2024.05.14 06:55 Stop-Duh-Cap Nakakatakot na mag commit
2024.05.14 05:37 Firm-Character-677 4yrs LDR delulu lang ba ako or may future (medyo mahaba)
2024.05.14 00:52 flaviojos3 Decifrando os Mistérios do Mercado de Ações: Introdução à Análise Técnica para Iniciantes
2024.05.14 00:50 flaviojos3 Fundamentos da Análise de Ações: Um Manual Inicial
2024.05.13 01:12 ThirstyForUh Meezan bank digi card
2024.05.12 21:36 boneshaker82 No puedo jugar forza online
2024.05.12 16:03 Sharp-Recipe-7791 Qual a platina ou milg que você mais se orgulha de ter feito?
Patinadores e Milgdores, platina ou mil g é algo que muitos veem como perca de tempo, mas tem gente que gosta de sentir a sensação de desafio cumprido, seja difícil ou não. Digam para mim as platinas ou milg que vocês mais se orgulham de ter feito, fáceis ou difíceis, aquelas que vocês abrem um sorriso no rosto por fazerem. submitted by Sharp-Recipe-7791 to gamesEcultura [link] [comments] As minhas sao: Assassin's Creed Rogue por ser o jogo que eu mais joguei no xbox 360 e ser o meu AC favorito, passei horas e horas nesse jogo apenas andando pelo o mapa, fazendo parkour, ouvindo as músicas do Alok e curtindo a vibe do jogo, tanto que quando peguei a versão de ps4 eu tava decidido a platinar ela e platinei. Assassin's Creed Origins: essa é especial por que esse foi o último jogo que meu avô deu antes de falecer, então em homenagem a ele eu fiz tudo que esse jogo tinha a oferecer, só não o Discovery tour, mas de resto fui além e adiante. Ghost of Tsushima: Essa é uma das que mais me orgulho, ganhei esse jogo de aniversário e me apaixonei por tudo nele, história, jogabilidade, gráficos, foi um jogo que eu sempre jogava quando estava entediado, ficava andando pelo o mapa, ouvindo as músicas "Our Summer Dream" do filme Summer Wars e Nothin on You do B.o.B com o Bruno Mars. Esse jogo é tão importante pra mim que eu platinei T U D O dele, até as dlcs e o modo online, e com orgulho faria tudo de novo. |
2024.05.12 14:24 NenadESOTERIA369 MERKUR U BIKU OD 15.05. U 19:05 DO 03.06. U 09:35
MERKUR U BIKU submitted by NenadESOTERIA369 to NenadESOTERIA369 [link] [comments] OD 15.05. U 19:05 DO 03.06. U 09:35 MERKUR U BIKUOD 15.05. U 19:05 DO 03.06. U 09:35 Tranzitni Merkur u Biku označava razdoblje u kome dominira izvesna usporenost, zastoji ili nerazumevanje složenih situacija. U ovom zemljanom znaku zadržava osobine tvrdoglavosti, veće zahtevnosti, ali i odlučnosti. Ovaj tranzit ukazuje na neophodnost mudrijeg delovanja u poslovnim i novčanim segmentima. To je vreme kada je potrebno više truda, upornosti i zalaganja kako bi došli do pomaka. Prelazak iz brzog i visoko motivisanog znaka Ovna u spor i stabilan znak Bika lako je vidljiv, kao kad iznenada pritisnete kočnicu, da biste prekinuli vrtoglavo ubrzanje koje mora da se zaustavi. Merkur u Biku navodi nas da se zaustavimo i ozbiljno posvetimo – stvari koje sada počinjemo zahtevaće neprekidan napor da se manifestuju, a mi ćemi imati svesnu potrebu da ih negujemo do ostvarenja. Briga i obzir se isplate, a naporan rad se računa. Ovnova vatra je sagorela i sada je vreme da energija Bika održi žar. Merkur u Biku voli rutinu i sledi pravila, a svaka nesigurnost u vezi sa uputstvima vodi ka istraživanje, a ne ka ishitrenim zaključcima. Komunikacija može biti spora, ali ne samo da smo skloni da razmotrimo svoje reči, nego nam