42 HealthyYard6559 Otkrivenje 1:8

,,Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak, govori Gospod, Koji jeste, i koji beše, i koji će doći, Svedržitelj."
Otkr.1:8
,,Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak"Da bi neko bio alfa i omega,početak i svršetak morao bi da zna svaku sitnicu iz večnosti a takođe i svaku sitnicu iz budučnosti uključujući i večnost .Ko može da zna tako nešto osim Boga?.Ljudi mogu da izuče sve moguće škole da pročitaju sve moguće enciklopedije da pokupe svo znanje koje danas posedujemo pa ipak niko ne bi mogao biti alfa i omega ,početak i svršetak.Naravno neko bi mogao da kaže da je to ali to bi bila sotonska laž i ne bi bila istina.Ovo znanje poseduje samo Bog i samo Bog ovo može da tvrdi,,Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak" jer :
Bog je sveznajuć
,,Gospode! Ti me kušaš i znaš.Ti znaš kad sedam i kad ustanem; Ti znaš pomisli moje izdaleka; Kad hodim i kad se odmaram, Ti si oko mene, i sve puteve moje vidiš.Još nema reči na jeziku mom, a Ti, Gospode, gle, već sve znaš.Sastrag i spred Ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.Čudno je za me znanje Tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.Kuda bih otišao od duha Tvog, i od lica Tvog kuda bih pobegao?Da izađem na nebo, Ti si onde. Da siđem u pakao, onde si.Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:I onde će me ruka Tvoja voditi, i držati me desnica Tvoja.Da kažem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao videlo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od Tebe, i noć je svetla kao dan: mrak je kao videlo.Jer si Ti stvorio šta je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.Hvalim Te, što sam divno sazdan. Divna su dela Tvoja, i duša moja to zna dobro.Nijedna se kost moja nije sakrila od Tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.Zametak moj videše oči Tvoje, u knjizi je Tvojoj sve to zapisano, i dani zabeleženi, kad ih još nije bilo nijednog.Kako su mi nedokučive pomisli Tvoje, Bože! Kako im je velik broj”
Ps.139:1-17
U ovom psalmu vidimo koliko mnogo činjenica o nama Bog zna ali je to samo mali deo jer Bog poseduje daleko više znanja o nama ali je to rečima praktično nemoguće izraziti a mi ovde vidimo da Bog zna kad mi sedimo,kad ustajemo ,šta radimo ,kako radimo,zna sve naše puteve,sve naše reči koje smo izgovorili, piše da zna čak i naše pomisli,dalje možemo videti da Bog zna prošlost,sadašnjost i budučnost, zna sve o nama čak i pre našeg rođenja itd.Ovo jasno ukazuje da mi ništa ne možemo uraditi a da Bog to ne zna i ovo se odnosi samo na nas ljude koji je samo mali delic Bozijeg sveznanja,
Ovde su uzeti neki primeri koji su nama bliski iz života nešto što može svako da razume jer nisu svi ljudi naučnici ili akademski građani daleko je više ,,običnih” ljudi pogotovo je to tako bilo kroz istoriju a Biblija je pisana jednostavnim razumljivim jezikom tako da može svako da je razume.
A iz ovoga se jasno vidi i svako može da razume da je Bog sveznajuć.
,,Nema svetog kao što je Gospod; jer nema drugog osim Tebe; i nema stene kao što je Bog naš.Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših reči ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namere.”
1 Sam.2:2-3
Evo ovi stihovi ponovo potvrđuju da je Bog Sveznajuć i ovde imao i jednu praktičnu pouku ,prijateljski savet od Boga a odnosi se na naš život odnosi se na ono šta radimo,kako radimo i šta pričamo jer sve što mi radimo Bog zna pa ćemo ukoliko uprorno odbijamo da živimo po Božijoj volji za to sami biti krivi i jednog dana snosićemo posledice za to.Naravno Bog ne želi da nas natera da nešto uradimo na silu, naš je izbor ali je velika mudrost poslušati savet koji nam Bog daje jer Bog ne želi da iko pogine već da se svi žive i to je smisao reči ,,pokajanje” iz 2 Petrove.
,,Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.”
2 Petr.3:9
Bog je svuda prisutan
Govorili smo da Bog nije ograničen zemaljskim zakonima niti se može dokučiti suština Boga.Osim toga Bog je svuda prisutan i neizmeran u svemu kao što je npr. stvaranje, znanje, davanje, opraštanje, spasenje itd.
,,Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah.”
1 Car. 8:27
,,Jer su oči Njegove obraćene na puteve čovečije i vidi sve korake njegove.Nema mraka ni sena smrtnoga gde bi se sakrili koji čine bezakonje.”
Jov 34:21-22
,,Kuda bih otišao od duha Tvog, i od lica Tvog kuda bih pobegao? Da izađem na nebo, Ti si onde. Da siđem u pakao, onde si.Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:I onde će me ruka Tvoja voditi, i držati me desnica Tvoja.Da kažem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao videlo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od Tebe, i noć je svetla kao dan: mrak je kao videlo.Jer si Ti stvorio šta je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. Hvalim Te, što sam divno sazdan. Divna su dela Tvoja, i duša moja to zna dobro. Nijedna se kost moja nije sakrila od Tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. Zametak moj videše oči Tvoje, u knjizi je Tvojoj sve to zapisano, i dani zabeleženi, kad ih još nije bilo nijednog.”
Ps.139:7-16
,,Oči su Gospodnje na svakom mestu gledajući zle i dobre.”
Priče 15:3
,,Jesam li ja Bog iz bliza, govori Gospod, a nisam Bog i iz daleka? Može li se ko sakriti na tajno mesto da ga ja ne vidim? Govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? Govori Gospod.”
Jer.23:23-24
,,Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti;I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, onde ću zapovedati zmiji da ih ujede”
Amos 9:2-3
,,I nema tvari nepoznate pred Njime, nego je sve golo i otkriveno pred očima Onog kome govorimo.”
Jevr.4:13
Bog je svemoguć
U Bibliji nalazimo kroz različite vremenske periode i različite manifestacije Božije svemogučnosti pa ćemo neke da spomenemo.
Iz Biblije vidimo da je Avram imao 99 godina ali da nije imao potomstvo i jednom prilikom se Avramu javio Bog i rekao:
,,A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog Svemogući, po mojoj volji živi, i budi pošten.I učiniću zavet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti.A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče:Od mene evo zavet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima."
1 Moj.17:1-4
Dalje vidimo da Avram nije baš bio siguran u to pa je pomislio da nikada neće imati potomstvo sa svojom ženom Sarom
,,Tada pade Avram ničice i nasmeja se govoreći u srcu svom: Eda će se čoveku od sto godina roditi sin? I Sari? Eda će žena od devedeset godina roditi?"
1 Moj.17:17
I ovde možemo videti Božiju svemogućnost jer je rekao Avramu nešto što ljudskom umu nije baš bilo jasno ali je to Bogu bilo vrlo jasno zato je to i rekao Avramu.Iz Biblije kasnije vidimo da se ovo obećanje ispunilo a ispunilo se zato što je Bog svemoguć jer On poseduje svo znanje i onda nije nikakav problem ispuniti dato obećanje.Ovakvo ili slično obećanje može da daje samo Bog jer je svemoguć a zamislimo da sada mi ljudi damo neko obećanje o nečemu što će se destiti u budućnosti. To obećanje može da se slučajno desi ili da se samo jedan deo obistini ili može da se i ne desi mi to neznamo ali Bog je sveznajuć i svemoguć i on kad daje obećanja On ih i ispunjava.
Ispunjenje možemo da vidimo kroz Bibliju ali evo samo jedan stih.
,,Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avramovog sina"
Mt.1:1
Dalje imamo događaj kada je Gospod poslao Mojsija u Egipat da izvede izraelski narod iz ropstva.
Ovde možemo da vidimo da se Bog javlja Mojsiju kao Bog svemogući a ne pod nekim drugim imenom.
,,Još govori Bog Mojsiju i reče mu: Ja sam Gospod.I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim, Gospod, ne bih im poznat."
2 Moj.6:2-3
Sledeći primer je iz otkrovenja Jovanovog gde imamo scenu na nebu gde četiri živa bića slave Boga svedržitelja a da bi neko bio svedržitelj on mora da poseduje silu koja sve održava a takvu silu poseduje jedino Bog svemogući.
,,I posle ovog čuh glas veliki naroda mnogog na nebu gde govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Gospodu našem;"
Otkr.19:1
,, I čuh kao glas naroda mnogog, i kao glas voda mnogih, i kao glas gromova jakih, koji govore: Aliluja! Jer caruje Gospod Bog Svedržitelj."
Otkr.19:6
Piše da se Gospod Bog slavi u nebu koji je svedržitelj i koji caruje a u evanđelju Lukinom možemo videti odakle caruje Gospod.
,,Odsele će Sin čovečiji sediti s desne strane sile Božije."
Lk.22:69
Dakle Gospod je sa desne strane sile Božije i otuda caruje,o tome piše:
,,...Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji."
Mt.28:18
Gospod caruje jer On El Šadaj ili Bog svemogući.Bog poseduje beskonačnu silu ili moć koja je večna i kojoj nema kraja a na to nas podseća i deo molitve ,,Oče naš"
,,...Jer je Tvoje carstvo, i sila, i slava va vek. Amin"
Mt.6:13
Ovu silu Bog može upotrebiti po svom nahođenju bez ikakve muke ili poteškoća da bi nešto stvorio kao u prošlosti kad je stvorio zemlju i sve živo na njoj ili kao što i danas stvara ili kao što će u budućnosti stvarati.
,,Ah, Gospode Gospode! Eto, Ti si stvorio nebo i zemlju silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; ništa nije Tebi teško."
Jer.32:17
,,On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa; On kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vetar iz staja njegovih."
Jer.10:12-13
Ljudi su veoma inteligentna bića i praktično mogu stvoriti sve što požele do određenih granica ali kod stvaranja čitamo da je Bog upotrebio samo reč i bilo je stvoreno nije mu bio potreban nikakav materijal kao što je potrebno nama da bi smo nešto stvorili i tu je još jedan dokaz da je Bog svemoguć.
,, I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost"
1 Moj.1:3
,, Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova"
Ps.33:6
U evanđelju po Mateju čitamo o tome kako je za ozdravljenje čoveka potrebna samo Božija reč i bolest je pobeđena,Bogu nije potrebno da bude
,,.I kapetan odgovori i reče: Gospode! Nisam dostojan da pod krov moj uđeš; nego samo reci reč, i ozdraviće sluga moj"
Mt.8:8
Iako Bog sa svojom silom ima neograničene mogućnosti On svoju silu nikad neće upotrebiti tako da bude u suprotnosti sa drugim Božijim osobinama.Imamo tako primer kod suočavanja Gospoda Isusa sa krstom gde Isus mogao da kaže samo reč i anđeli bi bilu tu koji su mogli da unište ceo svet a ne samo neprijatelje koji su ga prikovali na krst.
,,.Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti Oca svog da mi pošalje više od dvanaest legeona anđela?"
Mt. 26:53
Da se to tako desilo to bi onda bilo u suprotnosti sa voljom Očevom i sa namerom kojom je Gospod Isus došao na zemlju i onda Isus ne bi mogao da kaže:
,,Ja Tebe proslavih na zemlji; posao svrših koji si mi dao da radim"
Jovan 17:4
Ovde vidimo da Bog svoju svemoguću silu koristi na svoju slavu da bi ispunio plan Božiji jer ono što je naumio to mora biti i ništa osim volje Božije taj plan ne može promeniti.
,, Zakle se Gospod nad vojskama govoreći: Doista, biće kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiće se."
Isa.14:24
Bog je unapred isplanirao i kako će narodi primiti Reč Božiju i o tome piše u delima apostolskim gde se kaže da će evangelizatori primiti silu Duha Svetoga i onda ih u tom poslu praktično niko neće moći da zaustavi dok ne ispune aktivnosti koje je Bog isplanirao.
,,Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas; i bićete mi svedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje."
Dela 1:8
I na kraju da spomenemo nešto što se još nije desilo ali će se desiti kad će Svemogući Bog da ponovo kaže samo Reč i biće ono što piše u otkrovenju a posle toga i ono što čitamo u Isaiji..
,,I iz usta Njegovih iziđe mač oštar, da njime pobije neznabošce; i On će ih pasti s palicom gvozdenom; i On gazi kacu vina i srdnje i gneva Boga Svedržitelja."
Otkr.19:15
,,Jer, gle, ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju,"
Isa.65:17
Da spomenemo i da je ovom silom Gospod Isus porazio Sotonu u pustinji
,,Tada Isusa odvede Duh u pustinju da Ga đavo kuša.I postivši se dana četrdeset i noći četrdeset, naposletku ogladne. I pristupi k Njemu kušač i reče: Ako si Sin Božji, reci da kamenje ovo hlebovi postanu.A On odgovori i reče: Pisano je: Ne živi čovek o samom hlebu, no o svakoj reči koja izlazi iz usta Božjih. Tada odvede Ga đavo u sveti grad i postavi Ga navrh crkve; Pa Mu reče: Ako si Sin Božji, skoči dole, jer u pismu stoji da će anđelima svojim zapovediti za tebe, i uzeće te na ruke, da gde ne zapneš za kamen nogom svojom.A Isus reče njemu: Ali i to stoji napisano: Nemoj kušati Gospoda Boga svog. Opet Ga uze đavo i odvede Ga na goru vrlo visoku, i pokaza Mu sva carstva ovog sveta i slavu njihovu; I reče Mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.Tada reče njemu Isus: Idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svom poklanjaj se i Njemu jedino služi.Tada ostavi Ga đavo, i gle, anđeli pristupiše i služahu Mu."
Mt.4:1-11
Na kraju evo još nekoliko stihova koji potvrđuju da je Bog svemoguć.:
,, I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih."
1 Moj.35:11
,,Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona;"
5 Moj.10:17
,,I reče: Gospode Bože otaca naših! Nisi li Ti Bog na nebu i vladaš svim carstvima narodnim? Nije li u Tvojoj ruci moć i sila da Ti niko ne može odoleti?"
2 Dnev.20:6
,,Sa severa dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava.Svemoguć je, ne možemo Ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muči"
Jov 37:22-23
,, Gle, ja sam Gospod Bog svakog tela, eda li je meni šta teško?"
Jer.32:27
,,A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće."
Mt.19:26
,,A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu."
Mk.10:27
,,Jer u Boga sve je moguće što kaže."
Lk.1:37
Videli smo nekoliko primera Božijih osobina koje potvrđuju stihove koje je Gospod Isus dao Jovanu da zapiše .Jedino ,,Neko" ko poseduje osobine koje smo proučili može da kaže za sebe da je Svedržitelj a to je Bog Gospod Isus Hrist.
,,Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak, govori Gospod, Koji jeste, i koji beše, i koji će doći, Svedržitelj."
Otkr.1:8
Stihovi koje smo proučili trebalo bi da nas ojačaju u veri jer ako Bog nešto obeća On to sigurno ispunjava a to se u ovom slučaju odnosi na dolazak Gospoda Isusa Hrista u slavi.
Ispunjenje Bog nam objavljuje u 21 glavi gde kaže:
,, I reče mi: Svrši se. Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome dati iz izvora vode žive za badava."
Otkr.21:6
submitted by HealthyYard6559 to u/HealthyYard6559 [link] [comments]


2024.05.13 22:29 Pristine-Craft-5045 Vymenim svojí sestru za různé fotky dm

submitted by Pristine-Craft-5045 to influencerky_cze_sk [link] [comments]


2024.05.12 19:36 Lucky_king_66 Někdo mi poslat svou mamku či sestru za trade teenek ?

submitted by Lucky_king_66 to influencerky_cze_sk [link] [comments]


2024.05.10 16:23 Vukobasa Dr Danilo Radojević Crnogorski narod i njegovi potuđenjaci