treba i vremena da razaznamo šta zapravo mislimo i da procenimo svoje potencijale na najpraktičniji način. U ovom tranzitu možemo imati problema da počnemo, ne zbog odlaganja, nego zato što, zapravo, nismo doneli čvrstu odluku. Kada to uradimo, međutim, nema sile koja će nas zaustaviti. Ovo je vreme kada tvrdoglavi principi i čvrsta odlučnost mogu da dovedu do ukopavanja kada stvari postanu teške, ali to uzemljenje možemo iskoristiti da se dublje ukorenimo u svojim idealima i ciljevima. Energija Bika nas poziva na fizičku aktivnost – treba da koristimo telo, da ga poštujemo i brinemo se o njemu. Sa Merkurom, odlično je vreme da se pozabavite svojom kondicijom i zdravljem. Potrebno je da se dovoljno odmarate, jer iako je Bik je izdržljiv na duge staze, stres izaziva iscrpljenost. Tranzit Merkura kroz znak Bika zbog doneće strpljivost u komunikaciji, smirenost, proračunatost a zaključke ćete donositi nakon duboke analize. Bićete jako usporeni i biće vam potreban valjan razlog da se pokrenete i počnete da delujete a tada vas ništa neće pokolebati jer ćete ići do kraja. U svemu ćete videte nekakvu računicu i ukoliko se to poklapa sa vašim dugoročnim planovima, bićete spremni na akciju. Čak se i na proširivanje znanja možete rukovoditi – Da, to bih mogao da naučim jer će mi primenjeno znanje doneti više novca. Ako krećete na put želećete da vam bude komforno, udobno i sve potaman a verovatno ćete za put kupiti neke grickalice i piće. Ukoliko ste rešili da kupite novi automobil, odlučićete se za skuplju, luksuzniju i komforniju varijantu. Đacima stavite pored knjige kakvu grickalicu, da ne bi non stop prekidali učenje sa izgovorom da su gladni a ukoliko ponesete knjigu u prirodu, baštu ili na terasu, vaša koncentracija će doći do punog izražaja. Znanje koje ovih dana steknete može biti dugoročno. Najčešća tema za razgovor u ovom periodu na prvom mestu biće novac i zarada, nove cene, poskupljenja, luksuz, hrana, selo i poljoprivreda, priroda, muzika i fudbal. Pod uticajem Merkura u Biku, želećete da više vremena provodite u prirodi – parku, izletištu, selu, svom dvorištu ili šumi. Deca će više vremena provoditi u prirodi a ako su manja, obavezno organizujete izlet, piknik ili posetu rođacima koji žive na selu. Samim tim, primeteće i da je njihov apetiti pojačan ovih dana. Idealan period je za razvoj poljoprivrede (kupovina mehanizacije potrebne za obavljanje poljoprivrednih radova) ili ulaganje u proizvodnju na mikro nivou. Pogotovo će mlađi ljudi razmišljati o sadnji bašte i svi će se više okretati darovima zemlje. Uticaj Merkura na znakove zodijaka: Ovan: Za osobe rođene u znaku Ovna to je period koji je povoljan za popravke u domu, nova ulaganja i čišćenje nakupljene energije iz životnog prostora. Međutim, tranzitni Merkur u Biku tada donosi dosta promenljivosti u ljubavnim odnosima. Bik: Za osobe rođene u znaku Bika to je idealano vreme za promene, učenje i sticanje novog znanja. Mnoga putovanja u tom periodu mogu biti uspešna, dok su u segmentu romantike moguća zanimljiva dešavanja. Blizanci: Predstavnici ovog vazdušnog znaka period kada je tranzitni Merkur u Biku treba da koriste za nove poslovne projekte, prodaju ili promociju. Rak: Tranzitni Merkur u Biku donosi poboljšanje komuniakcije, rešavanje ljubavnih nesuglasica i popravljanje odnosa sa prijateljima. To je izvrsno vreme za bavljenje kreativnim radom. Lav: Vatrenom znaku Lava ovaj tranzit omogućava da sa više lakoće izrazi svoj emocije i osećanja u ljubavi. Intuicija je pojačana, a mnoge situacije Lav sagledava iz pozitivnijeg ugla. Devica: Ovaj tranzit ukazuje na više druženja, zabave i interesa za nove aktivnosti. Device u periodu kada je tranzitni Merkur u Biku mogu započeti nešto novo u segmentu ljubavi. Vaga: Za predstavnike ovog vazdušnog znaka tranzitni Merkur u Biku daje mogućnost povećanih prihoda, napetka i prosperiteta. U ljubavnim odnosima ukazuje na promenljivost i nestabilnost. Škorpija: U toku ovog tranzita najbolje je fokusirati se na oblast karijere i ostvarenje profesionalnih ciljeva. Tada treba koristiti pružene prilike i proširiti svoje horizonte. Strelac: Predstavnicima ovog znaka tranzitni Merkur u Biku daje više snage da se suoče sa komplikovanim situacijama i pojačava interes ka svemu što se odnosi na mistično ili tajanstveno. Jarac: Tranzitni Merkur u Biku za znak Jarca označava vreme veće vitalnosti, napretka i bolje komunikacije sa drugima. Vodolija: Osobama rođenim u ovom znaku tranzitni Merkur u Biku donosi mogućnost poboljšanja u oblasti zdravlja. To je idealan period za nova poznanstva i druženje. Ribe: Tranzitni Merkur u Biku ovom vodenom znaku daje sjajne prilike za nove aktivnosti, zabavu i umetničke poslove.Tada ne treba zanemariti pružene prilike i šanse koje mogu doprineti uspehu. U astrologiji, Merkur predstavlja planetu komunikacije, mudrosti, razumevanja i razmene informacija. Često se naziva “Božijim glasnikom”. U zavisnosti od kuće zodijaka gde se nalazi u tranzitu, ova planeta može imati pozitivne ili negative učinke. No, najvažnija karakteristika Merkura odnosi se na pojačanu moć kreativnosti. Tranzit Merkura u prvoj kući: predstavlja period pojačane komunikacije, većih ideja i novosti. Međutim, sa druge strane daje izvesnu količinu sebičnosti i donošenje odluka koje će biti korisne samo za sopstvenu dobrobit. Tranzit Merkura u drugoj kući: to je vrlo povoljan period u kome svaka vrsta novih ugovora može biti isplativa, ukoliko postoje dobri aspekti sa ostalim planetama. Smatra se povoljnim za odlazak u kupovinu i daje mogućnost zarade od kreativnih ideja. Tranzit Merkura u trećoj kući: ovde je komunikacija najviše izražena, kao i intelektualne aktivnosti. Označava razdoblje većih putovanja i važnih događaja vezanih za bliske rođake ili osobe iz okoline. Tranzit Merkura u četvrtoj kući: tada je potrebno preispitati donešene odluke koje se tiču porodice. Savete i mišljenje bliskih osoba iz porodice u toku ovog perioda treba uzeti u obzir i detaljnije razmotriti pojedina pitanja. Tranzit Merkura u petoj kući: u ovom periodu možemo videti prednost kreativnih ideja. Ovo je tranzit koji se smatra idealnim za neku vrstu umetničkih hobija, pisanja i intelektualnog rada. Donosi veću tendenciju ulaska u rizik, više romantike i uživanja. Tranzit Merkura u šestoj kući: označava razdoblje veće posvećenosti istraživanju i novim idejama. Mnoge kritike drugih osoba navode na objektivnije sagledavanje detalja. Tranzit Merkura u sedmoj kući: odnosi se na veću otvorenost za nove ideje i postojeće poslovne ugovore.U segmentu ljubavi moguć je početak zajedničkog rada sa partnerom. Tranzit Merkura u osmoj kući: stavlja u fokus pitanja koja su sporna i tiču se finansijske situacije (dugova, pozajmica i kredita). Od