Dr Danilo Radojević Crnogorski narod i njegovi potuđenjaci
Negatora crnogorskog naroda, različitih intelektualnih nivoa, ali slične političke usmjerenosti, bio je velik broj za posljednjih sto godina. Crnogorce progoni irska sudbina, tj. "politička, kul- turna, religiozna opozicija kao životna atmosfera" (Curtius). Problem se često hoće svesti na pojedince koji samo žele da se osjećaju "kao posebna nacija" (pojedinci se mogu osječati pripad- nicima određene nacije, a ne i "nacijom"). Često negatori crnogorske nacije ističu svoje crnogorsko porijeklo, čime žele sugerisati publici da im je poznato sve o crnogorskoj prošlosti, kao i da zbog porijekla ima posebna prava na negiranje autohtonosti crnogorskog naroda.
Crnogorska dijaspora koja je nastajala za posljednjih pet stoljeća, rađala je potuđenost; iz nje su se izdvajali pojedinci kao najljući protivnici sopstvenog naroda. Ovo se može dokumentirati od sredine XII vijeka. Poznato je više primjera bjekstva pojedinih Crnogoraca u turske insule- gradove, odakle su vodili borbu protiv svojega naroda. Potuđeni Crnogorci bili su be- skompromisni, što se može objasniti i njihovim statusom i nuždom stalnog dokazivanja pravovjernosti onima u čiju su se službu stavili. Iseljenici su podvrgavani procesu asimilacije. Vuk Karadžić je zabilježio (Rječnik), da u Crnoj Gori i Hercegovini narod ima "svoja prezimena kojima se porodice pozivaju od koljena na koljeno kao i u ostaloj Evropi; u Srbiji pak toga običaja do našega vremena nije bilo, nego se svaki pozivao po svome ocu"; oni koji su se iz Hercegovine i Crne Gore "raselili u Srbiju, oni su (..) prezimena svoja malo po malo poizostavljali, a gdjekojima ako se i spominjalo staro prezime najviše su ih kao poruga radi njima nazivali". M. Kundera kaže da se narodi likvidiraju tako "da im najprije oduzmu pamćenje. Unište im njihove knjige, njihovu kulturu, njihovu povijest. A neko drugi im napiše knjige, daje im drugu kulturu i izmisli im drugu povijest. Narod onda počinje zaboravljati tko je i što je bio".
Oni autori koji ne vide crnogorski narod, koji negiraju njegovu individualnost, a borbu Crnogoraca protivu srpskih asimilatorskih projekata vide samo kao odbranu istorijske i državno-pravne crnogorske tradicije, a ne i etničke posebnosti, takav svoj stav izvode iz jednog stanja duha koje je smišljeno pripremala garašaninovska birokratija kroz školstvo, udruženja (militantna), crkvenu propagandu i kulturnu djelatnost, pa i naučnu, iako oskudnu i ograničenu.
Protivnici postojanja crnogorskog naroda pronalaze razne aspekte negacije, preko jezika, imena, književnosti, vjere, kulturne tradicije, kultova, političke frazeologije.
Složenica, npr. "slavenoserbski", koja je nekoliko puta upotrijebljena u crnogorskoj epistolarnoj literaturi, od sredine 18. vijeka uzima se u neadekvatnom značenju. Izvorna (vjerska) semantika ove složenice vidi se iz radnje objavljene u časopisu "Serbski letopis" (Budim 1824), de se pod pojmom "slavenoserbsko koljeno" podrazumijeva južnoslovensko stanovništvo u kome je pravoslavlje potpuno, ili u jednom stepenu, bilo opravdalo, pa se kao pripadnici "slavenoserbskog koljena" nabrajaju: Bugari, Srbi, Bosanci, Crnogorci, Slavonci i Dalmatinci. Dalje u tom značajnom tekstu stoji objašnjenje da se ovo "slavenoserbsko koljeno", "obično izuzimajući Bugare, naziva i Iliričesko čije prostiranje na sjevejozapadu potpuno odgovara granicama jurisdikcije Pećke patrijaršije do turskog sloma pod Bečom (1683). U pomenutom tekstu data je posebno i grupa naroda koji pripadaju "slavenskom koljenu", u koje se ubrojani katolici - Hrvati i Slovenci. Termin "slavenoserbi", dakle, samo je prividno etnikon, jer označava Južne Slavene koji pripadaju pravoslavnoj crkvi.
Neki istoričari i agitatori multipliciraju pomene srpskog imena u Crnoj Gori, ne ulazeći u njihov karakter i provenijenciju, te ih prenose i na vrijeme pride 18. stoljeća; među tijem pomenima koji su pribrani kao argumentacija (ukupno 37 do Njegoša) ima, pored ostalog, starih i novih falsifikata, koji se meću, u nedostatku originalnih iskaza, u usta poznatijim crnogorskim ličnos- tima. U citatu iz pisma mitropolita Save Petrovića izostavljaju se riječi "do vas" i "s vama" pa se tako pomjera značenje na Crnogorce. Mitropolit Sava Petrović, naime, obraćajući se Dubrovčanima (25. VII 1775) kaže da je "slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas nako jedan svijet što jošte može se serbska zemlja s vama pohvaliti". Falsificiran je zapis na moračkom nomokanonu, iz lilovičke krmčije (1262): izbačen je tekst o episkopu Neofitu i ubačen pomen Save Nemanjića! U često korišćene falsifikate spada i navodno pismo mitropolita Save Petrovića (u kome se dva puta pominje "srpska nacija") upućeno moskovskom mitropolitu (1776), a pismo je stvarno pisao i uputio bivši pećki arhimandrit Avakum, koji je tada živio u jednom manastiru kon Moskve.
Milorad Medaković (1823-1897) učinio je "najpopularniji" falsifikat, u Zakoniku knjaza Danila. Pri štampanju Zakonika, u Novom Sadu, Medaković je falsificirao, između ostalog, 92. član: stav da u Crnoj Gori "nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedino pravos- lavno istočne promijenio je u stav da u zemlji "nema nikakve druge narodnosti do jedino srbske" (Zakonik, Titograd 1982). Ovaj je falsifikat često korišćen u propagandi da je knjaz Danil smatrao Crnogorce "Srbima".
Čine se falsifikati i pri transkripciji riječi, pa se pridjev srski (hrabro) štampa u obliku "srpski" itd.
Jedan od glavnih "argumenata" u tvrdnjama da je crnogorski narod dio srpskog jeste pripadnost većeg dijela Crnogoraca pravoslavnoj konfesiji. Zato je ljutito napadan svaki pokušaj iznošenja činjenica kao što je ona da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna sve dok nije ukinuta i prisajedinjena Srpskoj pravoslavnoj crkvi 1920. godine. (Zanimljivo je da to najviše čine, u publicistici, potuđeni Crnogorci dok srpski autori realno prikazuju tu činjenicu).
Oni koji poriču crnogorski narod koriste sintagmu "srpske zemlje" koja ima asimilatorski smisao, jer medu te zemlje uračunavaju i Crnu Goru (Duklju, Zetu). Međutim, medu "srpske zemlje" nijesu ubrajali ni srpski feudalni vladari i najveći crkveni velikodostojnici, za sve vrijeme dok je Crna Gora bila u sastavu Raške, od 1189. do 1360. U svojim titulama oni su posebno is- kazivali teritoriju Crne Gore. Stefan Prvovjenčani se titulirao - "veliki kralj... v'se sr'bske zemlje (dakle, u jednini - primje. D. R.) i Dioklitije". Uroš se potpisivao kao "kralj vse srbske zemlje i pomorske; kraljevi Dragutin i Milutin imali su istu titulu kao njihovi prijethodnici. Dušan se potpisivao: "kralj vseh' srb'skih i pomorskih zeml". Titule crkvenih velikodostojnika odgovarale su vladarskim titulama koje sam, kao primjere, naveo. Tako je Sava Nemanjić, prvi arhiepiskop, imao titulu "prosvešteni arhiepiskop vse srbske zemlje i Pomorske".
Adam Čartorski, bivši ministar carske Rusije, docnije vođa poljske emigracije, u želji da onemogući ruski prodor na Balkan, u svom memorandumu preporučivao je Srbiji da, uz pomoć Turaka, osvoji i prisajedini okolne oblasti. Pomenute ideje Čartoriskog razradio je Franjo Franjo Zah, a redigovao Ilija Garašanin (1844), u tajni politički program Srbije "Narčetanije", s kojim se javnost upoznala tek 1906. godine. Ideja "Načertanija" su realizirane u propagadni, kulturi, političkom životu. U Crnu Goru su dolazili izvanjci upućivani sa zadatkom da rade na realizaciji toga tajnoga programa. Zato je vlada vazalne Kneževine Srbije gledala u svakom uspjehu Crne Gore kao umanjivanje realizacije imperijalnog cilja, što je u kasnijem razdoblju još više zaoštravano. U vrijeme pogubnog crnogorskog-turskog rata 1862. godine, kada su turske trupe dovožene brodovima blizu Rijeke Crnojevića, da bi zauzele Cetinje, Ilija Garašanin je rekao:"... to bi još velika sreća za nas bila kad bi Crna Gora propala" (B. Pavićević, Crna Gora u ratu 1862). Taj politički odnos podvrgao je kritici pjesnik Đura Jakšić, u pjesmi "Padajte, braćo!" i ti stihovi snažan su pjesnički dokument o usamljenoj borbi crnogorskog naroda, duboka osuda realizatora "Načertanija" od čovjeka koji nije ni znao za taj tajni pro- gram. Duh "Načertanija" izražava dr Dragiša Stanojević, u knjzi Interesi srpstva (Beograd 1885, 23), de kaže da je osnovni cilj rad na širenju zemlje: "Jednom riječju, sve zemlje između Vidina i Jadranskog mora, između Ljubljane i Soluna, postanu sastavni djelovi velike Srbije". A Miloš S. Milojević, član Srpskog učenog društva, u jednom je radu "iznašao po imenice ravno 413 srpskih svetaca i velikomučenika i 201 srpski manastir", te da je "srpska crkva starija od rimske i grčke. On je sastavio istorijsko-etnografsko-geografsku mapu srpskih (jugoslovenskih) zemalja u Turskoj i Austriji, Beograd 1873, na kojoj su naznačeni "narodi": "Srboslavenci", "Srbohrvati", "Srbomaćedonci", "Srbobugari", "Srborašani", te "Besarabija ili Bela Srbija".
Samo tri godine nakon Berlinskog kongresa i međunarodnog priznanja Crne Gore i Srbije dolazi (1881) do organizirane borbe dijela crnogorske omladine koja se školovala u Beogradu i crnogorske emigracije protivu crnogorske države. Formiran je Glavni odbor koji je radio "po direktivama srpske vlade". Mnogi od njih su tražili srpsko podanstvo, a već Ustavom Knjaževstva Serbije iz 1835. govori se o prirođenim Srbima. Godine 1842. donijela je srpska uprava "Uredbu o srpskom prirođenju", de stoji da će se svaki onaj koji u Srbiji provede pet godina "smatrati poslije toga i držati kao prirođeni Srbin".
Srpski istoričar dr Andrija Radenić zapaža da o radu crnogorske emigracije u Srbiji, Bugarskoj, Italiji i drugdje ima veliki broj izvještaja u arhivskoj gradi: "Jedan od takvih, Sava Ivanović, i dok prima novčane nagrade za režimske usluge ne prestaje da preti da se nudi opozicionim strankama antirežimskim otkrićima. Jasno, u tim slučajevima u pitanju su deklasirani tipovi spremni na sve samo da bi došli do novca, što više novca". Posljedica djelovanja te emigracije je i bombaška afera (1908) kada su iz Srbije prenijete bombe na Cetinje, s ciljemm da se likvidira crnogorski dvor, vlada i izazove pobuna. Po planu tada je Crna Gora trebala biti uvrštena u akciju srpskih četnika koji su djelovali po Makedoniji i na Kosovu, pa je bio pripremljen njihov upad preko crnogorske granice.
Invazija srpskih trupa i odreda četnika Koste Pećanca (1918), prisajedinjenje, bijeli teror nad crnogorskim narodom, razaranje kulturnih institucija, raseljavanje i potpuna ekonomska bijeda ostavili su duboki trag u crnogorskom narodu. Srpski naučnik Živojin M. Perić tek je pred drugi svjetski rat uspio objaviti radnju "Crna Gora u Jugoslavenskoj federaciji" u zagrebačkom časopisu "Ekonomist" (br. 6, 1940). On kaže da se o "ovim stvarima nije doskora smjelo pisati kod nas (...). Danas, pak, kada se jednom napuštila fatalna politika unitarizma, to jest politika jednog jedinstvenog naroda (u smislu etničkom) i integralnoga jugoslavenstva", stvoreni su, kaže, uslovi da tekst bude publikovan. Prof. Ž. M. Perić, kao poznati pravnik, pokazao je kako je 1918. godine bila bespravno likvidirana crnogorska država, nezavisna i suverena, jer je akt o ujedinjenu mogla donijeti "samo zakonodavna vlast, tj. Narodna skupština sa Vladarem".
Crna Gora je, zaključuje Perić, "ušla u sastav Jugoslavije samo jednostranom voljom Srbije i njenih ratnih saveznika, dakle, njihovom faktičkom vlašću."
Između dva svjetska rata stvorena je platforma osude za "separatizam" svakog Crnogorca koji bi isticao identitet crnogorskog naroda. Tako, prosrpska struja u Crnoj Gori pokušava da negira činjenice iznijete u štampi (1924) da velika Antanta nije priznala prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, te izjavu engleske vlade da ne priznaje taj čin, pa da iz toga izlazi zaključak da je crnogorsko pitanje internacionalno. Korišćena je svaka prilika da se pokaže da Crnogorci nijesu narod, da su "Srbi". Tako je na pisanje jednog beogradskog lista, u povodu anšlusa Austrije (1938), da je to isto ono što se dogodilo u "istoriji srpskog i crnogorskog naroda" nikšićka "Slobodna misao" izrazila zaprepašćenje što "jedan prijestonički dnevnik dozvoli sebi takvu mahnitost da podvlači kao činjenicu postojanja posebnosti crnogorskog naroda, onda je to toliko neznalaštvo koje baca ružnu sjenku na kulturu beogradskih redakcija i njenih urednika". Kao primjer reakcije podudenih Crnogoraca na pomen naziva crnogorski narod, vrijedi navesti brošuru Mitra Vukčevića, u kojoj napada Mačeka koji je u uskršnjem pozdravu, 1937. godine pomenuo i crnogorski narod; M. Vukčević opominje Mačeka da "griješi" jer, navodno, ne pos- toji crnogorski narod, već je to ime samo po "geografskom nazivu".
Svijest Crnogoraca o sebi je konstantno u procjepu politike: planski od nastanka "Načertanija".
To se zbiva u razdoblju kada traje uspon kritičke istoriografije; a opšte stanje istorijske nauke, poznato je, bilo je u prvoj polovini 19. vijeka između legende, deseteračke pjesme i prvih kritičkih saznanja. To je vrijeme lakog širenja legende, kada je Njegoš uspio da kod Crnogoraca proširi kult Miloša Obilića. Česti ratovi i bojevi donosili su nove talase epskih pjesama koje su potiskivale starije pjesme, i tako je ostajala samo opšta svijest o stalnoj borbi i kožmaru istorijskih zbivanja i legendarijama. Docnije, do sada, istorijske su nauke pod prismotrom političkog oka, bez razvijenih, osamostaljenih naučnih instiutcija, te ne dolazi do sistematizacije znanja. Cjelokupna crnogorska istorijska i kulturna prošlost tretirana je kao dio "srpske", pa je i u nedavno publikovanoj Istoriji srpskog naroda crnogorska prošlost kooptirana u srpsku. U prvom izdanju Enciklopedije Jugoslavije nije postojala natuknica Crnogorci. Isti postupak je primjenjivan i u duhovnim oblastima, u književnosti, umjetnosti, filozofiji, itd. Sve nove generacije Crnogoraca nijesu mogle steći znanja o istorijskoj i kulturnoj prošlosti svoga naroda.
Novica Šaulić, u brošuri Crna Gora (1924), pisao je da Crnogorce treba raseliti po Jugoslaviji da bi se ostali krajevi rasno popravili, pa kaže da je pitanje njihovog raseljavanja zadatak "zdrave politike državne, jer se istim rješava i ekonomski problem, ojačava i utvrđuje zajednica i skida s dnevnog reda pitanje najsavjesnije (1) nacionalne pokrajine srpske, čijim proređivanjem meću se čelični zidovi i divovska srca kao granice neprijateljima vjekovnim, rasnim." Ova rasistička misao iskazana je dovoljno patetičnih i zavaravajućim stilom da frustrira jedan dio neobrazovane crnogorske mase i podstakne je na mazohistički pohod. Zanimljiva je činjenica da je Ravnogorski politički odbor Draže Mihailovića (1941) izradio politički program koji je predviđao raseljavanje Crnogoraca "u oblasti koje budu bile oslobođene od nesrpskog stanovništva" pošto se formira "velika Srbija koja bi obuhvatila Makedoniju, Crnu Goru i Hercegovinu" (J. Marjanović). Period od 1945. godine donio je crnogorskom narodu veliki egzodus: ratni kadrovi su razmješteni po zemlji, izvršena je kolonizacija Vojvodine sa više desetina hiljada Crnogoraca, a između 1948. i 1971. odselili se iz Crne Gore 91.753 stanovnika (dr B Ivanović, Škole u Crnoj Gori, II).
Crnogorsko nacionalno pitanje stalno vraća na početak jedna grupa dežurnih "naučnika", većinom porijeklom Crnogoraca, što utiče na rasipanje snaga te se ne ostvaruju krupni naučni projekti. Jedini crnogorski Istorijski institut formiran je nakon drugog svjetskog rata da bi bila istraživana samo novija istorija, što znači da je starija istorija prepuštena drugim sredinama. Janko Pleterski u knjizi Nacije, Jugoslavija, revolucija tačno primjećuje da je pitanje etnogeneze Crnogoraca "u posljednjim godinama, od naučnog postalo izrazito političko pitanje". Treba još napomenuti da su osobe koje su osuđivale knjigu Špira Kulišića "Etnogeneza Crnogoraca" (1980), izmedu mnogo dezinformacija, uporno ponavljale da je Kulišić u svojoj knjizi tvrdio kako su Crnogorci "ilirkosg" porijekla. Ta laž je imala efekata kod jednog dijela Crnogoraca koji nijesu čitali Kulišićevu knjigu, a koji su dugom propagandom uvjereni u slovensku čistotu svoje krvi. No, nije mi poznato da je kritikovan srpski naučnik Tatomir Vukanović koji je u knjizi Et- nogeneza južnih Slovena (1974), napisao da su Srbi "u svoju etnogenezu utkali dardanski etnos", a da se "crnogorski narod temelji na ilirskoj etnogenezi".
Kao reakcija na sporazum Cvetković-Maček (1939), ideolog Srpskog kulturnog kluba Slobodan Jovanović tražio je da se, kad se "obilježava hrvatska etnička cjelina (...) neminovno mora obilježiti i srpska etnička cjelina" (Srpski glas, 1939), a ta "srpska zemlja" prostirala bi se u sve krajeve u kojima postoje pravoslavne insule, jer pojmu Srbi ovde odgovara sinonimno značenje koje se daje pravoslavnoj konfesiji, tj. "srpskoj veri". Ranije su ispoljavani još krupniji planovi koje je trebalo obaviti preko pravoslavlja, što je jasno izrazio Nikodim Milaš:"Narodno jedinstvo moći će se postignuti samo tada, kad se Hrvati odreknu romanizma i kad stupe u kolo pravos- lavne crkve" (Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad 1901, 89). Formiranjem ideologije svetosavlja (između dva svjetska rata), po kome je "narodnost zamišljena kao crkvenost". Ideja Nikolaja Velimirovića je da se preko crkve stvori jedan narod, pa uzima primjer Adolfa Hitlera:"Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem njemačkom vodi, koji je kao prost zanatlija i čovjek iz naroda uvidio da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX vijeku on je došao na ideju Sv. Save i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju (..). A nama je taj posao svršio Sv. Sava. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi". U to vrijeme je pisano da je Sava od Dukljana, Zahumljana, Travunjana i Rašana pravio "srpski narod", a da je dužnost Srpske pravoslavne crkve da od Srba, Hrvata i Slovenaca napravi "srpsku naciju". U ovoj postavci omakla mu se i jedna istina da su Dukljani bili poseban narod.
Dublji cilj Velimirovićevog objašnjenja pojma svetosavlje treba gledati i u činjenici da je slovenačka katolčka crkva prihvatila 1919. godine i unijela u kalendar, da proslavlja Savu Nemanjića. Decenijama nastaju propagandni tekstovi o Savinom kultu, u kojima se dolazilo do priviđenja čak i banalnih istina. Tako je dr Branimir Maleš, opisujući rasnost Savinu (1939) ispričao da je on sam sebi "gotovio hranu: pečeni krumpir, posan pasulj". Međutim, poznato je da su te kulture stigle u Evropu iz Amerike, tek u XVI v. pa se nijesu mogle naći u Savinom loncu.
Slični su falsifikati činjeni i sa crnogorskom kapom. Crnogorska narodna kapa transformirana je u izazovnu, asimilatorsku parolu koju su i u "antibirokratskoj revoluciji" iskoristili oni delegirani (profesionalizirani) demonstranti sa Kosova. Ona tu funkciju dobija, s bozirom na legendu koja je vezana za nju u drugoj polociji 19. vijeka, te zbog dijela srpskog grba (krsta i četiri ognjila) koji je dodat 1919. godine. Tako se crnogorskom kapom poručuje Crnogorcima da su "dio srpskog naroda".
Ljubomir Nenadović je stvorio legendu da je crni omotač "znak žalosti za propalim carstvom" na Kosovu, te da crveni tepeluk znači da su Turci sve pokorili, a slobodnu Crnu Goru predstavljao dio zagrađen "malim prugama". I legenda je počela da živi, pa su je mnogi strani putopisci zabilježili, a domaći autori dogradivali. (Dok je ranije za zlatne pruge na tepeluku pisano da označavaju stoljeće od kosovske bitke, nedavno se moglo pročitati da one označavaju "sunce slobode koje će konačno da ogrije ponovo ujedinjenu srpsku otadžbinu" itd.).
Najstariji poznati opis crnogorske kape ostavio je turski putopisac Evlija Čelebija; on stvara komičnu sliku Crnogoraca, za koje kaže da imaju velike glave kao kazan, nose nasuprot tome vrlo malene kapice na glavi". A prvi sačuvani likovni prikaz ostavio je Filip Vukasović, kapetan koji je kao delegat austrijskog dvora boravio u Crnoj Gori 1788. godine. Vukasovićev likovni prikaz negira tvrdnju Lj. Nenadovića, kao i docnijih autora koji su je preuzimali (Andriju Jovićevića, Mitra Vlahovića i dr.), da je do Petra II Petrovića Njegoša crnogorska kapa bila crvena, pa da je on dao da se metne crna deravija, kao znak "tuge za Kosovom". Od počekta 30- tih godina 19. vijeka javljaju se i pisana svjedočanstva: tako general Ludwig Welden (Skizzen aus Albanien und Montenegro, 1831) donosi podatak o izgledu kape prije vladavine Njegoševe, tj. da je bila opšivena crnijem platnom ("crvena kapa crno je opšivena").
Navedenoj legendi pridružila se, 1919. godine, i legenda koja se takođe širi od druge polovine 19. vijeka, da četiri ognjila iz srpskog grba znače "četiri zlatna slova, SSSS", te da su skraćenica devize "samo sloga Srbina spasava". Taj znak, inače vizantijske provenijencije, proglasio je grbom Srbije Mavro Orbini, a zatim ga je za svoj grb uzela beogradska mitropolija (1724), u vrijeme kada je bečki dvor obnovio srpsku kraljevinu. Najzad je u darovani turski ustav vazalne Kneževine Srbije ušao kao "grb narodni srpski" (1835). Taj krst s četiri ognjila bio je dio grba Kraljevine SHS, a danas je dio grba Srpske pravoslavne crkve i dio grba SR Srbije. Od P. Ritera (1701), preko pomenutog ustava iz 1835, postoje opisi da se tu radi o krstu i četiri ognjila ("medu krakovima krsta po jedno ognjilo okrenuto krstu"). Ipak, legenda o "slovima" vješto se održava u narodu, pa se uzalud javljaju pojedini naučnici koji daju pravo objašnjenje, kao što je to činio Stojan Novaković.
Crnogorska kapa prvobitno je na tepeluku imala kao ukras šestokraku zvijezdu. Njegoševi perjanici upisivali su početna slova nahije, a u vrijeme knjaza Danila (1851-1860) stavljani su njegovi inicijali, kao i u doba kralja Nikole (1860-1918). Ovome treba dodati da je na tepeluku često izrađivan crnogorski grb, kao i inicijali vlasnika kape.
Nerado je, kao simbol crnogorstva, gledana crnogorska kapa od 1918. godine. O njenom statusu između dva svjetska rata pisala je podgorička "Zeta" (1939): "Naša crnogorska narodna kapa, koja se jedno vrijeme poslije ujedinjenja nije smjela nositi, u posljednje vrijeme nalazi dobru produ (...). To je još jedina naša dozvoljena zastava."
Iako već postoji publikovan naučni rad o crnogorskoj kapi (Zorica Radulović, Crnogorska muška kapa, "Glasnik Cetinjskih muzeja", knj. IX, Cetinje 1976), legende traju, jer se lakše pamte i iskorišćavaju za propagandu. Kapa prati sudbinu crnogorskog naroda, i ona gine, lijepe joj se legendarije, gubi se svijest o njenoj istoriji. Iako je prošlo svega 70 godina od metanja srpskog grba na nju, u ranije stilizovani štit, veliki dio novih generacija misli da je taj element uvijek bio prisutan. Jedan "intelektualac" mi je dokazivao da je crnogorski vladar Baša došao kasno na Kosovo, pa je u očajanju, sio nasred Kosova Polja i "odmah skrojio crnogorsku kapu".
https://preview.redd.it/eldfarv1zlzc1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=db27d54567e3fe43c277e628031163fe41faa532
https://preview.redd.it/v1f89rv1zlzc1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=391e5fe5a841df62bd5e491340b5ba9c4ac35cc9
https://preview.redd.it/uhu38sv1zlzc1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=d8d1210ae567c5e51ad0bdc8eedc8a43969ffd05
https://preview.redd.it/hx2ilrv1zlzc1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=316fb456922251268a878c57e204d0a0d69ab1d5
Izvor: Elementa montenegrina : crnogorski narod i srpska politika genocida nad njim : hrestomatija, Volume 1, 1990.
submitted by Vukobasa to Crnogorstvo [link] [comments]


2024.05.08 21:44 HealthyYard6559 Šta nam Biblija otkriva o Bogu,još osobina

Do sada smo videli šta Biblija otkriva o Bogu i božijim osobinama a evo ukratko da vidimo šta Biblija još objavljuje o Božijim osobina koja se spominju i kroz druge Božije osobine i veoma često su neodvojive od nekih drugih ili od neke druge osobine.
1.Bog je nevidljiv
Govorili smo o tome da je Bog ,,Duh" i kao takav On nema fizičko telo koje mi poznajemo i koje možemo golim okom da vidimo pa možemo reći da je za nas Bog nevidljiv.
Evo nekoliko stihova u kojima piše da je Bog nevidljiv.
,,Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prođe, a ja ga ne opazim."
Jov 9:11
.. Gle, ako pođem napred, nema Ga; ako li natrag, ne nahodim Ga; Ako na levo radi, ne vidim Ga; ako na desno, zaklonio se, ne mogu Ga videti."
Jov 23:8-9
,,Boga niko nije video nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Očevom, On Ga javi."
Jovan 1:18
,, Koji je obličje Boga što se ne vidi, koji je rođen pre svake tvari."
Kol.1:15
,, A Caru večnom, Neraspadljivom, koji se ne vidi, jedinom premudrom Bogu čast i slava va vek veka. Amin."
1 Tim. 1:17
,, Koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, kog niko od ljudi nije video, niti može videti, kome čast i država večna. Amin."
1 Tim. 6:16
,,Verom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše Onog koji se ne vidi, kao da Ga viđaše."
Jevr. 11:27
2.Bog je neizmeran i svuda prisutan
Govorili smo da Bog nije ograničen zemaljskim zakonima niti se može dokučiti suština Boga.Osim toga Bog je svuda prisutan i neizmeran u svemu kao što je npr. stvaranje, znanje, davanje, opraštanje, spasenje itd.
,,Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah."
1 Car. 8:27
,,Jer su oči Njegove obraćene na puteve čovečije i vidi sve korake njegove.Nema mraka ni sena smrtnoga gde bi se sakrili koji čine bezakonje."
Jov 34:21-22
,,Kuda bih otišao od duha Tvog, i od lica Tvog kuda bih pobegao? Da izađem na nebo, Ti si onde. Da siđem u pakao, onde si.Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:I onde će me ruka Tvoja voditi, i držati me desnica Tvoja.Da kažem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao videlo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od Tebe, i noć je svetla kao dan: mrak je kao videlo.Jer si Ti stvorio šta je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. Hvalim Te, što sam divno sazdan. Divna su dela Tvoja, i duša moja to zna dobro. Nijedna se kost moja nije sakrila od Tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. Zametak moj videše oči Tvoje, u knjizi je Tvojoj sve to zapisano, i dani zabeleženi, kad ih još nije bilo nijednog."
Ps.139:7-16
,,Oči su Gospodnje na svakom mestu gledajući zle i dobre."
Priče 15:3
,,Jesam li ja Bog iz bliza, govori Gospod, a nisam Bog i iz daleka? Može li se ko sakriti na tajno mesto da ga ja ne vidim? Govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? Govori Gospod."
Jer.23:23-24
,,Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti;I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, onde ću zapovedati zmiji da ih ujede"
Amos 9:2-3
,,I nema tvari nepoznate pred Njime, nego je sve golo i otkriveno pred očima Onog kome govorimo."
Jevr.4:13
3.Bog je razuman i premudar
Iz dosadašnjih izlaganja mogli smo da zaključimo da je Bog razuman i premudar jer samo takav Bog može da kontroliše sve događaje u našem vidljivom a takođe i nevidljivom (za nas) svetu.
,,U Njega je mudrost i sila, u Njega je savet i razum."
Jov 12:13
,, Čuj to, Jove, stani i gledaj čudesa Božija.Znaš li kako ih On uređuje i kako sija svetlošću iz oblaka svog?Znaš li kako vise oblaci? Znaš li čudesa Onog koji je savršen u svakom znanju? Kako ti se haljine ugreju kad umiri zemlju s juga?"
Jov 37:14-17
,,Kako je mnogo dela Tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga Tvog."
Ps.104:24
,,Velik je Gospod naš i velika je krepost Njegova, i razumu Njegovom nema mere."
Ps.147:5
,, On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa;"
Jer.10:12
,,A Caru večnom, Neraspadljivom, koji se ne vidi, jedinom premudrom Bogu čast i slava va vek veka. Amin."
1 Tim. 1:17
4.Bog je veliki
Bog je veliki jer to Njegova dela dokazuju i te dokaze imamo kroz kompletnu ljudsku istoriju.
,,Sad vidim da je Gospod veći od svih bogova, jer čim se ponošahu onim ih samim nadvisi."
2 Moj.18:11
,,Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona;"
5 Moj.10:17
,, Zato si velik, Gospode Bože, nema takvog kakav si Ti; i nema Boga osim Tebe, po svemu što čusmo svojim ušima."
2 Sam.7:22
,, Jer je Višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom."
Ps.47:2
,, Bože! Put je Tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?"
Ps.77:13
,, Velik je Gospod, i valja Ga slaviti, i veličanstvo Njegovo ne može se dosegnuti."
Ps.145:3
,, Niko nije kao Ti, Gospode; velik si i veliko je ime Tvoje u sili."
Jer.10:6
,,I pomolih se Gospodu Bogu svom i ispovedajući se rekoh: O Gospode, Bože veliki i strašni, koji držiš zavet i milost onima koji Te ljube i drže zapovesti Tvoje;"
Dan.9:4
5.Bog je pravedan
Ovo smo već spominjali ranije jedino još da kažemo da je Bog apsolutno pravedan za razliku od ljudi koji pravednost nemaju ali vole da se njome hvale.
,,Delo je te Stene savršeno, jer su svi putevi Njegovi pravda; Bog je veran, bez nepravde; pravedan je i istinit."
5 Moj.32:4
,,"Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice će Njegovo videti pravednici."
Ps.11:7
,,Dobar je i pravedan Gospod; toga radi pokazuje grešnicima put"
Ps.25:8
,,Blagost je i pravda podnožje prestolu Tvom, milost i istina ide pred licem Tvojim."
Ps.89:14
,,Oblak je i mrak oko Njega; blagost i pravda podnožje prestolu njegovom."
Ps.97:2
,,Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv;"
Ps.116:5
,,Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi Tvoji."
Ps.119:137
,, Oglasite, i dovedite, neka većaju zajedno: ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nisam li ja, Gospod? Nema osim mene drugog Boga, nema Boga pravednog i Spasitelja drugog osim mene."
Isa.45:21
6.Bog je trpljiv i spor na gnev
Ove teme smo se dotakli kad smo govorili da je Bog milostiv.
,,Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom"
2 Moj.34:6
,, Gospod dugo čeka i obilan je milošću, prašta bezakonje i greh, ali ne pravda krivoga, nego pohodi bezakonje otačko na sinovima do trećeg i četvrtog kolena."
4 Moj.14:18
,, Ali Ti, Gospode, Bože milostivi i blagi, strpljivi i bogati dobrotom i istinom,"
Ps.86:15
,,Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnev i veoma blag"
Ps.103:8
,,Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti."
Ps.145:8
,, I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i kaje se oda zla."
Joil 2:13
,, I pomoli se Gospodu i reče: Gospode! Ne rekoh li to kad još bijah u svojoj zemlji? Zato htedoh pre pobeći u Tarsis; jer znah da si Ti Bog milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i kaješ se oda zla"
Jona 4:2
,,Gospod je spor na gnev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu Njegovih."
Naum 1:3
7.Bog je dobar i blag
I o ovome smo govorili da spomenemo da Bog ne kažnjava po tome šta smo zaslužili već je milostiv i blag a iz velike ljubavi daje nam nove šanse da se pokajemo da ne poginemo.
,,Dobar je i pravedan Gospod; toga radi pokazuje grešnicima put"
Ps.25:8
,,Jer si Ti, Gospode, dobar i milosrdan i veoma milostiv svima koji Te prizivaju."
Ps.86:5
,,Jer je dobar Gospod; milost je Njegova uvek, i istina Njegova od kolena na koleno."
Ps.100:5
,, Dobar je Gospod, grad je u nevolji, i poznaje one koji se uzdaju u Nj."
Naum 1:7
,, A Isus reče mu: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga."
Marko 10:18
,, Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima."
Luka 6:35
8.Bog je pun ljubavi
Zato što je Bog pun ljubavi on je i dobar i blag i milostiv i spor na gnev i trpljiv prema nama dajući nam nove šanse za život.
,,Odavna mi se javljaše Gospod. Ljubim te ljubavlju večnom, zato ti jednako činim milost."
Jeremija 31:3
,, Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni."
Jovan 3:16
,, Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grešnici umre za nas."
Rim.5:8
,,A dalje, braćo, radujte se, savršujte se, utešavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biće s vama"
2 Kor.13:11
,,A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav."
1 Jov.4:8
,,I mi poznasmo i verovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji."
1 Jov.4:16
9.Bog je pun darežljivosti
Sve što dobijamo od milosti i blagodati do materijalnih stvari koje koristimo dar je Božiji koji se brine o nama.
,,Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaću se na nj, i k Bogu našem, jer prašta mnogo."
Isa.55:7
,,Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj."
Jovan 3:16-17
,,Jovan odgovori i reče: Ne može čovek ništa primiti ako mu ne bude dano s neba."
Jovan 3:27
,,Jer Mojsiju govori: Koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se"
Rim.9:15
,, Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od Oca svetlosti, u kog nema promenjivanja ni menjanja videla i mraka;"
Jakov 1:17
,,Ilija beše čovek smrtan kao i mi, i pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlju za tri godine i šest meseci. I opet se pomoli i nebo dade dažd, i zemlja iznese rod svoj."
Jakov 5:17-18
10.Bog je istinit
Sve što smo do sada govorili ima smisla jedino ako je Bog istinit a evo potvrde da je Bog istinit.
,,Delo je te Stene savršeno, jer su svi putevi Njegovi pravda; Bog je veran, bez nepravde; pravedan je i istinit."
5 Moj.32:4
,,U Tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istiniti!"
Ps. 31:5
,, Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaće se Bogom istinitim; a ko se uskune na zemlji, kleće se Bogom istinitim; jer će se prve nevolje zaboraviti i sakrivene će biti od očiju mojih."
Isa. 65:16
,,Tada Isus povika u crkvi učeći i reče: i mene poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne dođoh, nego ima Istiniti koji me posla, kog vi ne znate."
Jovan 7:28
,, A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista."
Jovan 17:3
,,Jer oni obznanjuju za vas kakav ulazak imasmo k vama, i kako se obratiste Bogu od idola, da služite Bogu Živom i Istinitom,"
1 Sol. 1:9
,, A znamo da Sin Božji dođe, i dao nam je razum da poznamo Boga Istinitog, i da budemo u istinitom Sinu Njegovom Isusu Hristu. Ovo je Istiniti Bog i Život večni."
1 Jov. 5:20
11.Bog je veran
Ono što je Bog obecao to se ispunjavalo ,ispunjava se pred našim očima a ispunjavaće se i u budućnosti.
,, Bog nije čovek da laže, ni sin čovečji da se pokaje. Šta kaže neće li učiniti, i šta reče neće li izvršiti?"
4 Moj. 23:19
,,I tako znaj da je Gospod Bog tvoj Bog, Bog veran, koji drži zavet svoj i milost svoju do hiljadu koljena onima koji Ga ljube i drže zapovesti Njegove,"
5 Moj. 7:9
,,I podiže nam rog spasenja u domu Davida sluge svog, Kao što govori ustima svetih proroka svojih od veka Da će nas izbaviti od naših neprijatelja i iz ruku svih koji mrze na nas; Učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetog zaveta svog, Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našem da će nam dati"
Lk.1:69-73
,,Veran je Bog koji vas pozva u zajednicu Sina svog Isusa Hrista, Gospoda našeg."
1 Kor. 1:9
,,Drugo iskušenje ne dođe na vas osim čovečijeg; ali je veran Bog koji vas neće pustiti da se iskušate većma nego što možete, nego će učiniti s iskušenjem i kraj, da možete podneti"
1 Kor. 10:13
,,Veran je Onaj koji vas dozva, koji će i učiniti."
1 Sol. 5:24
12.Bog je višnji ili svevišnji
Bog je sveznajući,radi ono što je najbolje i nikad ne može da pogreši zato je On Višnji ili Svevišnji
,,A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim."
2 Moj. 33:19
,,Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoće."
Ps. 115:3
Šta god hoće, sve Gospod čini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svim bezdanima."
Ps. 135:6
,,U taj čas obradova se Isus u duhu i reče: Hvalim Te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrih i razumnih, a kazao si prostima. Da, Oče, jer je tako bila volja Tvoja.
Lk. 10:21
,,Pokazavši nam tajnu volje svoje, po ugodnosti svojoj koju napred pokaza u Njemu,
Za uredbu izvršetka vremena, da se sve sastavi u Hristu što je na nebesima i na zemlji; u Njemu, Kroz kog i naslednici postasmo, napred određeni bivši po naredbi Boga koji sve čini po savetu volje svoje,"
Ef.1:9-11
,,Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što Mu je ugodno."
Fil. 2:13
13.Bog je revnitelj - ljubomorni Bog
,, Nemoj imati drugih bogova uza me. Ne gradi sebi lik rezani niti kakvu sliku od onog što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi, ispod zemlje.Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grehe otačke na sinovima do trećeg i do četvrtog koljena, onih koji mrze na mene;"
2 Moj. 20:3-5
,,Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj."
2 Moj. 34:14
,, Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje."
5 Moj. 4:24
,, Nemoj imati bogova drugih do mene. Ne gradi sebi lik rezani, niti kakvu sliku od tvari koje su gore na nebu ili koje su dole na zemlji ili koje su u vodi ispod zemlje.Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji na sinovima pohodim bezakonja otaca njihovih do trećeg o do četvrtog kolena, onih koji mrze na me,"
5 Moj. 5:7-9
,,Jer je Bog revnitelj, Gospod Bog tvoj usred tebe, pa da se ne bi razgnevio Gospod Bog tvoj na te i istrebio te iz zemlje."
5 Moj. 6:15
,, A Isus reče narodu: Ne možete služiti Gospodu, jer je svet Bog, Bog revnitelj, neće podnositi vaše nevere i vaše grehe."
Isus Navin 24:19
14.Bog je pun velicanstva
,, Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima."
5 Moj. 33:26
,,Gospode, Gospode naš! Kako je veličanstveno ime Tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa"
Ps 8:1
,,Uđi u stenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjeg i od slave veličanstva Njegovog."
Isa 2:10
,, Tvoje je, Gospode, veličanstvo i sila i slava i večnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; Tvoje je, Gospode, carstvo, i Ti si uzvišen, svrh svega Poglavar;"
1 Dnevnika 29:11
,, Hvalite Ga prema sili Njegovoj, hvalite Ga prema visokom veličanstvu Njegovom."
Ps. 150:2
15.Bog je pun slave
,,Nebesa kazuju slavu Božju, i dela ruku Njegovih glasi svod nebeski."
Ps.19:1
,,I pevaće puteve Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja."
Ps. 138:5
,, I ozgo na onom nebu što im beše nad glavama, beše kao presto, po viđenju kao kamen safir, i na prestolu beše po obličju kao čovek. I videh kao jaku svetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dole videh kao oganj i svetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči beše svetlost unaokolo. To beše viđenje slave Božje na očima; i kad videh, padoh na lice svoje, i čuh glas Nekoga koji govoraše."
Jez.1:26-28
,,Bog dođe od Temana i Svetac s gore Farana; slava Njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale Njegove. Svetlost Mu beše kao sunce, zraci izlažahu Mu iz ruku, i onde beše sakrivena sila Njegova"
Avakum 3:3-4
,, I reč postade telo i useli se u nas puno blagodati i istine; i videsmo slavu Njegovu, slavu, kao Jedinorodnoga od Oca."
Jovan 1:14
,, A on reče: Ljudi braćo i oci! Poslušajte. Bog slave javi se ocu našem Avraamu kad beše u Mesopotamiji, pre nego se doseli u Haran,"
Dela 7:2
,, Čekajući blaženu nadu i javljanje slave velikog Boga i Spasa našeg Isusa Hrista,"
Titu 2:13
,,Govoreći: Amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i čast i sila i jačina Bogu našem va vek veka. Amin."
Otkr.7:12
,,I posle ovog čuh glas veliki naroda mnogog na nebu gde govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Gospodu našem;"
Otkr.19:1
16.Bog ispunjava nebo i zemlju
,, Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah?"
1 Car.8:27
,,A ko bi mogao Njemu sazidati dom kad Ga nebo i nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I ko sam ja da mu sazidam dom? Nego samo da se kadi pred Njim."
2 Dnev.2:6
,,Ali, hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo, i nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah."
2 Dnev.6:18
,,Može li se ko sakriti na tajno mesto da ga ja ne vidim? Govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? Govori Gospod."
Jerem.23:24
17.Bog je videlo
,, I Videlo se svetli u tami, i tama Ga ne obuze."
Jovan 1:5
,,Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu. Obukao si svetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;"
Ps.104:1-2
,, Neće ti više biti sunce videlo danju, niti će ti sjajni mesec svetliti; nego će ti Gospod biti videlo večno i Bog tvoj biće ti slava."
Isa.60:19
,, Svetlost Mu beše kao sunce, zraci izlažahu Mu iz ruku, i onde beše sakrivena sila Njegova."
Avakum 3:4
,,Koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, kog niko od ljudi nije video, niti može videti, kome čast i država večna. Amin."
1 Tim.6:16
,,Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od Oca svetlosti, u kog nema promenjivanja ni menjanja videla i mraka;"
Jakov 1:17
18.Bog je besmrtan
,,To će proći, a Ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promenićeš ih i promeniće se.Ali Ti si taj isti i godine Tvoje neće isteći."
Ps.102:26-27
,, I pretvoriše slavu večnog Boga u obličje smrtnog čoveka i ptica i četvoronožnih životinja i gadova."
Rim.1:23
,,A Caru večnom, Neraspadljivom, koji se ne vidi, jedinom premudrom Bogu čast i slava va vek veka. Amin"
1 Tim.1:17
,,Koji sam ima besmrtnost, i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, kog niko od ljudi nije video, niti može videti, kome čast i država večna. Amin."
1 Tim.6:16
,,Ona će proći, a Ti ostaješ: i sva će ostareti kao haljina, I savićeš ih kao haljinu, i izmeniće se: a Ti si Onaj isti, i Tvojih godina neće nestati."
Jevr.1:11-12
19.Bog je oganj koji spaljuje
,, I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagoreva."
2 Moj.3:2
,,A gora se sinajska sva dimiše, jer siđe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresla veoma"
2 Moj.19:18
,,Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje."
5 Moj.4:24
,,Znaj dakle danas da je Gospod Bog tvoj, koji ide pred tobom, oganj koji spaljuje; On će ih istrebiti i On će ih oboriti pred tobom, i izgnaćeš ih i istrebiti brzo, kao što ti je kazao Gospod."
5 Moj.9:3
,,Grešnici u Sionu uplašiće se, drhat će spopasti licemere, i reći će: Ko će od nas ostati kod ognja koji proždire? Ko će od nas ostati kod večne žege?"
Isa.33:14
,, I videh kao jaku svetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dole videh kao oganj i svetlost oko njega."
Jezekilj 1:27
20.Bog je pravedni sudija
Spomenuli smo mnogo Božijih osobina ali kompletnost svega je kada spomenemo da je pored svega Bog i pravedni sudija.Da je pravedni sudija proizilazi iz mnogih osobina koje smo proučili i prosto neke osobine ne bi bile kompletne ukoliko Bog ne bi bio pravedni sudija.Ovo je jedna od osobina koju mnogi zanemaruju misleći da je Bog samo ljubav ili milost ali u Bibliji nalazimo na veoma ozbiljna upozorenja koja nam govore da je Bog pravedni sudija i da će suditi svaki greh koji nije pokriven krvlju Gospoda Isusa Hrista i koji nje priznat i oprošten.Zbog toga nam Bog i pruza toliku milost dajući nam još malo vremena da se obrazimo i okrenemo pravom putu a to je Gospod Isus Hrist.
,,Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko neće doći k Ocu do kroza me."
Jovan 14:6
I zato što imamo put Bog nam daje još malo vremena priliku da se pokajemo jer mu nije mila smrt i ne želi da iko pogine i na to nas upozorava:
,,Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje."
2 Petr.3:9
A ako neko uporno odbija milost i blagodat onda će mu Bog biti pravedn sudija
,, Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cele zemlje neće suditi pravo?"
1 Moj.18:25
,,Kad čovek zgreši čoveku, sudiće mu sudija; ali kad ko zgreši Gospodu, ko će moliti za nj?"
1 Sam.2:25
,, Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnev."
Ps.7:11
,,I reći će ljudi: Zaista ima ploda pravedniku! Zaista je Bog sudija na zemlji!"
Ps.58:11
,,Jer je Gospod naš sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je car naš, On će nas spasti."
Isa.33:22
,, Dalje, dakle, meni je pripravljen venac pravde, koji će mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego svima koji se raduju Njegovom dolasku.
2 Tim.4:8
,,Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugog osuđuješ?"
Jakov 4:12
21.Bog je savršen
Na osnovu svih dosada proučenih Božijih osobina možemo zaključiti jedino da je Bog apsolutno savršen a ovo potvrđuju i stihovi iz Evanđelja .Takođe svako bi trebao težiti ka cilju koji nam savršeni Bog preporučio.
,,Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski"
Mt.5:48
submitted by HealthyYard6559 to u/HealthyYard6559 [link] [comments]