novih poslovnih ugovora osoba može imati dosta profita, posebno ukoliko napravi mudre poteze. Tranzit Merkura u devetoj kući: predstavlja vreme kada možemo imati više optimizma i težiti širenju sopstvenog horizonta. U ovoj kući aktuelni tranzit Merkura pojačava veze sa inostranstvom i strancima. Tranzit Merkura u desetoj kući: povezuje se sa donošenjem novih odluka kada su u pitanju karijera i proces rada. Ovaj tranzit ima povoljno delovanje na realizovanje ideja, jer daje potrebnu podršku. Tranzit Merkura u jedanaestoj kući: odličan period za nove ideje koje možemo ostvariti sa prijateljima. Povezuje se sa aktivnijim učestvovanjem u timskom radu, društvenim grupama, pravljenjem planova i organizacijom. Tranzit Merkura u dvanaestoj kući: odnosi se na pojačanu intuiciju i veću suzdržanost kada su u pitanju sopstvene ideje. U toku ovog tranzita moguć je dolazak važnih saznanja i novih informacija. Merkur u Biku neretko ukazuje na taktičan, argumentativan, pragmatičan i diplomatičan um praktičnih intelektualnih sposobnosti. Ova individua praktičnog razuma nastoji da još od svoje rane mladosti kreira krupne planove za svoju budućnost na čijoj realizaciji će raditi vredno, postepeno, strpljivo, temeljno i marljivo pa makar to značilo da će do ostvarenja svojih zamisli dolaziti i nešto sporije od isplaniranog. Kada nešto naumi ili nešto isplanira, teško ju je od toga odgovoriti tj. svoje mišljenje i svoja uverenja ne menja olako i ne dozvoljava drugima da je obeshrabruju u sprovođenju planova koje je zamislila niti da je oblikuju po svom nahođenju jer je obično "potkovana" činjenicama nastojeći da u skladu sa svojim uverenjima (koje smatra razumnim) uporno i odlučno svoje planove postepeno sprovodi u delo. Ima običaj da pre nego što iznese svoje mišljenje najpre dobro razmisli, pa se zaista retko dešava da joj je "jezik brži od pameti". U komunikaciji se trudi da bude odmerena, diplomatična i uviđavna a u svojim postupcima racionalna i konvencionalna a ponekad ume da bude i baš konzervativna. Ne voli da donosi ishitrene odluke već voli da ostavi neke odluke da "prenoće", vodeći se onom devizom da je "jutro pametnije od večeri". Ne želi da dozvoli nekome ili nečemu da je "zbrza" već nastoji da sopstvenim razumom vlada situacijom i da uspostavlja balans između svojih želja i trenutnih mogućnosti koje su joj na raspolaganju. Može se reći da u mnogim situacijama pokazuje da je mudrija od mnogih jer se ne istrčava već sačeka da neko drugi to uradi dok ona najčešće ide na sigurnu i proverenu varijantu. Voli prvo da se raspita o svemu što je zanima, ne mrzi je da uloži i više svog slobodnog vremena i svoje energije kako bi se o nečemu informisala na potpuniji način i kako bi blagovremeno stekla uvid u predmet svog interesovanja pa da se tek nakon prikupljanja svih neophodnih činjenica temeljno i pozabavi tematikom date stvari. Ne želi da uleće u nepoznato, nesigurno, neprovereno i često se kloni rizičnih situacija. Takođe, s ogromnom dozom kolebanja i sumnjičavosti prihvata nove ideje već više voli da se koristi proverenim iskustvom tj. sigurnim i dobro utabanim životnim stazama kako bi umanjila verovatnoću da u nečemu napravi drastično pogrešan izbor. Merkur planeta intelekta, znanja, komunikacije i razuma boraveći u zemljanom i fiksnom znaku Bika naglašava potrebu za sticanjem i praktičnom upotrebom znanja, veština i sposobnosti u svrhu ostvarenja veće materijalne stabilnosti i što komfornijeg stila življenja. Prisutna je dakle, potreba za trajnijom sigurnošću i za osvajanjem čvrstog tla u bilo kojoj sferi života. Kada se stremi i radi na ostvarenju prioritetnih životnih ciljeva, energija se usmerava u pravcu dostizanja konkretnih, realnih i opipljivih rezultata koji u svakoj situaciji mogu biti od neke realne i praktične koristi. Za ovu ličnost se dakle, može reći da se trudi da dobro shvata realnost posedujući razvijenu samosvest o sopstvenim granicama i mogućnostima koje može dosegnuti. Prema sebi je najčešće iskrena, ne voli da se samoobmanjuje i ne voli da gaji iluzije. Radije bi da se suoči sa istinom i realnošću (makar ona bila i surova), nego da maštom i fantazijama ulepšava svoju stvarnost ne bi li se zbog toga bolje osećala. Položaj Merkura u Biku otkriva i sposobnost formiranja kritičkog stava prema onome što se voli pa kod ove osobe može biti umnogome smanjena opasnost od preteranog uticaja osećanja na razum prilikom rasuđivanja i donošenja važnih odluka. Kritička nastrojenost prema onome što se voli podrazumeva i zauzimanje a priori kritičkog i pomalo skeptičnog stava prema onome što se voli a to zapravo uključuje postojanje određene doze obazrivosti, rezervisanosti, sposobnosti razlikovanja istine od laži u mnogim situacijama. Dakle, nastoji da ne dovodi sebe u takve situacije u kojima bi zbog onoga što voli mogla "izgubiti glavu". Kada je u pitanju komunikacija i način izražavanja, ova individua se neretko pokazuje veštim sagovornikom i diplomatom koji se izražava opušteno, šarmantno i duhovito. Voli puno da priča, poseduje upečatljivu harizmu a neretko pokazuje i da poseduje literarni talenat. Mentalne napore i krutost razumskog i logičnog rasuđivanja koji dolaze od Merkura u znatnoj meri ublažava i umekšava elegancija, kreativnost i senzualnost koju prilikom izražavanja ovoj osobi daruje Venera kao vladalac znaka Bika. Kod mnogih osoba kojima je Merkur u Biku mogu biti uočljive i umetničke sklonosti s težnjama da se pomoću spomenutog praktičnog razuma "estetsko čulo" upotrebi i u komercijalne svrhe dok se postojanje ove težnje najčešće može primetiti prilikom angažovanja u nekoj od primenjenih umetnosti. Ova ličnost najčešće teži ka tome da se njena razmišljanja i njene ideje ne završavaju samo na nivou teoretskog već da imaju i neku praktičnu tj. upotrebnu vrednost. Sklonost ka apstrahovanju i transcendentalijama je ovde često znatno manja ili tako reći isključena jer su primarna interesovanja (naročito na poslovno-finansijskom planu) najčešće fokusirana na težnjama za pronalaženjem konkretnih i pragmatičnih rešenja koja ubrzo mogu dokazati svoju isplativost i doneti realnu, opipljivu tj. konkretnu korist. Što se tiče porodičnog i ljubavnog života, neretko je prisutna želja za ostvarenjem čvršće emocionalne stabilnosti i sigurnosti koju može pružiti toplina porodično-bračnog života. Većina ljubavnih i porodičnih težnji se usmerava na postizanje i održanje harmonije koja podrazumeva vođenje mirnog porodičnog i bračnog života, neretko uz poštovanje i negovanje tradicionalnih vrednosti po pitanju shvatanja porodice, ljubavi i braka. |
2024.05.12 13:49 Potential_Panda_5328 Sentiments abt the on-going CSC/USC
2024.05.12 07:20 Powerful_Being6137 Kakva kola uzeti i da li nova ili polovna?