2024.05.03 02:35 Ok_Activity_6197 Posao za medicinsku sestru

Pozdrav ekipa, Nakon završenog školovanja za višu medicinsku sestru nikad nisam tražila licencu. Naime prošlo je 6 godina. Radnog iskustva u struci neman. Radila sam u posve drugom području. Zanima me odakle da krenem... Mogu li se prijavit za pripravnika? (po zakonu nisam dužna odradit) Ili nešto drugoo? Dosta toga sam zaboravila i ne znam odakle da krenem, a jako bih se željela vratiti struci... hvala svima na odgovorima😊
submitted by Ok_Activity_6197 to hrvatska [link] [comments]


2024.05.02 19:09 HealthyYard6559 Šta nam Biblija otkriva o Bogu - Bog sve zna

,,Gospode! Ti me kušaš i znaš.Ti znaš kad sedam i kad ustanem; Ti znaš pomisli moje izdaleka; Kad hodim i kad se odmaram, Ti si oko mene, i sve puteve moje vidiš.Još nema reči na jeziku mom, a Ti, Gospode, gle, već sve znaš.Sastrag i spred Ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.Čudno je za me znanje Tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.Kuda bih otišao od duha Tvog, i od lica Tvog kuda bih pobegao?Da izađem na nebo, Ti si onde. Da siđem u pakao, onde si.Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:I onde će me ruka Tvoja voditi, i držati me desnica Tvoja.Da kažem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao videlo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od Tebe, i noć je svetla kao dan: mrak je kao videlo.Jer si Ti stvorio šta je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.Hvalim Te, što sam divno sazdan. Divna su dela Tvoja, i duša moja to zna dobro.Nijedna se kost moja nije sakrila od Tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.Zametak moj videše oči Tvoje, u knjizi je Tvojoj sve to zapisano, i dani zabeleženi, kad ih još nije bilo nijednog.Kako su mi nedokučive pomisli Tvoje, Bože! Kako im je velik broj"
Ps.139:1-17
U ovom psalmu vidimo koliko mnogo činjenica o nama Bog zna ali je to samo mali deo jer Bog poseduje daleko više znanja o nama ali je to rečima praktično nemoguće izraziti a mi ovde vidimo da Bog zna kad sedimo,kad ustajemo ,šta radimo ,kako radimo,zna sve naše puteve,sve naše reči koje smo izgovorili, piše da zna čak i naše pomisli,dalje možemo videti da Bog zna prošlost,sadašnjost i budučnost, zna sve o nama čak i pre našeg rođenja itd.Ovo jasno ukazuje da mi ništa ne možemo uraditi a da Bog to ne zna i ovo se odnosi samo na nas ljude koji je samo mali delic Bozijeg sveznanja,
Ovde su uzeti neki primeri koji su nama bliski iz života nešto što može svako da razume jer nisu svi ljudi naučnici ili akademski građani daleko je više ,,običnih" ljudi pogotovo je to tako bilo kroz istoriju a Biblija je pisana jednostavnim razumljivim jezikom tako da može svako da je razume a iz ovoga se jasno vidi i svako može da razume da je Bog sveznajuć.
,,Nema svetog kao što je Gospod; jer nema drugog osim Tebe; i nema stene kao što je Bog naš.Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših reči ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namere."
1 Sam.2:2-3
Evo ovi stihovi ponovo potvrđuju da je Bog Sveznajuć i ovde imao i jednu praktičnu pouku,prijateljski savet od Boga a odnosi se na naš život odnosi se na ono šta radimo,kako radimo i šta pričamo jer sve što mi radimo Bog zna pa ćemo ukoliko uprorno odbijamo da živimo po Božijoj volji i za to cemo sami biti krivi i jednog dana snosićemo posledice .Naravno Bog ne želi da nas natera da nešto uradimo na silu, naš je izbor ali je velika mudrost poslušati savet koji nam Bog daje jer Bog ne želi da iko pogine već da svi žive i to je smisao reči ,,pokajanje" iz 2 Petrove.
,,Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje."
2 Petr.3:9
Da vidimo još nekoliko praktičnih primera vezanih za ljude a odnose se na Božije sveznanje.
Bog zna da smo mi samo ljudi i da veoma često jedno mislimo a drugo radimo ili jedno želimo da uradimo a u životu ispadne neki drugi scenario pa uradimo nešto sasvim drugo i ovo je nešto što se događa svaki dan.Iako nešto od ovih stvari ,,samo mi znamo " trbalo bi da se setimo da to nije tačno jer pored nas to zna i sam Bog pa bi ta činjenica trebala da nas ohrabri da ovakve stvari svakim danom radimo sve manje i to bi bio znak da se polako približavamo Bogu kroz taj proces.Istina nikad nećemo biti ,,savršeni" dok živimo na zemlji ali za poćetak je dovoljno da nam ,,proradi" um i razum o našim postupcima i vidimo da je to suprotno od onog što Bog želi a zatim sledi naredni korak priznati te grehove i na taj način uskladiti našu volju sa voljom Boga jer najmanje što Bog očekuje od nas je da priznamo grehe i verujemo Gospoda Isusa Hrista.Zato i piše da nas Bog ,,trpi" i na taj način nam praktično daje šansu da polako rastemo i postanemo bar malo,,slični"onome što je naš cilj a to piše u Mateji 48 glava:
,,Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski."
Mt.5:48
Naravno ovo sad ne znači da ćemo mi biti svojim ljudskim trudom da budemo ,,savršeni" mi trebamo težiti da živimo što ,,savršenije" a jedino možemo biti u očima Boga savršeni dok smo ovde na zemlji kroz Gospoda Isusa Hrista koji nas je iskupio i opravdao.
,,Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tela Isusa Hrista jednom.I svaki sveštenik stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje nikad ne mogu uzeti greha.A On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu"
Jevr.10:10-12
A kada smo po blagodati iskupljeni i opravdani kroz Gospoda Isusa Hrista onda nam se uračunava pravednost Isusova i prihvaćeni smo kao savršeni od Boga Oca ne zato što smo mi nešto uradili već zbog onog što je Isus učinio za nas.
,, Jer kad za greh jednog carova smrt kroz jednog, koliko će većma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednog Isusa Hrista!"
Rim.5:17
,,Jer Onog koji ne znaše greha nas radi učini grehom, da mi budemo pravda Božja u Njemu."
2 Kor.5:21
Videli smo da Bog zna naše misli u Ps.139 i možemo reći da je nas ljude veoma često problematično pogotovo u zaddnje vreme to što smo nezadovoljni i što često gunđamo na raznorane stvari, postupke, događaje ili ljude koji nas okružuju ne misleći da nas Bog posmatra i čuje naše nezadovoljstvo.
Sličan primer imamo zapisan a odnosi se na izraelski narod koji je bio u pustinji i koji je verovatno gunđao,gnevio se i vikao na teške uslove u pustinji i Boga misleći da ih niko ne čuje ali imamo i zapis o tome šta je Bog rekao.
,, Dokle će taj zli zbor vikati na me, čuo sam viku sinova Izrailjevih, koji viču na me."
4 Moj.14:27
,,Znam sedenje tvoje, i polaženje tvoje i dolaženje tvoje znam, i kako besniš na me. Jer besniš na me, i tvoja obest dođe do mojih ušiju; zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa ću te odvesti natrag putem kojim si došao."
2 Car.19:27-28
Vidimo da je Bog znao šta su oni radili i mislili iako su bili u pustinji daleko od svega a mi danas treba da se zapitamo šta je sa našim gunđanjem i gnevom jer mi imamo danas neverovatno veću količinu bezakonja i greha oko sebe i samim tim imamo i mnogo više potencijalnih situacija da načinimo ono što ne bismo želeli i ono što Bog ne želi da učinimo a to je greh.A vidimo gde Jov kaže da Bog vidi sve naše korake a Isaija govori o mislima.
,, Jer su oči Njegove obraćene na puteve čovečije i vidi sve korake njegove.Nema mraka ni sena smrtnoga gde bi se sakrili koji čine bezakonje."
Jov 34:21-22
,,A ja znam dela njihova i misli njihove.."
Isa.66:18
U ovakvoj situaciji najpametnije i najjednostavnije rešenje je priznati greh a ne tražiti neko filozofsko rešenje jer ćemo upasti u još veći problem.
,,Ako priznajemo grehe svoje, veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše, i očisti nas od svake nepravde."
1 Jov.1:9
Dakle Božiji standard je daleko iznad ljudskog a pošto je Bog sveznajući On vidi i naše misli i pomosli koje nas četo dovode do greha jer mi kao ljudi gledamo i sudimo o nekome ili o nečemu po tome kako neko ili nešto izgleda ili šta radi a Bog gleda na srce jer iz njega izlaze misli i pomosli kako piše u Marku:
,,Jer iznutra, iz srca ljudskog, izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,Krađe, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čoveka"
Mk.7:21-23
A svaka pomisao je Bogu poznata:
,,...znaj Boga oca svog, i služi mu celim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna;..."
1 Dnev.28:9
I sve naše tajne su tajne samo za nas a Bogu su poznata jer piše:
,,Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svetlost lica svog."
Ps.90:8
,,Ne bi li Bog iznašao to? Jer On zna tajne u srcu."
Ps.44:21
Osim ovoga Bog zna i sve naše potrbe,slabosti,muke,uvrede,brige... i pre nego mi nešto od toga od Njega zatražimo.
,,Vi dakle ne budite kao oni; jer zna Otac vaš šta vam treba pre molitve vaše;"
Mt.6:8
,,Kad iznemogne u meni duh moj."
Ps.142:3
,,Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci ..."
Ps.10:14
Takođe je bitno da kažemo da Bog zna i sve svoje koji nikad neće izginuti jer ih Isus čuva kao Pastir.
,, Dobar je Gospod, grad je u nevolji, i poznaje one koji se uzdaju u Nj "
Naum 1:7
,,Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.Kao što mene zna Otac i ja znam Oca; i dušu svoju polažem za ovce"
Jovan 10:14-15
,, Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.I ja ću im dati život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje"
Jovan 10:27-28
,,...Pozna Gospod svoje;..."
2 Tim.2:19
i za njih se Gospod Isus moli Ocu:
,, Ja se za njih molim: ne molim se za (sav) svet, nego za one koje si mi dao, jer su Tvoji.I moje sve je Tvoje, i Tvoje moje; i ja se proslavih u njima.I više nisam na svetu, a oni su na svetu, a ja idem k Tebi. Oče Sveti! Sačuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi."
Jovan 17:9-11
I na kraju još da spomenemo da Bog sve zna i o našoj planeti,stvorenijima na njoj, nebu, paklu, zvezdama,galaksijama,silama koje deluju i pomoću kojih odrzava celo naše okruženje a Bogu su poznate i druge stvari,procesi i desavanja koje mi ne možemo ni zamisliti jer je on Bog sveznajući a mi smo samo Njegova stvorenja koja mogu jedino da se zapitaju:
,, Ko je izmerio vodu grstima svojim i nebesa premerio peđu? Ko je merom izmerio prah zemaljski, i gore izmerio na merila i bregove na poteg?Ko je upravljao Duhom Gospodnjim? Ili Mu bio savetnik i naučio Ga?S kim se dogovarao i ko Ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio Ga znanju i pokazao Mu put razuma?"
Isa.40:12-14
Odgovor je jednostavan,niko jer je On Bog sveznajuči:
,, Jer misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putevi moji putevi, veli Gospod;Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putevi moji viši od vaših puteva, i misli moje od vaših misli."
Isa.55:8-9
submitted by HealthyYard6559 to u/HealthyYard6559 [link] [comments]


2024.05.01 15:21 RainyCrocs67 Plaće medicinske sestre u Hrvatskoj?

Koliko vi zarađujete u Hrvatskoj? Ja učim za med. sestru u njemačkoj, i place su tu oko 3000€, mozda malo manje, ovisi na kojem odjelu radiš. Zanima me koliko se u hr zarađuje. na google sam vidjela ispod 1000€ a na nekim stranicama je pisalo oko 1300€, pa me zanima šta je točno.
Ja bih se rado vratila u hr nakon škole, ali da bar mogu samostalno živjet s placom, a ne o drugoj osobi ovisit.
submitted by RainyCrocs67 to askcroatia [link] [comments]


2024.04.30 15:01 Vukobasa UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE

UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE
https://preview.redd.it/2c99l3h0wlxc1.png?width=1600&format=png&auto=webp&s=034684f68a5ccda8bee4c103746ed6b7aec17ac7
Akademik Danilo Radojević piše o crnogorskoj emigraciji, formiranoj krajem XIX vijeka u Srbiji od omladine koja je odlazila na školovanje, i koja je instrumentalizovana za anticrnogorsko djelovanje uz izdašnu finansijsku pomoć srpskog dvora i vlade i logistiku državnih institucija i tamošnjih tajnih organizacija.
Dio emigracije poslužio je srpskim vlastima da okupaciji daju privid legitimnog procesa
Čitavu crnogorsku istoriju, ispunjenu ratovima i razaranjima, pratio je egzodus naroda. Uz turske pohode često su išli i trgovci robljem da bi zarobljenike prodavali na trgovima. Vladika Danilo Petrović Njegoš pisao je, poslije pohoda Numan-pase Ćuprilića na Crnu Goru 1714. godine, da se "jadni žalosni narod rasipa". Tada je, na primjer, turska vojska nekoliko hiljada Crnogoraca iselila u Bosnu, na Glasinac. Iste godine Turci su poslali u Skadar tri hiljade i pet stotina žena i djece da ih prodaju kao roblje. Prije toga, u vrijeme Kandijskog rata (1645-1669), pod turskim pritiskom jedan dio crnogorskog stanovništva sklonio se u Primorje. Dobjegli Crnogorci upućivani su u Dalmaciju, sve do Peroja u Istri, đe su mletačke vlasti, još 1623. godine, naselile osam stotina Crnogoraca, itd. Crnogorci su se iseljavali prisiljeni stalnim ratnim prilikama u Crnoj Gori, ali i voljno, u potrazi za boljim životom. Prije dvjesta godina, 10. juna 1789. godine, crnogorski mitropolit Petar I Petrović Njegoš pisao je Gluhodoljanima, pokušavajući da svoj narod odvrati od iseljavanja. Te njegove riječi, duboke i teške, i danas jednako potresaju istinitošću: "A po tom evo razumijem i vidim da neki ljudi idu te mame i varaju narod da ih vode nekudje preko mora, kojim ne može vjerovat; oni gledaju svoju korist, a ne kako će vama dobro učinit. Nije vama tamo puta, nako da se bruka s vama bije i da druge napravljate, a sebe gubite i čest i poštenje i ginete za tuđu korist i da trgovinu od vas čine i ćesu napunjaju. I koji će tamo poći, da Bog da da mu tamo bude zli put i zla sreća, da sramotno pogine i da ga je anatema kako Judu..." Ipak je, u vrijeme Petra I otprtljalo mnogo Crnogoraca, čak jednijem dijelom u carsku Rusiju, kao što su to učinjeli Trebješani i tamo se utopili, pa samo o pojedincima saznajemo tračak porijekla, da im je korijen crnogorski, kao što su fizičar Pjotr Kapica ili vojskovođa iz kurske bitke Nikolaj Vatutin. Ovdje će biti riječi o crnogoskoj emigraciji, formiranoj krajem XIX vijeka u Srbiji i Rusiji od omladine koja je odlazila na školovanje u ove zemlje, prije svega o onoj u Beogradu koja se počela okupljati na anticrnogorskoj platformi, po volji i uz finansijsku pomoć srpskog dvora i vlade, uz logistiku državnih institucija i tajnih organizacija Srbije. Ta emigracija odigrala je najnegativniju ulogu, podstičući sudbonosne podjele i konflikte u crnogorskom društvu. Ona je pomogla realizaciju srpskog projekta o uništenju crnogorske države. Posebno treba naglasiti da je dio te crnogorske emigracije, svojim radom poslužio srpskim državnim i vojnim vlastima, da okupaciji suverene crnogorske države daju privid legitimnog procesa. Doseljavanje Crnogoraca u Beograd, u drugoj polovini XIX vijeka može se pratiti po arhivskoj građi. Oni se pominju kao sluge, kaldrmdžije, dobrovoljci, sveštenici, učitelji, ljekari itd. Srijeću se molbe za prijem u srpsko "podanstvo". Zapaženo je da su Crnogorci čuvali svoje "etničko obilježje daleko duže od ostalih" doseljenika. U to vrijeme počelo je vrbovanje i uključivanje pojedinih doseljenika, školske omladine i emigranata, u Srbiji i Rusiji, u borbu protiv opstanka i razvoja crnogorske države. Glavni oslonac u izvođenju svoga projekta srpske vlasti su tražile među emigrantima, pa su im pomagale da, od 1881. godine, organizovano djeluju. Zahvlajujuci toj pomoći, emigracija je objavljivala knjige, brošure i listove, održavala kongrese i mitinge, publikovala rezolucije u kojima je osuđivan režim u Crnoj Gori. Osuda je, međutim, bazirana na neodrživim premisama: da u Srbiji vlada demokoratija koju treba "prenijeti" na Crnu Goru, te da su Crnogorci "dio" "srpskog" naroda, pa je postojanje crnogorske drazave "separatizam". Srpski krugovi koji su radili na realiziranju imperijalnog plana stvaranja "velike Srbije", pomagali su djelovanje protivu Crne Gore i onog dijela crnogorskih studenata koji se školovao u Rusiji. Ti studenti su izvještavali centralu u Beogradu da rade na tome da ubijede Ruse da su Crnogorci i Srbi "jedan narod". Radi se o Crnogorcima koji su bili pitomci srpske vlade, kao što je bio Marko Cemović (1873-1941), koji je, još dok je učio bogosloviju u Beogradu, a zatim studirao na Duhovnoj akademiji u Kijevu, pripadao tajnom udruženju (zajedno sa Milošem Šaulićem i dr.). Udruženje je radilo na neutraliziranju svakog interesa crnogorskog naroda. U jednom pismu Ljubomiru Kovačeviću, ministru prosvjete Srbije i ličnosti koja je tada bila zadužena za provođenje u život Načertanija, M. Cemović nudi Srbiju da priključi dio Vasojevića koji je bio još dio turske teritorije, pa kaže da Srbija ne treba iz nekih "vojno-političkih razloga" da ih prepusti jer bi oni (Vasojevići), da im "lični računi kneza Nikole ne stežu (...) ruke", poslužili za osvajanje Kosova. Cemović piše dalje da se Vasojevići "drže lavovski" u borbi protiv Nikole koji "pripovijedaju svercrnogorstvo". Crnogorski emigranti u Beogradu, služeći dvjema srpskim dinastijama - Obrenovićima, a od 1903. Karađorđevićima - svoj rad su bazirali na propagandi da u Srbiji vlada demokratija, te da se oni bore protivu apsolutističkog režima kralja Nikole. Tada je agitacija bila usmjerena na omalovažavanje crnogorskog parlamentarizma. Međutim, nakon uvođenja parlamentarizma u Crnoj Gori (1905), bili su prisiljeni da mijenjaju metode: da pripremaju atentate i puč (1907. i 1909) i da se uključe u plan srpske vlade o prenošenju četničke oružane akcije iz Makedonije i Kosova na Crnu Goru.
*
Beogradski Crnogorci tada su za Njegoša pisali da je u Napulj otišao da se kurvari
Istaknuti emigrant Blažo Perović koji je bio rođak i ađutant knjaza Nikole, bio je dobio apartman u Beogradu, u kome je bio centar za okupljanje crnogorskih nezadovoljnika. Iz toga kruga emigranata bio je i Marko Backović, učitelj, autor knjige "Crna Gora pri kraju devetnaestog vijeka" ( Beograd, 1985), ispunjene optužbama. Među vrlo aktivnim crnogorskim potuđenicima koji su prihvatili srpsku državnu ideju, politički program, pijemontizam i širenje granica Srbije na Crnu Goru, bili su Tomo Oraovac, Savo Ivanović, Janko Spasojević i dr. Djelovanje crnogorske emigracije u Beogradu stvaralo je teškoće crnogorskom dvoru i vlastima. Prema izvještaju otpravnika poslova srpskog poslanstva u Beču (1893), crnogorski knjaz Nikola mu je rekao, prilikom posjete Austriji, da crnogorski nezadovoljnici koji se okupljaju u Srbiji, pišu svojim poznanicima u Crnoj Gori, hvaleći se da dobijaju mjesečno "po 10 i više dukata, a ne moraju ništa da rade, pa time lakovjerne ljude mame za sobom". Međutim, srpska vlada je plaćala samo one emigrante i doseljenike koji su sigurnije ispunjavali zadatke, a ostali su uglavnom teško živjeli. Tako je Andra Nikolić, ministar inostranih djela Srbije, donio rješenje (1893) da se serdaru Jolu Piletiću, cijeneći njegove zasluge "za srpstvo", poveća pomoć na 150 dinara mjesečno, ali ta suma nije upućivana redovno. Tako J. Piletić nije bio primio pomoć za četiri mjeseca, pa je pisao Savi Grujiću, predsjedniku srpskog ministarskog savjeta, da se namučio "živijeh muka" i moli da mu se pomoć redovno šalje: "Ja vas kumim bogom i vašom čašću, da izvolite na-rediti blagajniku ministarstva spoljnih poslova, da mi se za sva četiri mjeseca pošalje izdržavanje, i u buduće da mi redovno šalje, jer ja nemam ni od kuda druge pomoći, već mi je ovo sve, a mislim da nije pravo niti je razlog da kod određenog mi izdržavanja umrem od gladi". Ova molba serdara Jola Pilića koju je pisao u izbjeglištvu u Nišu, dokumentuje zavisnost i obaveze crnogorske emigracije. Kao reprezentativan primjer emigrantskih, anticrnogorskih, tekstova može se uzeti knjiga Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović-Njegoševog doma, koja sažima u sebi sve bitne motivacije i strasti koje su okupljale crnogorsku emigraciju u Srbiji. Umjesto autora, na knjizi je potpisan "Glavni odbor crnogorske emigracije", ali je poznato da je knjigu napisao Savo Ivanović, koji je u prvo vrijeme emigrantskog života našao utočište u Beogradu, u kući srpskog ministra i diplomate Mihaila Bogićevića. Savo Ivanović u pomenutoj knjizi, koja je pisana pejorativnim jezikom, pokušava da negira ulogu, u crnogorskoj istoriji, dinastije Petrović-Njegoš, tvrdeći da njen doprinos nije ništa veći od bilo koga doma crnogorskog. U uvodnom dijelu knjige Ivanović otkriva svoje prave nakane, kad kaže da ne treba dopuštiti da crnogorska dinastija staje na put prijestižu Srbije. On, snishodljivo, vidi Crnu Goru kao "mlađu sestru" Srbije kojoj "nema opstanka" ako je samostalna. I za stalno raseljavanje Crnogoraca, Ivanović je nalazio krivicu u dinastiji Petrović-Njegoš. Zanimljivo je da Ivanović najviše ističe moralni pad dinastije, kao i istaknutih crnogorskih porodica, nalazeći za njih veliki broj negativnih kvalifikativa. Za potvrdu te tendencije navešćemo neke iskaze koje autor daje o Petru II Petroviću Njegošu (1813-1851), crnogorskom mitropolitu i pjesniku, za koga kaže da je: "vampir pod mitrom", "mitronosni krvolok", "krvožedni mitronosac", "franzavi krvnik", "odvratni mitronosac", "krivokletnik", "vjerolomni mitronosac", "okrorjeli zlođej", "glava pod bradom bez obraza", "glava pod mitrom bez časti", "najsramotniji hrišćanski sveštenik koji je do sad zemlju gazio", "vtori Aleksandar Bordžija", da je svoju kopilad "sam vladika podavio i bacio u nužnik cetinjski", "zločesti i po sve kaljavi mitronosac", "sramni izdajnik", da je "otišao u Neapulju da se kurvari", "odvratni vladika (...) se je iskurvaro i dobio sifilizam", "sramni i franzavi vampir pod arhijerejskim odjejanijem", da je svoga psa Dragona hranio naforom, da "pjeva jezuitski i ukrijeva svoju izdaju pred buduća pokoljenja". I za Njegoševu majku Ivanu Prorokovićevu, kao i za druge znatnije Crnogorke, Ivanović kaže da je bila bludnica. Ovako negativan odnos prema Njegoševoj ličnosti govori o tome koliko Njegoševo pjesničko djelo utemeljuje misao o crnogorskoj invididualnosti, bez obzira što je Njegoš prihvatio okvirne elemente srpskog etnocentričnog mita. Ivanović je shvatio da je Njegoš, u formu tzv. kosovskog mita unio crnogorsko borbeno i etičko iskustvo, čime je izmijenio njegovu novozavjetnu suštinu. Osim toga, njemu je bilo jasno da je Njegoš izrazio sociopsihološku strukturu crnogorskog naroda, njegovu svijest o sebi i shvatanje značaja državnosti. Zato Ivanović naznačuje Njegoša za utemeljivača dinastije Petrović-Njegoš, pa i za "krivca" što je crnogorska državnost postala smetnja za realiziranje imperijalnog programa Načertanija u odnosu na Crnu Goru, tj. da je Njegoš svojim literarnim i državničkim radom "postavio temelj onome ubitačnom separatizmu, koji se tek sad počeo sa svom svojom nagotom ispoljavati". Ivanović pokušava, zbog kratke tradicije srpske dinastije Obrenović, za koju radi, da skrati period trajanja dinastije Petrović-Njegoš, pa kaže da je proslava njene 200-godišnjice, koja je tada obavljena, lažna i izmišljena. Na ovaj način je Ivanović htio umanjiti i pijemontsku ulogu Crne Gore, na kojoj je insistirao knjaz Nikola. Prema tvrdnji S. Ivanovića, Nikola je tek drugi vladalac, a ne sedmi, dok su ostali dinasti bili "kaluđerštine cetinjskog manastira".
*
Srbi su kao prvog separatistu u novijoj crnogorskoj povijesti označili Njegoša
Da bi dokumentovao tu svoju tezu, on donosi Zakonik Petra I prema izdanju koje je učinio Milorad Medaković (1850), u kome je izostavljeno ime Petra I. ("Petar, božieju milostinju pravoslavnij mitropolit crnogorskij, zetskij i primorskij"), što nalazimo u prvome izdanju Zakonika koje je pripremio A. N. Popov (Putešestvie v Černogori, 1847). Savo Ivanović ovaj Medakovićev propust uzima kao "argument" da Petar I nije bio vladar, već da je crnogorski gospodar bio guvernadur Jovan Radonjić. Još Ivanović sarkastično dodaje da u Zakoniku "nema ni pomena o šarenom ČsvecuČ bez nosa (mitropolitu Petru I - D. R.), a bio je tom prilikom i on na Cetinju", tj. kad je Zakonik donešen. Svi pripadnici dinstije Petrović-Njegoš predstavljeni su kao ušljivi plemići i lupeži. Osuđujući ministre i više činovnike, Ivanović veli da su oni, da bi dobili te položaje, morali ubiti najmanje po dva protivnika dinastije. I za Marka Miljanova Popović on nalazi da je lažna veličina i da je svoje junaštvo sam izmislio. Ivanović je, kada se vraćao ličnosti kralja Nikole, svaki put docertavao portret novim negativnim osobinama. Skrenućemo samo pažnju na njegov odnos prema Nikolinom literarnom stvaralaštvu. Za pjesmu "Onamo, onamo" on tvrdi da je njen stvarni autor Marko Miljanov Popović, te da je Nikola potkradao i pjesme Laze Kostića dok je ovaj boravio na Cetinju. Osim toga, optužio ga je da je dao ubiti učitelja Lazara Škerovića, da bi mu uzeo spjev "Ženidba bega Ljubovića". Značajno je istaći da se borba protiv kralja Nikole tada zasnivala i na tvrdnji da on radi protivu srpskih interesa, pa ga i Savo Ivanović okrivljuje za "antisrpski rad". Crnogorski potuđenici kvalifikovali su borbu Crnogoraca za očuvanje svog narodnog identiteta - kao"separatističke interese". Kao prvi "separatist" u novijoj crnogorskoj povijesti naznačen je Njegoš, a u starijoj - crnogorska vlastela koja je dizala ustanke protivu dominacije Nemanjića, a nakon njih i Balšića, što je nominirano kao "zetski separatizam". Ivanoviću je bio cilj da izazove u Crnoj Gori socijalno nezadovoljstvo i nemire, pa govori, kao i ostali emigranti-propagatori, o pljačkanju naroda, visokijem porezima, nabraja podignute dvorove, a da je narod bijedan, prezren, ponižen, oglobljen. Crnogorsku spoljnu politiku ovaj autor napada, tvrdeći da su veze Crne Gore sa talijanskom i ruskom dinastijom moralno i materijalno uništile Crnu Goru: moralno, jer je tako podignut ugled Nikole I na račun drugih jakih karaktera crnogorskih; materijalno, jer je Crna Gora osiromašena dočekivanjem uglednih gostiju. Potposivanje Konkordata između Crne Gore i Vatikana osudio je Ivanović kao izdaju "srpstva i pravoslavlja", tvrdeći da su time katolicizmu u Crnoj Gori otvorena vrata. On napada Konkordat u skladu sa politikom Srbije jer se srpska vlada bojala da taj čin ne ojača međunarodni položaj crnogorske države. Naročito je zanimljiva njegova kritika proslave 400-godišnjice prve crnogorske ćirilske štamparije. On tvrdi da Nikola I nije priredio tu proslavu "što ljubi prosvjetu, već što su to zahtijevali njegovi mračni računi", jer je on, navodno, bio protiv svakog progresa. Proslava tako značajnog datuma iz crnogorske istorije osuđivana je zato što je preko nje učvršćivan ugled crnogorskog naroda u Evropi. U tadašnjoj srpskoj agitaciji, crnogorska dinastija i vladajući sloj optuživani su da su zapostavili ideju "svesrpskog ujedinjenja", jer je shvataju samo kao proširivanje Srbije, pa i kad bi Srbija oslobodila Prizren, i dalje bi Crnogorci imali aspiracije prema Kosovu i pjevali: "tu moram jednom oružan poć"; da pojam crnogorstvo vide kao ideju vladavine nad "srpskijem" oblastima, kao i da insistiraju da su "Crnogorci prvi među Srbima". Zato srpski agigatori traže od knjaza Nikole da odbaci ideju koju je iznio u svojoj drami Balkanska carica: "Ko crnogorstvu ne bio vjeran, / bogom i ljudima svud bio ćeran". Ivanović optužuje Nikolu I. da ubija one koji rade za "srpstvo". On dalje tvrdi da cnrogorski suveren ima "kobnu žudnju" da "srpstvu" pretpostavi "zamišljeno i suludasto crnogorstvo". Zato Ivanović imperativno zaključuje da, dok postoji Srbije, ideji Nikolinoj o "crnogorstvu" "nema i ne može mjesta biti". Iste osude nalazimo u u Bilješkama jednog pisca od Sima Matavulja koje su, u to vrijeme, izlazile u nastavcima u "Letopisu Matice srpske". Sa ovijem je vezano Ivanovićevo komentarisanje termina Srbijanci i srbijanski, čije je unošenje u novine "Glas Crnogorca", navodno, naredio sam Nikola i, 1897. godine, da se "zamijeni riječ srpski sa "srbijanski" (...) tj. da se ne smije pisati "srpski kralj" nego "srbijanski". Ivanović kaže da je izmjena tih termina rezultat puste želje i neostvarenih snova crnogorskog vladara koji se plašio nominacije srpski kralj, da ne bude shvaćena tako da je Aleksandar Obrenović kralj i Srba van Srbije. S. Ivanović piše o školama i kulturnim institucijama u Srbiji, idealizujući sliku tamošnjeg prosvjetno-kulturnog razvoja, da bi je suprostavio nerazvijenom stanju u Crnoj Gori. Treba, međutim, znati da školstvo u Srbiji nije imalo veće tradicije. Ivanović zanemaruje različite istorijske uslove u Crnoj Gori i Srbiji u XIX stoljeću. Srbija je imala vazalni položaj i koristila uspješne ruske ratove protivu Turske, kao i diplomatsku pomoć Austrije, Rusije i drugih evropskih sila, da mirnijem putem dobije teritorije i ustupke za autonomnu upravu. Turska je pristajala na te zahtjeve jer je smatrala cijelishodnijim formiranje jedne zavisne tampon-države, nego da se na tu teritoriju prošire Rusija ili Austrija.
*
Odred koji je kao vojnu pomoć u Srbiju poslao kralj Nikola dočekala je zasjeda
Zahvaljujući djelovanju tijeh faktora, Srbija je dobila hatišerifom (1830) unutrašnju autonomiju, a docnije (1867) i ključeve od gradova, na plišanom jastuku. Crnogorci su, međutim, u isto vrijeme, ginuli u teškijem ratovima; tako je u crnogorsko-turskom ratu 1862. godine izbačeno iz stroja 6600 crnogorskih boraca i Crna Gora je u "cjelini pružala strašnu sliku razaranja" (B. Pavićević). Tijeh istijeh dana, u Beogardu se dogodio incident na Čukur-česmi, u kome je, osim policijskoj prevodioca Sime Nešića, poginuo još i Ivko Protić. Ipak je o toj sprskoj epizodi napisana velika literatura, pa je unijeta i u školske udžbenike. Karakteristično je za sve crnogorske potuđenike, pa i za Ivanovića, da se snishodljivo odnose prema srpskoj sredini. Iz toga servilnog stava izlazi i njegova poruka crnogorskijem emigrantima i iseljenicima koji su im prilazili, da moraju biti "samo Srbi i odani dinastiji Srbije". Zato on i ocjenjuje da je "crnogorstvo" kobno i izdajničko, osuđujući knjaza Nikolu i zbog sadržaja pohvale koju je uputio jednom Crnogorcu zato što se istakao u boju na Šipki (Bugarska), u rusko-turskom ratu, u kojoj suveren piše da je taj Crnogorac "osvijetlio obraz crnogorstvu i crnogorskom oružju". U sklopu težnje da se Crnogorcima oduzme samoinicijativa i vlastiti, autentični odnos prema istorijskim, kulturnim i političkim problemima, jeste i traženje da Crna Gora mora imati iste odnose, kao i Srbija, prema Bugarskoj, da Crnogorci moraju razvijati mržnju prema bugarskom narodu, iako kod njih (Crnogorac) nije bilo istoriskih uslova za njegovanje te mržnje (P. Popović). Privrženici srpske imperijalne ideje nalazili su opravdanje za ovo insistiranje, optužujući Bugare da ometaju Srbiju da "razmakne svoje granice sve do onih mjesta u Turskom Carstvu gdje Srba ima". Kroz cijelu knjigu Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović-Njegoševog doma Savo Ivanović ponavlja osudu da je kralj Nikola srušio spomenik njegovome ocu, što je potrebno prokomentarisati. Ideja, nastala na Cetinju 1861. godine, da je moguće podići ustanak u neoslobođenijem krajevima Crne Gore, kao i u susjednim oblastima, u osnovi je "zagonetne" ekspedicije crnogorskog odreda koji je, preko turskog Sandžaka, pošao u Srbiju. Po odluci knjaza Nikole, odred od 260 ratnika, izabranih iz vasojevićkih familija, formirao je vojvoda Miljan Vukov, krajem maja 1861. g. Iako je ovijem borcima rečeno da će ih u Srbiji "svečano dočekati", njihova sudbina je bila drukčija. Turska vojska iz Sjenice, pošto je obaviještena o kretanju crnogorskog odreda, postavila je zasjede koje je odred razbio i uspio doći na srpsku granicu. Pošto je intervenisala Turska kod srpskog kneza Mihaila, umjesto svečanosti dočeka upućena je srpska vojska, pod komandom Ranka Alimpića. U biografiji Alimpića stoji da je on crnogorski odred opkolio i "skučio glađu", pa su trećega dana kapetani četa predali oružje, a za njima i ostali, osim sedmorice koji su izjavili da nijesu došli da ih razoružaju, već da zajedno sa Srbima "udare na Turke u Hercegovini". Prema Alimpićevoj biografiji, ta grupa Crnogoraca mu je predlagala da pođe sa 400-500 Srba u Hercegovinu, zajedno s Crnogorcima, te da im bude zajednički vojvoda. Međutim, crnogorski odred je prvo razmješten po čačanskom okrugu, a zatim deportovan preko Austirje za Crnu Goru. U Alimpićevoj biografiji ne pominju se 32 borca crnogorskog odreda koji nijesu htjeli pregovarati sa Srbima o predaji oružja, već su se, uz stalne borbe, vratili preko turske teritorije. Kad je knjaz Nikola saznao o postupku prema crnogorskim borcima, uputio je zahtjev srpskom knezu Mihailu, koji je odnio kapetan Ivo Ivanović (otac autora paskvilne knjige), da im se omogući povrata. Knjaz Nikola je podigao 1861. godine spomenik "svoim u Giljevu do Klisure udiviteljno borivšim se junacima" u obliku obeliska, na kome su bila upisana 32 imena onijeh boraca koji nijesu htjeli predati oružje srpskoj vojsci, što znači da nije riječ o spomeniku samo ocu Sava Ivanovića. Spomenik, koji se nalazio ispred Vlaške crkve, uklonjen je oko 1888, sa obrazloženjem da nije podignut na odgovarajućem mjestu. Organizovanje te neuspjele vojne avanture učinio je crnogorski suveren u dvadesetoj godini života. Može se pretpostaviti da je njegovo docnije političko i vojno iskustvo doprinijelo promjeni njegovog stava o "zajedničkoj" vojnoj akciji. U literaturi o ovom događaju postavljeno je i pitanje motivacije, zbog čega je upućen ovaj crnogorski odred u Srbiji. Prihvatljiva je teza da je Nikola I na taj način htio uvući Srbiju u oslobodilačku borbu. Tada je crnogorski kapetan Mašo Vrbica radio na dizanju ustanka u pljevaljskom kraju. Problem uključivanja Srba u borbu, od vremena kada je knez Miloš Obranović prihvatio vazalni odnos, javlja se u crnogorsko-srpskim relacijama. Zato je neprihvatljiva tvrdnja o "istom" istorijskom putu crnogorskog i srpskog naroda, ma u kom periodu. Njegoš je, neuspješno, pokušavao u pregovorima sa srpskim predstavnikom Matijom Banom da realizira takvo savezništvo. U svojim literarnim djelima, uzdižući crnogorsku borbu za očuvanje slobode, Njegoš je davao primjere, u nadi da će ih nametnuti kao uzor. Kad je u pitanju hazardersko slanje u Srbiju crnogorskog odreda koji je razoružala srpska vojska, zanimljivo je da je u to vrijeme nastala epska pjesma "Boj u Dugi" koju je zabilježio Vuk Vrčević, a publikovana je 1902. godine.
*
Cilj je bio da se izazove konflikt prilikom izbora i da se u građanskom ratu preuzme vlast
Pjesma počinje motivom o gavranima koji "prelijeću polja i planine" i slijeću u Srbiju proklinjući je: "... a Srbijo, zaludnja delijo, / popala ti sablje paučina, / a na čarku rđa popanula". Gavranovima odgovara "srpska čobanija" da su Srbi prošli "kavge sa Turcima", "otkada nam nesta Karađorđa", pa ih upućuju da odlete u Crnu Goru: "Nego hajte lomnoj Crnoj Gori, / tamo nema dana ni sahata / da se prolom ne čuje pušaka". Organizirani anticrnogorski agitacioni rad emigracije u Beogradu, čiju su formu utemeljili Tomo Oraovac, Marko Backović, Savo Ivanović i dr., kulminira u prve dvije decenije XX stoljeća. U Beogradu je crnogorska školska omladina formirala politički klub (1903), a dvije godine docnije, uz pomoć srpskih vlasti, objavljuje program - "Riječ crnogorske univerzitetske omladine". Čim je donijet Ustav Crne Gore, pomenuti klub crnogorske univerzitetske omladine reagirao je peticijom. U osmoj tački te peticije iznijeta je suština zadatka koji je omladina dobila od srpskih vlasti. Omladinci insistiraju, kvalifikujući crnogorsku državnu politiku, na terminirama separatizam i provincijalni interes: "Zdravo shvatanje nacionalnih interesa u novom životu Crne Gore učiniće da sve separatističke težnje, antagonizam i provincijalni interesi, ukoliko bi se kosili sa stvarnim problemima srpskog (!) naroda, moraju ustuknuti pred idejom slobode i ujedinjenja srpstva". Emigranti, potpisnici peticije (njih 16), planirajući likvidaciju crnogorske države i dinastije, pledirali su da se iskoristi crnogorski Ustav, kako bi se parlamentarnim putem obavio taj zadatak. Pola godine docnije (1906) univerzitetska omladina se ponovo javila proglasom ("Riječ crnogorske univerzitetske omladine") koji je takođe štampan u Beogradu. U tome proglasu oni govore o "samovoljnom obliku vladavine", o "laskavcima" suverenu, sprječavanju rada "narodnog pokreta", o skučenosti Cetinja i potrebi premještanja prijestonice, o unošenju "kvareža u dušu naroda", o tome da za trideset godina mirnog života u Crnoj Gori nijesu ostvareni nikakvi kulturni rezultati, da režim crnogorski ne može odgovoriti savremenim potrebama. I onaj proglas potpisalo je samo 16 studenata, od kojih su većina bili potpisnici prve peticije. Stavovi koje ovđe nalazimo identični su onijem iz tekstova. T. Oraovca, M. Backovića, S. Ivanovića i dr. Autori peticije su mislili da je došao pravi trenutak da otvoreno izađu "sa svojom velikospskom politikom" (J. Đonović). Kao osnov svoje propagande crnogorski emigranti su, prije donošenja crnogorskog Ustava, isticali neustavnost uređenja i apsolutističku vlast suverena. Pošto je proglašen Ustav pokazalo se da se emigracija nije borila za parlamentarizam jer je u toj novoj situaciji viđela opasnost da će se učvrstiti crnogorska država i ojačati nacionalna svijest. Zato grupa velikosrpsko orjentisanih poslanika podnosi adresu crnogorskoj Skupštini, koju je napisao Marko Cemović, tada srpski konzularni službenik, u kojoj je predloženo da se Skupština nazove "Srpska narodna skupština Knjaževine Crne Gore". Sam kralj Nikola je regirao, pa je od emigranata zbog toga napadan da vodi politiku očuvanja (!) crnogorske države i da pokazuje "nepriličan nacionalni stav", što je značilo da vodi crnogorsku nacionalnu politiku. U crnogorskoj Skupštini počela je tada djelovati Narodna stranka, za čiji je program uzet kao osnov - program Radikalne stranke Srbije. Pomenuta Narodna stranka bila je ispostava crnogorske emigracije. Organizovanje atentata na kralja Nikolu, članove dinastije i vlade (1907), novi je pokušaj likvidacije crnogorske države. Pošto je Petar Karađorđević, uz pomoć ruske obavještajne službe, uklonio posljednjeg Obrenovića i sio na srpki prijesto (1903), došao je trenutak da se ukloni i crnogorska dinastija. Zavjerenicima (Marku Dakoviću, Todoru Božoviću, Jovanu Đonoviću i dr.) bombe je dao u Srbiji Vojislav Tankosić, šef gorskog (četničkog) štaba u Makedoniji. Cilj je bio da se izazove konflikt prilikom izbora u Crnoj Gori i da se u građanskom ratu preuzme vlast. Pošto su atentatori otkriveni i neki uhvaćeni, emigracija je pokušala da tu aferu predstavi bezazlenom, da okrivi crnogorsku dinastiju i sudstvo, te da oglasi da je Austro-Ugarska htjela da optuži srpsku vlast za miješanje u organizovanje puča u Crnoj Gori. Kampanja potiv Nikole I dobijala je sve više razmjere. Propaganda koja se ponavlja od 1905. godine, da je knjaz Nikola "prišao Austriji" imala je za cilj da crnogorski dvor stalno dovodi u položaj da se mora braniti, a preko toga i dokazivati svoju pravovjernost "srpstvu i slavenstvu", kao i da izazove prema Crnoj Gori sumnju kod ruskog i italijanskog dvora. Nikoli I i njegovim saradnicima upućivane su optužbe da su "nacionalno sumnjivi". Srpski agitatori kvalifikovali su triježnjenje crnogorskog vodećeg sloja kao okretanje Austo-Ugarskoj i njenoj politici konstituisanja bosanskog naroda. Osobenosti crnogorskog naroda tretirane su, od crnogorske potuđene emigracije i srpskijeh krugova, kao "pokrajinske razlike" u "srpskom" narodu. Odbrana crnogorske države i dinastije, crnogorskih kulturnih posebnosti i sl., suprotstavlja poziciju, krakterisano je od potuđenika upravo kao "kopanje groba" crnogorskoj dinastiji i državi. Drukčije rečeno, Crna Gora je, po srpskom imeprijalnom programu, mogla egzistirati kao tzv. "sprska država", i samo do određenog momenta, do ispunjenja svog "istoriskog zadatka", ali kao crnogorska - nikako.
*
Cilj predstavnika beogradske politike bio je da u ratu sa Austro-Ugarskom nestane crnogorske države
Odlazak iz Crne Gore nekoliko istaknutijih ličnosti (Mašo Vrbica, Peko Pavlović, Jole Piletić), podsticao je srpsku vlast, njene tajne službe, kao i organiziranu crnogorsku emigraciju, da djeluju i na Marka Miljanova Popovića, uglednog umirovljenog vojvodu, da i on napusti svoju zemlju, što bi za njih bio krupan dobitak. Sam Marko Miljanov se kolebao da li da otprtlja, savlađivao je svoj nagli karakter. Te svoje dileme on opisuje u svojoj poslanici Peku Pavloviću, koja je objavljena tek 1971.g., pošto je bila dospjela, nakon smrti Markove žene Stefe (1914), u dokumentaciju Ljubomira Kovačevića. Svjedočanstvo o Markovom stanju duha u vrijeme pritisaka na nj da napušti domovinu, govori pismo koje je uputio Lazaru Sočici (februara 1882), iz koga se naslućuju osnovne motivacije Markovog nemira: bio je pod uticajem nosilaca velikosrpske politike koji su radili da Crna Gora stupi u rat sa Austro-Ugarskom da bi bile poništene odluke Berlinskog kongresa po kojima je toj Imperiji dato pravo da zvede upravu u Bosni i Hercegovini. Najvažniji cilj predstavnika pomenute politike bio je da u ratu sa Austro-Ugarskom nestane crnogorske države, kao izazivača rata. Marko Miljanov je politiku prihvatanja odluka velikih sila, od strane crnogorske vlade i dvora, osuđivao, ističući "hajdučki" stav: da crnogorska politika "treba da stoji u handžaru, mi treba da smo vojnički logor". On se pitao tada da li se i Peko Pavlović odao politici, otkad je priješao u Srbiju, nadajući se da Pavlović neće razumjeti šta je to mir i politika. Nekoliko puta je insistirao da pod Berlinski kongres treba "metnuti lagum". Struji aktivnijih emigranata žurilo se da Marko Miljanov Popović, autoritet koji je dugo pripreman kao suparnik kralja Nikole, što prije napušti Crnu Goru. Osnovu za osobito uzdizanje Markovog autoriteta stvorio je sam crnogorski dvor, kada je veliki vojvoda Mirko Petrović Njegoš, u svojoj zbirci epskih pjesama "Junački spomenik", u pjesmi "Boj na Medunu", proslavio Markovo junaštvo, vrijeme njegove četvorogodišnje usamljene borbe" ("Sam ostade vojevoda Marko..."). Na taj način Marko Miljanov je ušao u najuži krug povlašćenih Crnogoraca. Poraz crnogorske vojske kojom je komandovao Marko Miljanov, na Novšićima (1879), poslužio je za izmišljanje spletke da je taj poraz pripremio crnogorski dvor s ciljem da Marko izgubi u crnogorskom narodu ugled vojskovođe. Oni koji su posticali Marka na emigraciju zapostavljali su da je on "sve druge zemlje i krajeve koji se nalaze van Crne Gore" nazivao tuđom zemljom. Štampa u Vojvodini počela je isticati junaštvo i karakter Marka Miljanova Popovića, nakon bojeva iz 1876. godine, ali je posebno naglašavano da Marko, kao komandant, ne zavisi od više komande, već da čini sve po sopstvenom nahođenju, što nije odgovaralo stvarnijem odnosima u vrhovnoj komandi crnogorske vojske, ali se željela istaći njegova (Markova) nezavisnost, autarhičnost i samodovoljnost, odvojenost od crnogorskog vrha, državnog i vojnog: "Bez ikakvog višeg uputstva, bez zapovjesti, bez komande odozgo, radi vojvoda Marko na svoju ruku, po svome sopstvenom uviđenju i raspoloženju". Isticanjem ovakvoga, riterskog, tipa heroja, želio se razbiti duh pripadništva cjelini crnogorskog naroda, njegovim interesima. Upoređivano je junaštvo crnogorskijeh vojskovođa, što je tada bila posebno osjetljiva tema, a isticani su samo Marko Miljanov i Peko Pavlović. Za Marka je naglašavano da ga uzdiže nad drugijem Crnogorcima "nenadmašna čistota karaktera i poštenja", da se ne savija pred vlašću, da je u Crnoj Gori samo jedno čelo na vidiku, "samo jedna glava stoji pravo, ponosito, a ta glava nije drugog već vojvode Marka". Ta slika izdvajanja Marka Miljanova Popovića nad svijem Crnogorcima dovršavana je uzdizanjem njegovog otpora kralju Nikoli. Na taj način je Crnogorcima sugeriran samoubilački agon, razbijanje autoriteta suverena: "Toga Crnogorca nema koji će tako svaku istinu, pa i samom kne zu u oči reći, kao vojvoda Marko". U tom smislu, ističući (izmišljene ili stvarne) otpore, jetke i "hrabre" odgovore pojedinaca kralju Nikoli, pisali su anegdote docniji crnogorski anegdotičari, u čemu je prednjačio Mićun Pavićević, pa je nametana slika o nepodnošljivom despotizmu i kukavičluku kralja Nikole koji je uvijek u sukobu sa nosiocima "demokratizacije" crnogorskog društva. Prije sto dvadeset godina nastala je jedna anegdota koja sklapa (dovršava) agitacionu sliku o Marku Miljanovu. Ta će anegdota biti korišćena, mada u deformisanom obliku, do današnjeg dana. Marko je, navodno, u prisustvu kralja Nikole, stupio u raspravu s jednijem Crnogorcem "o junaštvu starih naših i o današnjem neradu" (neaktivnosti vojnoj), pa je Nikola I pokušao smiriti (vatrene) polemičare. Pošto mu to nije uspjelo, naredio je da Marka, zbog agresivnosti, perjanici razoružaju i zatvore, ali on nije dozvolio da to perjanici učine, već je, na kraljev treći poziv, predao oružje lično kralju i sam otišao pred zatvor. Narod koji je tu bio prisutan, pošao je za Markom da ga "tješi", a kralj je ostao s glavarima. Poruka te anegdote je: kralj, ako traži poslušnost ili pokuša kazniti Marka, ostaće bez naroda. Da bi bio prikazan kao slobodan vitez, sličan riterima iz srednjovjekovnih romana, konstatuje se da je Marko "svojevoljno" napuštio službu tjelohranitelja kralja Nikole (mada to ne odgovara istini jer ga je kralj proizveo u vojvodu) zato što se bojao da će ga dvorski život raznježitii u njemu ubiti prirodne vrline i prostotu crnogorsku". Insistiranje na patrijarhalnoj prostoti, epskoj grubosti i nepriznavanju autoriteta, kao paradigmi ponašanja Crnogoraca, otkriva tendenciju da se Crna Gora zaustavi u vremenu i onesposobi za dalji opstanak. Autor ovijeh teza, iznijetih u listu "Orao", o Marku Miljanovu koji se potpisao inicijalom M, može se pretpostaviti da je iz kruga "Ujedinjene omladine srpske". Cilj te organizacije je bio da radi na okupljanju pravoslavaca ("Srba") u jednu državu, pripajanjem Srbiji teritorija na kojima žive. Tom programu nije odgovarao značajni porast ugleda Crne Gore i kralja Nikole, tokom crnogorsko-turskog rata (1876-1878), iz koga je Srbija, iako je imala pomoć od ruskih dobrovoljaca i crnogorskog kora, odmah izbačena, pa je na rusku intervenciju, ponovo ušla u rat, samo mjesec dana prije zaključenja rusko-turskog primirja.
*
Negativna popularizacija Marka Miljanova stavljala ga je u anticrnogorsku funkciju
Negativno usmjerena popularizacija hrabrog i talentovanog Marka Miljanova Popovića metala je njegovu, po mnogo čemu izuzetnu pojavu, u anticrnogorsku funkciju. Kada bi došlo, prema uvjerenju emigranata (vodećih), do Markova odlaska iz Crne Gore, tada bi se lakše izvršile unutrašnje polarizacije u crnogorskom društvu i izazvali nemiri. Tek što je priješao u Srbiju, Tomo Oraovac je otišao kod Jola Piletića (kod Niša), odakle piše (1.IV.1883) Marku Miljanovu da on i još neki emigranti pripremaju kod srpskog dvora i vlade uslove za Markovo emigriranje. Oraovac mu sugerira da treba "što prije ostaviti Crnu Goru", da ne bi doživio nedolični kraj. Zanimljiv je podatak koji daje Oraovac, da je i srpski dvor bio uključen u tu akciju, te da je srpski kralj obaviješten o Markovom položaju u Crnoj Gori. Iz jednog dokumenta koji je nastao dvije godine docnije (12.V 1885), vidi se odnos prema Marku Miljanovu kreatora tadašnje srpske političke strategije. Riječ je o referatu Milutina Garašanina, upućenog kralju Milanu Obrenoviću. M.Garašanin, pored toga što kaže da je sprečavanje težnje crnogo-rske da se proširi prema istoku i jugoistoku od kapitalnog značaja za Srbiju, i da se mora naći način da se realizira, skreće pažnju kralju Milanu i na Marka Miljanova koji je u sporu s kraljem Nikolom, a ličnost je koja ima uticaja među Albancima i Crnogorcima. Garašanin dalje obavještava svoga kralja da je izabran, "po preporuci" niškog načelnika, Mehmed Sadiković, iz Novog Pazara, da uspostavi vezu s Markom Miljanovim. Na razvijanju koncepcije o Markovom rivalskom autoritetu u odnosu na kralja Nikolu, posebno je smišljeno rađeno nakon konačnog međunarodnog priznanja suvereniteta Crnoj Gori. U sklopu te političke strategije je i nastanak "Poslanice serdaru Jolu Piletiću", pod mistifikacijom da je njen autor Marko Miljanov. Ta "Poslanica", osim što je uperena protivu režima u Crnoj Gori, predstavlja proklamaciju o potrebi borbe za tzv. "srpstvo". Iako se Marko Miljanov nije odrekao autorstva koje mu je pripisano, stvarni autor je njegov prijatelj Tomo Oraovac. "Poslanica" je publikovana (1883.) da bi bio napravljen pritisak na Marka da što prije emigrira iz zemlje. Četrdeset sedam godina docnije, prilikom štampanja njegovih cjelokupnih djela (1930), Tomo Oraovac obavijestio je pismeno priređivača toga izdanja, književnika Trifuna Đukića, da je on autor "Poslanice". Đukić je taj podatak unio u predgovor. Smatrajući da su povrijeđena njena prava kao nasljednice, Anđa Petrović, kćer Markova, tužila je sudu priređivača Trifuna Đukića, kao i Toma Oraovca koji se oglasio za autora "Poslanice". Spor je vođen skoro deceniju, i poslije smrti Anđe Petrović i Toma Oraovca, 1936.godine. Pored samoga Oraovca, njegovo autorstvo dokazivali su Trifun Đukić, dr Mihailo Vukčević, dr Lazar Rašović. Tačno opaža T.Đukić da "Poslanica serdaru Jolu Piletiću" svakijem stihom liči na ostala Orahovčeva djela. L. Rašović dokazuje Oraovčevo autorstvo i jezičkom analizom. M.Vukčević tvrdi da je pitanje autorstva bez potrebe postavljeno, pa, između ostalog, primijećuje da kad bi autor "Poslanice" bio Marko Miljanov, onda bi ona bila izraz samohvalisanja, što nije bilo svojstveno Marku. Veći dio sudskog spora vođen je oko nasljednog prava Anđe Petrović jer se nije znalo da li je sačuvan zavještaj (testament) Marka Miljanova koji je otkrio autor ovih redova. Iako Marko Miljanov nije napustio Crnu Goru, držeći se svojih visokih principa o potrebi služenja svojoj domovini, da se čovjek, kako sam Marko kaže, ne bi izgubio i postao krdo, neki autori su dopisivali njegovo ime uz imena stvarnih emigranata, da bi slika epohe kralja Nikole I izgledala što tamnija. Tako piše Jovan Đonović da su Crnu Goru napustile "vojvode: Marko Miljanov, Peko Pavlović, Jole Piletić, Đoko Pejović, Mašo Vrbica, itd". Tu istu tvrdnju nalazimo i u knjizi Jovana Ćetkovića. U prvoj deceniji XX vijeka agitovano je među crnogorskim iseljenicima da svoja društva prisajedine "srpskim", tj. društvima (savezima) koje su činili pravoslavni iseljenici (većinom) iz austrougarskih zemalja. Do pred kraj prve decenije ta su društva u nazivu imala odrednicu "pravoslavna" da bi se odvojila (identifikovala) od katoličkih društava. Cilj je bio da se kroz jedinstveni savez i preko (pravoslavne) crkve vrši srbizacija iseljenika. Zato su sva zatečena udruženja tretirana kao "pokrajinska". Tada je, 1905-1906, došlo do naglog formiranja "srpskih" opština i podizanja pravoslavnih crkava po Americi (ranije su iseljenici koristili ruske crkve). Naročito je, u toj agitaciji za "ujedinjenje", bio na udaru "srpsko-crnogorski savez" u Čikagu. Od nekoliko društava, godine 1907. bila su formirana dva crnogorska saveza sa sjedištima u Butteu i Njujorku. Međutim, protiv crnogorskih saveza, trajanja njihove nacionalne odrednice stalno se razvijalo "najveće neprijateljstvo", kvalifikovano je njihovo postojanje kao pokušaj cijepanja "Srba". Posebno treba reći da je u SAD bila prenijeta sa Balkana ona lažna (i tragična) identifikacija vjerske i narodne pripadnosti, pa je vršena "nacionalna" klasifikacija iseljenika po konfesijama, na "Srbe" i "Hrvate"...


submitted by Vukobasa to Crnogorstvo [link] [comments]


2024.04.30 12:53 Vukobasa UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE: Beogradski Crnogorci tada su za Njegoša pisali da je u Napulj otišao da se kurvari (2)

UDIO EMIGRACIJE U UNIŠTENJU CRNOGORSKE DRŽAVE: Beogradski Crnogorci tada su za Njegoša pisali da je u Napulj otišao da se kurvari (2)
https://preview.redd.it/5hlrk3d9klxc1.png?width=1600&format=png&auto=webp&s=eb618120369c9036833c591342238a7349da4118
Beogradski Crnogorci tada su za Njegoša pisali da je u Napulj otišao da se kurvari
Piše: Akademik Danilo Radojević
Istaknuti emigrant Blažo Perović koji je bio rođak i ađutant knjaza Nikole, bio je dobio apartman u Beogradu, u kome je bio centar za okupljanje crnogorskih nezadovoljnika. Iz toga kruga emigranata bio je i Marko Backović, učitelj, autor knjige "Crna Gora pri kraju devetnaestog vijeka" ( Beograd, 1985), ispunjene optužbama. Među vrlo aktivnim crnogorskim potuđenicima koji su prihvatili srpsku državnu ideju, politički program, pijemontizam i širenje granica Srbije na Crnu Goru, bili su Tomo Oraovac, Savo Ivanović, Janko Spasojević i dr. Djelovanje crnogorske emigracije u Beogradu stvaralo je teškoće crnogorskom dvoru i vlastima. Prema izvještaju otpravnika poslova srpskog poslanstva u Beču (1893), crnogorski knjaz Nikola mu je rekao, prilikom posjete Austriji, da crnogorski nezadovoljnici koji se okupljaju u Srbiji, pišu svojim poznanicima u Crnoj Gori, hvaleći se da dobijaju mjesečno "po 10 i više dukata, a ne moraju ništa da rade, pa time lakovjerne ljude mame za sobom". Međutim, srpska vlada je plaćala samo one emigrante i doseljenike koji su sigurnije ispunjavali zadatke, a ostali su uglavnom teško živjeli. Tako je Andra Nikolić, ministar inostranih djela Srbije, donio rješenje (1893) da se serdaru Jolu Piletiću, cijeneći njegove zasluge "za srpstvo", poveća pomoć na 150 dinara mjesečno, ali ta suma nije upućivana redovno. Tako J. Piletić nije bio primio pomoć za četiri mjeseca, pa je pisao Savi Grujiću, predsjedniku srpskog ministarskog savjeta, da se namučio "živijeh muka" i moli da mu se pomoć redovno šalje: "Ja vas kumim bogom i vašom čašću, da izvolite na-rediti blagajniku ministarstva spoljnih poslova, da mi se za sva četiri mjeseca pošalje izdržavanje, i u buduće da mi redovno šalje, jer ja nemam ni od kuda druge pomoći, već mi je ovo sve, a mislim da nije pravo niti je razlog da kod određenog mi izdržavanja umrem od gladi". Ova molba serdara Jola Pilića koju je pisao u izbjeglištvu u Nišu, dokumentuje zavisnost i obaveze crnogorske emigracije. Kao reprezentativan primjer emigrantskih, anticrnogorskih, tekstova može se uzeti knjiga Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović-Njegoševog doma, koja sažima u sebi sve bitne motivacije i strasti koje su okupljale crnogorsku emigraciju u Srbiji. Umjesto autora, na knjizi je potpisan "Glavni odbor crnogorske emigracije", ali je poznato da je knjigu napisao Savo Ivanović, koji je u prvo vrijeme emigrantskog života našao utočište u Beogradu, u kući srpskog ministra i diplomate Mihaila Bogićevića. Savo Ivanović u pomenutoj knjizi, koja je pisana pejorativnim jezikom, pokušava da negira ulogu, u crnogorskoj istoriji, dinastije Petrović-Njegoš, tvrdeći da njen doprinos nije ništa veći od bilo koga doma crnogorskog. U uvodnom dijelu knjige Ivanović otkriva svoje prave nakane, kad kaže da ne treba dopuštiti da crnogorska dinastija staje na put prijestižu Srbije. On, snishodljivo, vidi Crnu Goru kao "mlađu sestru" Srbije kojoj "nema opstanka" ako je samostalna. I za stalno raseljavanje Crnogoraca, Ivanović je nalazio krivicu u dinastiji Petrović-Njegoš. Zanimljivo je da Ivanović najviše ističe moralni pad dinastije, kao i istaknutih crnogorskih porodica, nalazeći za njih veliki broj negativnih kvalifikativa. Za potvrdu te tendencije navešćemo neke iskaze koje autor daje o Petru II Petroviću Njegošu (1813-1851), crnogorskom mitropolitu i pjesniku, za koga kaže da je: "vampir pod mitrom", "mitronosni krvolok", "krvožedni mitronosac", "franzavi krvnik", "odvratni mitronosac", "krivokletnik", "vjerolomni mitronosac", "okrorjeli zlođej", "glava pod bradom bez obraza", "glava pod mitrom bez časti", "najsramotniji hrišćanski sveštenik koji je do sad zemlju gazio", "vtori Aleksandar Bordžija", da je svoju kopilad "sam vladika podavio i bacio u nužnik cetinjski", "zločesti i po sve kaljavi mitronosac", "sramni izdajnik", da je "otišao u Neapulju da se kurvari", "odvratni vladika (...) se je iskurvaro i dobio sifilizam", "sramni i franzavi vampir pod arhijerejskim odjejanijem", da je svoga psa Dragona hranio naforom, da "pjeva jezuitski i ukrijeva svoju izdaju pred buduća pokoljenja". I za Njegoševu majku Ivanu Prorokovićevu, kao i za druge znatnije Crnogorke, Ivanović kaže da je bila bludnica. Ovako negativan odnos prema Njegoševoj ličnosti govori o tome koliko Njegoševo pjesničko djelo utemeljuje misao o crnogorskoj invididualnosti, bez obzira što je Njegoš prihvatio okvirne elemente srpskog etnocentričnog mita. Ivanović je shvatio da je Njegoš, u formu tzv. kosovskog mita unio crnogorsko borbeno i etičko iskustvo, čime je izmijenio njegovu novozavjetnu suštinu. Osim toga, njemu je bilo jasno da je Njegoš izrazio sociopsihološku strukturu crnogorskog naroda, njegovu svijest o sebi i shvatanje značaja državnosti. Zato Ivanović naznačuje Njegoša za utemeljivača dinastije Petrović-Njegoš, pa i za "krivca" što je crnogorska državnost postala smetnja za realiziranje imperijalnog programa Načertanija u odnosu na Crnu Goru, tj. da je Njegoš svojim literarnim i državničkim radom "postavio temelj onome ubitačnom separatizmu, koji se tek sad počeo sa svom svojom nagotom ispoljavati". Ivanović pokušava, zbog kratke tradicije srpske dinastije Obrenović, za koju radi, da skrati period trajanja dinastije Petrović-Njegoš, pa kaže da je proslava njene 200-godišnjice, koja je tada obavljena, lažna i izmišljena. Na ovaj način je Ivanović htio umanjiti i pijemontsku ulogu Crne Gore, na kojoj je insistirao knjaz Nikola. Prema tvrdnji S. Ivanovića, Nikola je tek drugi vladalac, a ne sedmi, dok su ostali dinasti bili "kaluđerštine cetinjskog manastira".
*
Akademik Danilo Radojević piše o crnogorskoj emigraciji, formiranoj krajem XIX vijeka u Srbiji od omladine koja je odlazila na školovanje, i koja je instrumentalizovana za anticrnogorsko djelovanje uz izdašnu finansijsku pomoć srpskog dvora i vlade i logistiku državnih institucija i tamošnjih tajnih organizacija.
#crnagora

submitted by Vukobasa to Crnogorstvo [link] [comments]


2024.04.25 19:35 Intelligent-Light509 niekto pisat o sestre/mame/ex/.. Mam 15 rocnu sestru

Mam thicc 15 rocnu sestru. btw bol by som rad za nejaky cock tribute/ cum tribute lebo by som jej to chcel poslat cez fake instagram ucet aby som videl jej reakciu
submitted by Intelligent-Light509 to influencerky_cze_sk [link] [comments]


2024.04.25 08:55 dreftzg [Novo iz svijeta knjiga] Održala se Noć knjige, najmasovnija domaća kulturna manifestacija, a istraživanje pokazuje da sve manje čitamo. Ipak, evo nam i 15 novih knjiga koje ne bi trebali propustiti

Pozdrav ljudi! Obećao sam vam da ću svaki četvrtak prijepodne ovdje objesiti vijesti iz Moljca, mog newslettera koji na jednom mjestu pokušavam obuhvatiti sve što je novo u svijetu knjiga kod nas. Preskočili smo jedan broj jer oko Uskrsa nije bilo nekih velikih izdanja. Nisam pratio nova izdanja desetak dana pa sam mislio da ćemo možda morati preskočiti još jedan tjedan. O, kako sam se samo prevario. Ovo je možda najbolje izdanje koje smo imali do sada, barem kada su u pitanju domaći autori.
Mala napomena: Ne postoji jedno mjesto na kojem se objavljuju sva nova izdanja, a ja nisam savršen. Postoji mogućnost da mi nešto promakne ili da objavim nešto što je već par tjedana u knjižarama. Ja sam jedan tip koji ovo radi iz hobija, pa su greške vrlo moguće. Slobodno lupite reply, pa javite što sam zaznuo.
Još jedna napomena: Moljac je potpuno nezavisan proizvod. Nemam nikakvih veza s izdavačima, ne plaćaju mi da ovo objavljujem, niti da njihove knjige uvrštavam u izbor 15 novih knjiga. Ako neki od izdavača ikad poželi pomoći Moljcu da i dalje izlazi, to će biti jasno naznačeno kao oglas ili plaćena suradnja

Iz kuloara

1/
Čitamo sve manje, ali barem i dalje kupujemo knjige
Prekjučer se održala Noć knjige, najmasovnija domaća kulturna manifestacija, koju čini više od 1150 programa i akcija širom Hrvatske. Tportal ima kratki izvještaj oko cijelog događaja.
No, ono o čemu svi pričaju, su rezultati istraživanja koje je agencija KARIKA provelo na hrvatskom tržištu knjiga. Odmah da vam prekinem napetost, ako naslov nije - rezultati nisu baš sjajni. U posljednjih pet godina odgovor na pitanje 'jeste li tijekom ove godine pročitali barem jednu knjigu', pao je sa 49 na 38 posto. Zanimljivo, zadnje tri godine broj ljudi koji su kupili barem jednu knjigu - 20% - je ostao potpuno isti.
Istraživanje pokazuje da se vjerojatnost da je netko pročitao barem jednu knjigu povećava, ako je u pitanju ženska osoba (45 posto), visokoobrazovana osoba (61 posto), osoba s višim primanjima kućanstva (49 posto) ili osoba koja živi u Istri (52 posto).
Moderna vremena imaju pregled svih brojki, a objavili su i slajdove cijele prezentacije.
-------------------------------------------------------------

Friško otisnuto

-------------------------------------------------------------

Knjige za klince

-------------------------------------------------------------

Bonus

Inače ovaj post na Redditu završavam s knjigama koje su izašle, ne stavljam cijeli newsletter u kojem još ima i par recenzija i intervjua. Ipak, evo jednog intervjua kao mali bonus:
Edo Popović : Nastavljam i dalje ovisnički, nekritički voljeti život
Jedan od najzagrebačkijih pisaca koji je odavno prerastao granice grada, Popović je nedavno objavio novi roman "Kako sam brojio ljubičaste robote" (OceanMore) u kojemu, miješajući autobiografske činjenice i fikciju, njegov književni alter ego – šezdesetogodišnjak kojega zatječemo nakon obiteljskog i profesionalnog sloma i teške bolesti – bespoštedno preispituje svoj dotadašnji život.
Cijeli intervju je ovdje
-------------------------------------------------------------
Ovo je ulomak iz Moljca. Ako želite ove novosti o knjigama, ali i još par stvari koje nisu čiste vijesti (par recenzija, pokoji intervju i ponekad neki ulomak iz knjige) primati u inbox, da vam ne promakne na Redditu, možete se pretplatiti na newsletter. Ali nema nikakve obaveze, ove vijesti će biti postane svaki četvrtak prijepodne na Reddit, dokle god me tolerirate :D
Ovo je ulomak iz Moljca. Ako želite ove novosti o knjigama, ali i još par stvari koje nisu čiste vijesti (par recenzija, pokoji intervju i ponekad neki ulomak iz knjige) primati u inbox, da vam ne promakne na Redditu, možete se pretplatiti na newsletter. Ali nema nikakve obaveze, ove vijesti će biti postane svaki četvrtak prijepodne na Reddit, dokle god me tolerirate :D
submitted by dreftzg to croatia [link] [comments]


2024.04.19 11:34 good_baby_boy Za 5€ spravím hocičo mám 18ku sestru aj 12ku

submitted by good_baby_boy to influencerky_cze_sk [link] [comments]


2024.04.14 12:11 Kikisbackgarden Debela djeca?

Zašto je i dalje trend udebljavati bebe i malu djecu? U svome uskome krugu vidim jako "chunky" klince koji prelaze zdravu kilažu za njihove godine, ali svi govore kako im je to "baš slatko" i da tako "valja".
Mene i sestru je majka tako debljala jer smo joj bile slađe i kasnije u životu, a i danas, imamo problema s kilažom i zdravim odnosom s hranom.
Meni to djeluje čak pomalo sebično jer pod cijenu zdravlja djeteta, roditelji im daju prekomjerne količine hrane jer je njima tako dijete "slađe".
Edit: ovo se ne odnosi samo na bebe, vec djecu 1+ godina kada vec prohodaju i aktivni su..
submitted by Kikisbackgarden to askcroatia [link] [comments]


2024.04.11 10:07 dreftzg [Novo iz svijeta knjiga] Kakav nevjerojatan tjedan za hrvatske autore! Stižu nam novi Tomić, Jurica Pavičić, Edo Popović i hrpa novih pjesnika; 50 godina Carrie; i monografija o Danijelu Dragojeviću

Pozdrav ljudi! Obećao sam vam da ću svaki četvrtak prijepodne ovdje objesiti vijesti iz Moljca, mog newslettera koji na jednom mjestu pokušavam obuhvatiti sve što je novo u svijetu knjiga kod nas. Preskočili smo jedan broj jer oko Uskrsa nije bilo nekih velikih izdanja. Nisam pratio nova izdanja desetak dana pa sam mislio da ćemo možda morati preskočiti još jedan tjedan. O, kako sam se samo prevario. Ovo je možda najbolje izdanje koje smo imali do sada, barem kada su u pitanju domaći autori.
Mala napomena: Ne postoji jedno mjesto na kojem se objavljuju sva nova izdanja, a ja nisam savršen. Postoji mogućnost da mi nešto promakne ili da objavim nešto što je već par tjedana u knjižarama. Ja sam jedan tip koji ovo radi iz hobija, pa su greške vrlo moguće. Slobodno lupite reply, pa javite što sam zaznuo.
Još jedna napomena: Moljac je potpuno nezavisan proizvod. Nemam nikakvih veza s izdavačima, ne plaćaju mi da ovo objavljujem, niti da njihove knjige uvrštavam u izbor 15 novih knjiga. Ako neki od izdavača ikad poželi pomoći Moljcu da i dalje izlazi, to će biti jasno naznačeno kao oglas ili plaćena suradnja

Iz kuloara

1/
Umro je ilustrator koji nam je obilježio djetinjstvo
Hrvatski slikar i grafičar Branko Vujanović umro je u 87. godini života. Ilustracijama i naslovnicama za biblioteku "Vjeverica" kuće Mladost na knjigama kao što su ‘Grga Čvarak‘ Ratka Zvrka i ‘Strah u Ulici lipa‘ Milivoja Matošeca obilježio nam je djetinjstvo.
Više ovdje.
2/
Besplatne elektroničke knjige objavile monografiju o Danijelu Dragojeviću
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige (BEK) besplatno izdanje dosad najopsežnije studije o opusu Danijela Dragojevića 'Na tragu Kornjače' Branislava Oblučara
Više ovdje.
3/
50 godina Carrie
Prije malo više od 50 godina, Tabitha King je izvukla rukopis iz suprugove kante za smeće i pročitala ga. Na sreću svih nas, vidjela je koliko je genijalan i natjerala ga da ga završi. Rukopis je bio Carrie, a autor, naravno, Stephen King. Prošlo je 50 godina od objave Carrie, njegovog prvog romana, i početka jedne od najboljih književnih karijera ikad. Boston Globe ima super tekst o tome kako je Carrie nastala, a o Kingu je pisala i Margaret Atwood. (Oba teksta su na engleskom)
4/
Biblioteka Tom Verlainea ide na prodaju i kolekcija je potpuno sumanuta
Tom Verlaine je bio frontman legendarnog benda Television. Umro je u siječnju 2023. Tom Verlaine je, također, bio potpuno opsjednuti čitač i ekscentrični kolekcionar knjiga. Procjenjuje se da je imao otprilike 50,000 knjiga raspoređenih po nekoliko garaža u New Yorku. I tu ima svega, od fenomenalnih romana krimi romana smještenih u Harlemu, preko rijetkih knjiga autora koji su umrli od AIDSa i knjiga radikalne teorije, pa sve do izgubljenih knjiga o ezoteriji i misticizmu. Kolekcija se lagano rasprodaje pa imamo priliku zaviriti u nju i vidjeti kakvih sve fenomenalnih knjiga tu ima. Ovdje je tekst na engleskom o kolekciji, a ovdje je samo mala selekcija knjiga koje su trenutno na prodaju.
-------------------------------------------------------------

Friško otisnuto

-------------------------------------------------------------

Knjige za klince

-------------------------------------------------------------

Bonus

Inače ovaj post na Redditu završavam s knjigama koje su izašle, ne stavljam cijeli newsletter u kojem još ima i par recenzija i intervjua. Ipak, evo jednog intervjua kao mali bonus:
Miljenko Jergović: Koja je razlika između Boga i Vrhovnog suda, između Isusa i Zdravka Mamića?
Jedan od najcjenjenijih pisaca na južnoslavenskim jezicima u velikom razgovoru za tportal progovara o svojoj najnovijoj knjizi 'Rat' i širokom spektru tema koje ona otvara
Cijeli intervju je ovdje
-------------------------------------------------------------
Ovo je ulomak iz Moljca. Ako želite ove novosti o knjigama, ali i još par stvari koje nisu čiste vijesti (par recenzija, pokoji intervju i ponekad neki ulomak iz knjige) primati u inbox, da vam ne promakne na Redditu, možete se pretplatiti na newsletter. Ali nema nikakve obaveze, ove vijesti će biti postane svaki četvrtak prijepodne na Reddit, dokle god me tolerirate :D
Ovo je ulomak iz Moljca. Ako želite ove novosti o knjigama, ali i još par stvari koje nisu čiste vijesti (par recenzija, pokoji intervju i ponekad neki ulomak iz knjige) primati u inbox, da vam ne promakne na Redditu, možete se pretplatiti na newsletter. Ali nema nikakve obaveze, ove vijesti će biti postane svaki četvrtak prijepodne na Reddit, dokle god me tolerirate :D
submitted by dreftzg to croatia [link] [comments]


2024.04.04 21:13 Personal_Ad_9978 Da li izvrsitelj moze da uzme kuću zbog nevraćene kapare?

Moj otac je hteo da proda kuću pre jedno 10 godina jednom gospodinu od kojeg je uzeo kaparu od 5000evra. Da skratim priču, čovek se odrekao kupovine kuće usmeno, ali napismeno nije jer je čovek umro kao i moj otac ubrzo nakon toga. Posto majku nemam, kuca je ostala 50/50 na moju sestru i mene. Fast-forward 2023. Stize tuzba od ćerke dotičnog umrlog da želi da se vrati kapara. Sud je u njihovu korist presudio da se vrati dupla kapara + troskovi. Nakon žalbe se ta presuda spustila na jedan iznos kamate. Zbog nevraćanja tog duga predali su izvršiteljima taj dug od kojih je stigla ceduljica na vrata da su pokušali da nas nađu. Šta mogu da urade oni dalje? Koja je najgora moguća situacija? Možemo li ostati bez kuće koja je u centru grada i vredi oko 400.000e. Suzdrzite se od komentara kako tako skupa kuca a nemate para za kaparu. Skup je plac, kuca ne, nismo imućni. Da smo bili imućni ne bi je moj otac prodavao.
submitted by Personal_Ad_9978 to pravnisaveti [link] [comments]


2024.03.28 10:02 SakeTriva Vitomir Vito Nikolić

Dobri duh Nikšića, crnogorski Jesenjin, ratno siroče, beskućnik, boem, opozicionar. Ne mogu da se sjetim jesam li ga čitao kao osnovac, kao gimnazijalac znam da nisam, na fakultetu o njemu ni govora, izgubio sam, dakle, mnogo, i kao dječarac, i kao student književnosti. Ipak, nikad nije kasno, a opet ne mogu a da ne osjetim nepravdu, za neke ljude treba čuti 'na vrijeme'.
Zato sada vraćam dug:
PISMO MOJOJ UČITELJICI
Draga gospođo učiteljice, ne začudite se ovom pismu kasnom, podsjetiše me na Vas dvije male ptice, dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Sjetih se, znate, onih Vaših priča punih ljubavi za ptice nevine i slabe, poslije kojih smo, zbog svake praćke i kamička, klečali dugo iza table.
Ne zamjeram Vam – daleko bilo, pa čak ni to što me vukoste za uši, sve je to danas na svoj način milo i prijatno je od toga u duši.
Ja se često sjetim tog vremena davnog rata, zime, gladi, bodljikave žice, nije, bogme, tada bilo jednostavno naučiti nekog da zavoli ptice.
Gospođo, to je, u najmanju ruku, junaštvo dostojno poštovanja – učiti nekog ljubavi uz huku jednog strašnog rata, jednog propadanja.
Hvala Vam, gospođo učiteljice, i ne začudite se ovom pismu kasnom, podsjetiše me na Vas dvije male ptice, dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
I OPET JESEN
I opet jesen. Opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću, i opet stare, crne slutnje, i opet sam si, Nikoliću.
I opet neka pisma duga, očajna pisma bez adrese, a nigdje drage, nigdje druga, samo ta jesen, opet jesen.
A šta ako prosviram taj metak kroz ovo čelo neveselo, pa onda počne sve iz početka, život, stradanja, pa opet čelo?
A šta ako nema zaborava, ako je to vječna igra kruga, a šta ako tamo ispod trava boli ova ista ljudska tuga?
DJEČAK
Dječak je ubio lastu, a ostali dječaci su povikali: - Umrijeće ti majka! Ko ubije lastu, umrijeće mu majka! - Ja nemam majku - rekao je Dječak. - Onda će ti umrijeti otac. - Nemam oca. - A brata, sestru? - Nemam ni brata ni sestru. - Nemas bas nikoga? - Nikoga.
Dječaci su se zbunili. Kakva nesreća može da snađe nekoga ko je vec toliko nesrećan? Tišina je potrajala dugo, a onda se oglasi Dječak milujući svoju žrtvu u kojoj više nije bilo ni dana, ni sunca, ni cika. -Žao mi je laste - rekao je tiho.
ZABORAVITI SVE
Sve zaboraviti i kafanu i pjesme i nesne i SVE pa opet voljeti neku Anu iz prve klupe petog ce.
Pa opet sanjati negdje uz kišu, gladan i žedan, go i bos, velike ljude koji pišu i žarko željeti da budeš TO.
Pa opet čitati Robinsona i vjerovati u sve priče pa opet biti divni siromah, koji sem srca nema ničeg.
submitted by SakeTriva to citaonica [link] [comments]


2024.03.27 07:01 girl_what_cz Jsem já ta špatná, za to jak jsem reagovala?

Takže já (F18) jsem nechala moji sestru (F25), aby použila moji kreditku. Ona z ní utratila přes 7000,- a do dneška mi to nevrátila.
V lednu jsem se jí zeptala, kdy mi to vrátí, na to řekla že neví. Tak jsem se s ní chtěla domluvit, že bych to chtěla mít zpět do května a že můžeme vymyslet třeba splátky, aby to do května bylo zpět na kartě. Ona se k tomu ale neměla.
V pondělí si řekla mamce o peníze na benzín, aby nás mohla navštívit (bydlí asi 2 hodiny cesty od nás). Mamka ji řekla, že jí to ale musí vrátit, protože jsou to peníze na nájem. Zavtipkovala jsem, že třeba aspoň nějaké peníze vrátí. Ségra se zeptala jestli mám problém, řekla jsem, že ano a ona mě jen ignorovala.
Což mě přivádí ke včerejšímu večeru, zeptala jsem se jí a mámy, jestli si chtějí rozdělit YouTube premium. Ségra řekla ne, protože jsem ji nepustila do svého Instacartu (něco jako rohlík.cz), když zapomněla heslo ke svému účtu. Řekla jsem „no ty ani nemůžeš zaplatit těch 7000,-, které mi dlužíš takžeeeee“. Začala mi nadávat, jak jsem sobecká, a že taky používám jiná předplatná a neplatím za ně… Jenže ty lidi nikdy nevyjádřili, že chtějí, abych zaplatila, a já bych to samozřejmě udělala. Dnes ráno mi napsala, jestli jsem done being such a bitch. Ignorovala jsem ji.
Jsem já ta špatná?
submitted by girl_what_cz to GirlWhatCZ [link] [comments]


2024.03.18 15:05 girl_what_cz Máma a sestra mi zničily šaty na ples, takže o 5 let později jsem se pomstila

I (F25) jsem byla vždy plus size. Moje sestra (f24) je naopak bez námahy hubená. Celé mé dětství si byly s mámou blízké. Pravidelně spolu chodily nakupovat. Přimět mámu, aby mi koupila nějaké oblečení bylo náročné, protože nesnášela nakupovat oblečení pro mě. Sestra a máma by řekly, že je škoda shánět mi hezké oblečení, protože na tlustých lidech nic nevypadá dobře. Donutila mě nosit o 2 nebo 3 velikosti větší oblečení. Kupovala mi pouze modré džíny a tmavě zbarvená trička. Všechno moje oblečení bylo pytlovité, abych "skryla svůj tvar". Kdykoli jsem si zkoušela šaty, poznamenala, že nevypadají dobře na dívce "mojí velikosti". Moje sestra jednou řekla, že vypadám jako hamburger nacpaný do šatů. Máma se smála. Nikdy nevynadala mé sestře za to, že mě šikanovala. Poslední léto na škole jsem pracovala v restauraci, abych si koupila šaty na ples. Ušetřila jsem všechny své peníze, protože jsem věděla, že by mi máma žádné nekoupila. Nakonec jsem si koupila světle modré šaty, které byly dlouhé až na zem s korálky a krajkou. Poprvé v životě jsem se cítila jako princezna. Poslal jsem obrázek svému příteli, který řekl, že jsem ohromující. Nikdy jsem se v oblečení necítila tak dobře. Asi týden před plesem jsem si šla zkontrolovat šaty a zjistila jsem, že je nemůžu najít. Konfrontoval jsem svou sestru, která tvrdila, že neví. Zeptala jsem se mámy a ona řekla, ať se nebojím, že mi sežene nové, které budou odpovídat mé velikosti. Požádal jsem jí, aby mi vrátila moje šaty a ona řekla, že kdybych něco takového měla na sobě na veřejnosti, lidé by si ze mě dělali legraci. Vzdal jsem se. Cítil jsem, že to v tu chvíli už nemělo cenu bojovat. Byla jsem jimi v průběhu let tak šikanovaná, že jsem usoudila, že má pravdu. Přišel den plesu a moje máma a sestra se připravovaly. Vzala mou sestru ke kadeřnici, nehty a make-up. A já jsem celý den brečela ve svém pokoji. Můj táta tam byl, aby mě utěšil, i když jsem mu neřekla důvod, proč nejdu s nima. Pak moje sestra přišla ve svých šatech. Srdce se mi sevřelo šokem!. Měla na sobě MOJE šaty. Máma říkala, že vypadá tak krásně. I lost it! Začala jsem křičet, že jsou moje! Řekly, že lžu, a tak jsem ukázala tátovi textovku, kterou jsem před týdnem poslala svému příteli. Všechno jsem mu řekla. Byl zděšen a dožadoval se pravdy. Moje máma přiznala, že se jí takové šaty nelíbily pro někoho, jako jsem já, a že si je vzala na úpravu, protože by mé sestře slušely víc. Hádali se a táta zakázal mé sestře jít na maturitní ples tento i příští rok, kdy měla maturovat ona. Všem ve škole řekla, že na ni žárlím a lžu o šatech. Její šikana se zhoršila a moje máma se ke mně chovala taky hůř. Asi po roce se moje máma a táta rozvedli.
Od plesu uplynulo 5 let. Moje sestra se dnes vdává. Moje máma jí zaplatila šaty. Nevím přesně kolik stály, ale bratranec, který se zkoušky šatů účastnil, řekl, že to bylo minimálně v desetitisících. Vím, že mě pozvala jen proto, abychom vypadaly stále jako rodina. Dnes v den svatby má rezervované pokoje v hotelu. Viděla jsem ji a družičky jít do jiné místnosti kvůli vlasům a make-upu. Udělal jsem svůj krok. Vydávala jsem se za svou sestru a řekl jsem paní na recepci, že jsem si zamkla klíč od pokoje a potřebuji si vzít šaty. Pustila mě dovnitř. V tu ránu jsem vypustila všechen svůj vztek. Roztrhla jsem jí šaty, zašlápla je, namočila do záchodu, strhla všechny krajky, korálky a vylila na to celou lahvičku šamponu. Totálně jsem je zničila, nechala jsem je ve sprše a vrátila se do svého pokoje.
Píšu to ve chvíli, kdy slyším svou sestru kvílet z jejího pokoje. Křičí o jejích šatech. Zní, jako by umírala. A mě je to úplně jedno. 18 let, mi ona a moje máma dělaly ze života peklo. Cítím se úžasně.
submitted by girl_what_cz to GirlWhatCZ [link] [comments]


2024.03.15 15:32 throw_avvay673 Savet za žensku psihu

Throwaway da se ne bih odao, čini mi se da koristi reddit.
Samo da se odmah izjasnim, nije pitanje vezano za pričanje sa ženama, kako da ne budem incel ili slično. Prema devojci o kojoj pričam nemam nikakva osećanja, sem što smatram da je objektivno simpatičnog izgleda.
O meni: Imam 19 godina i živim u inostranstvu. U mom odeljenju ima jedna devojka koja je iz Srbije, i iako nisam siguran, na osnovu akcenta predpostavljam da je dole i rodjena. Već godinu dana smo u istom odejenju i, iz nekog razloga nije mi se ni jednom obratila. E sada, ja ni ne očekujem da mi se neko obrati samo jer smo “naši” - štaviše, ni ja sam nisam takav da pošto-poto sa našima mora da se druži, ali mi prosto ispada iz stereotipa, budući da su mi do sada svi naši odmah prilazili čim su čuli da sam “naš”
E tu dolazim do glavnog pitanja: zašto me ignoriše? Pritom, to nije prosto ignorisanje, da ne pričamo, ne, ona se namerno ponaša tako, da ja vidim, da nju boli patka za mene. Konkretan primer, sedimo na odmoru nas 10ak zajedno, i jedina ona ne gleda u “mom generalnom pravcu” već poprilično očigledno okreće ledja nama 5oro. Ili recimo kada izadjem na tablu nešto da objasnim, ona namerno okrene ledja tabli i kreće glasno da priča (inače je tiha) sve dok sam ja ispred table, i prestaje čim ja sednem. Pored toga, iako zna da sam najbolji u odeljenju iz matematike, i iako sedim odmah pored nje, ona pita dečka koji je najgori u odejenju za pomoć, čime dolazi do neke vrlo apsurdne verzije gluvih telefona, gde ona pita njega, pa on mene, pa on njoj kaže.
Već sam pitao mog gurua za žensku psihologiju (mlađu sestru) za savet, i ona mi je rekla da joj se ili sviđam, ili sam je nekako uvredio, ali budući da kao što sam već rekao, nisam ni jednu jedinu reč sa njom prozborio, ne mogu da zamislim niti kako sam mogao da joj se svidim, niti kako sam mogao da je uvredim.
Saveti?
submitted by throw_avvay673 to AskSerbia [link] [comments]


2024.03.12 00:41 binladenyomomma Balkanski stihovi za tattoo?

Cao, istetovirala bi neku balkansku pijesmu. Ima li ko prijedlog za lijep stih. Koji su vam omiljeni stihi i da nisu predugi. Volim starije pijesme stila prljavo kazliste, bijelo dugme, bajaga, zabranjeno pusenje i tako dalje. Ako netko vec ima tetovazu u ovom stilu mozete dodat i sliku. Svaki prijedlog je dobrodosao🌸🌸
submitted by binladenyomomma to askcroatia [link] [comments]


2024.03.09 03:25 _ThePatient Vec danima vrtim ovu pricu u glavi, i resio sam da je napisem...

Poz ljudi, kao sto naslov kaze, ovaj a i mnogi drugi scenariji mi se vrte u glavi, pa sam resio da ih zapisem.
Voleo bih da procitate i bacite komenta. Nikada pre nisam pisao, ovo mi je prvi pokusaj u zivotu, doduse jesam voleo da citam kao mali i evo upravo sada se trudim da vratim tu naviku.
Svestan sam da daje malo turska serija/televisia presenta vajb, i da bi mogla jos da se razradi, ali mi je prica kao takva interesantna i trudio sam se da ne bude previse pateticna i puna niskih strasti.
Znam da ovde ima iskusnih poznavaoca vrhunske literature, tako da molim vas, imajte milosti u negativnim kritikama :D Be honest tho...
-...mislim stvarno, jel ja nesto ne kapiram? Imam osecaj kao da nisam bas pozeljna u drustvu...
-Ma ne... Samo si uletela u jednu specificnu vrstu odnosa koji traje jako dugo, i nije lak za razumeti.
-Bojim se da ne razumem bas najbolje celu situaciju...
-Ah...Dozvoli da pokusam da ti objasnim. Ivan i Katarina su osobe koje su, pored vazduha, tokom svog zivota delile mnostvo stvari. Ivanov deda i Katarinin deda su rodjena braca, koji su resili da grade zajednicku kucu na istoj parceli. Gornji deo kuce je pripao Ivanovom dedi i njegovoj porodici, a donji Katarininom dedi i njegovoj porodici. Dakle, njih dvoje su odrasli u prakticno istom dvoristu, posto kuca nije imala 2 odvojena ulaza.
Medjutim, posto smo mi ipak Srbi, dve porodice su uspele da nadju nacin da se sukobe oko 2 metra zemlje, ili neke slicne gluposti, zapocnu epsku svadju sa sve drekom, vikom, razmenjivanjem rafalne paljbe tiganjima, serpama i drugim kuhinskim escajgom, zakrve za ceo zivot i vise ne progovore nikada. Medjutim, iz nekog cudnog razloga, svojoj deci nikad nisu branili da se druze s decom ovog drugog dela zajednice. Tako su Ivan i Katarina ostali u kontaktu uprkos porodicnim neprilikama.
-Aha, kapiram...
-Katarina je osoba koja je rasla u vrlo problematicnoj porodici. Na stranu materijalna nemastina, njeni otac i majka su ljudi koji su, figurativno receno, "otisli na Woodstock i nikad se nisu vratili". Alkoholicari i narkomani, zivotare kroz zivot bez ikakve odgovornosti, dokle god ima drustva, cirke i neceg da se smota, njima je divno. Nezrela deca u glavi, nikada nisu znali kako da stvore prihvatljivo okruzenje za jednu devojcicu. Svadje, varanja, izlivi nekontrolisanih emocija pod supstancama su bile ceste slike njenog zivota. Mnogo losih stvari se desilo pred ocima te devojke. Cesto je bila kaznjavana i dobijala batine.
-Au... Nisam to znala...
-Mi ljudi smo takvi da prosto moramo da nadjemo nekakav ventil u zivotu. Bar nesto sto ce nam pomoci da se osecamo bolje. Katarina je, kao posledica svog teskog porodicnog okruzenja, a i cinjenice da je bila jedinica, razvila jak osecaj za drustvo, prijateljstvo i lojalnost prema ljudima koje smatra bliskim. Medjutim, uporedo s tim je razvila i vrlo nezdrav odnos prema muskarcima, sto je verovatno refleksija njenog odnosa s ocem. S obzirom da je fizicki prilicno atraktivna, nije joj manjkalo muske paznje, i nekako je navikla da je momci jure i da su joj na izvolte. Cesto se hranila time, to joj je, na neki nacin, postao MO, da se tako izrazim.
- Da, da...
- Sa druge strane, imamo Ivana. Ivan je ponikao u nesto boljem porodicnom okruzenju. Njegovi su imali skladan brak, majka mu je radila u lokalnoj gradskoj posti, a otac mu je bio profesor u gimnaziji. Finansijski dobrostojeca i na prvi pogled srecna porodica, Ivan je patio od nesto blazeg, ali ne problema za potcenjivanje. Njegov otac je bio odsutna licnost, ne preterano privrzen svojoj porodici. Odgajila ga je majka, u biti dobra zena, ali beskicmena. Svoju nesigurnost i neodlucnost je u potpunosti prenela na svoje dete. Kao takav, Ivan se nasao u svetu gde nije imao na koga da se osloni. I tu na scenu ulazi Katarina.
- Ako mi budes rekao da je izmedju njih bilo neceg, ja cu...
-Ma ne, ne radi se uopste o tome. Hteo sam samo da ti docaram komplementarnost njihovih licnosti. Ivan je u ranom detinjstvu bio tip osobe koga je stalno trebalo vuci negde. U skolu, na bleju, na fudbal, na ekskurziju itd...Katarina je, kao neko ko je proveo s njim skoro ceo svesni deo zivota, preuzela na sebe tu ulogu da bude njegov vodic kroz svet. Delom zato sto to ispunjava njenu narcisoidnost, delom zato sto joj je, pa, stalo do njega. Krv nije voda, jebiga. Kad smo bili mladji, uvek su svuda isli zajedno. Ne secam se da sam ikad video Ivana van kuce, sem mozda do prodavnice kad bi otisao, a da je to bilo bez Katarine.
I sad se pojavljuje neka druga devojka, tj. ti, koja remeti taj balans, jer sad Ivan ima oci i za neku drugu zenu osim za svoju stariju sestru...
submitted by _ThePatient to AskSerbia [link] [comments]


http://rodzice.org/