2024.05.12 01:15 Vukobasa BITKA NA GRAHOVCU - PRELOMNA CRNOGORSKA POBJEDA
PRELOMNA CRNOGORSKA POBJEDA POVODOM STOPEDESETOGODIŠNJICE BITKE NA GRAHOVCU (1858–2008) submitted by Vukobasa to Crnogorstvo [link] [comments] Marijan Miljić Istorijski zapisi, godina 2008 Grahovac je jedan od najznamenitijih visova crnogorskog zemljopisa i istorije, svetilište slobode, na kome se u teškim vremenima i istorijskim neprilikama odlučivala sudbina zemlje i naroda. Početkom maja 1858. godine, u jeku drugog talasa ustanka u Hercegovini,1 koji je Crna Gora podsticala, pomagala, usmjeravala i nadzirala, Otomanska imperija je, preko bosansko – hercegovačkog vezira Ćani–paše i vojnog zapovjednika Husein–paše, imala namjeru da ustanak uguši, napadne Crnu Goru, da okupira i pokori crnogorsku knjaževinu i na koljena baci njenog buntovnog i energičnog gospodara, Danila Stankova Petrovića Njegoša. Knjaz Danilo je državničkom intuicijom predosjećao da ide u susret velikom i odlučujućem sukobu od čijeg će ishoda zavisiti dalji opstanak njegove države, koji će sudbonosno uticati na budućnost naroda. 2 ___________________________ Prvi ustanak hercegovačkog hrišćanskog stanovništva izbio je početkom 1852. godine. Na čelo ustanka stavio se Luka Vukalović. Omer–paša Latas je krajem iste godine uspio da ustanak uguši. Oslanjajući se na saglasnost knjaza Danila i pomoć Crne Gore Hercegovci su digli novi ustanak početkom 1857. godine, za čijeg vođu je ponovo izabran Luka Vukalović. Učestvovalo je, dijelom, i katoličko stanovništvo. I pored pritiska velikih sila na Crnu Goru da ne pomaže ustanike, ustanak se sve više širio. Turska je planirala da gušenje ustanka iskoristi za demonstraciju sile prema Crnoj Gori i, uprkos volji velikih sila, izazivala granične sukobe i manje okršaje. Otomanske snage su krajem aprila 1858. započele iz Trebinja nastupanje prema crnogorskoj granici. – Branko Pavićević, Danilo I Petrović–Njegoš knjaz crnogorski i brdski 1851–1860, Beograd 1990, str. 88–89, 302–304; Vladimir Ćorović, Luka Vukalović i Hercegovački ustanci 1852–1862. godine, Beograd 1923, str. 31–35; Hercegovački ustanci 1852–1862. U: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 3: Č–U/ autori Šerbo Rastoder…. i dr, Podgorica 2006, str. 666–670. ____________________________ To isto su, listom, uviđali Crnogorci, glavari i narod, riješeni da daju najpožrtvovaniji otpor. O sudbonosnom značaju Grahovačke bitke za Crnu Goru nauka je kazala svoju riječ i sud. 3 Zato nije potrebno da se detaljno govori kako je i zašto do bitke došlo, ali se mora naglasiti da je ona imala posebno mjesto u okviru tadašnjih zbivanja, na prostoru koji danas nazivamo jugoistokom Evrope, niti da se posebno obrazlaže uloga velikih sila u tim zbivanjima.4 Uvod u grahovačku epopeju i njene posljedice jeste proglašenje Danila Stankova Petrovića, po Njegoševom testamentu, za zakonitog vladara Crne Gore. „Munjeviti knjaz“, „koji je želio da uredi“ i učvrsti Crnu Goru kao državu i „zasluži besmrtnu slavu“, uvodio je u mladu knjaževinu reforme i suzbijao plemensku samovolju, gušio pobune u Piperima, Bjelopavlićima i Kučima, podizao nacionalno dostojanstvo svojih podanika, snažio svijest o značaju države i poštovanju centralne vlasti, učvršćivao saznanje po potrebi ispunjavanja obaveza prema državnim organima i, nadasve, otadžbini.5 Knjaz je sproveo reorganizaciju i ustrojstvo vojske, osvojio je Žabljak i povukao se iz njega, dokazujući snagu crnogorske mišice i neviđenu ratničku hrabrost, dočekao i zaustavio Omer–pašin pohod na Crnu Goru. Iako je Omer–paša Latas, Ličanin, stekao položaj moćnog čovjeka u Otomanskom carstvu i od sultana tražio i dobio dozvolu da pregazi i uništi Crnu Goru, on ipak nije uspio da izvrši carevu naredbu: da pobjeda bude potpuna i brza. Pod komandom knjaza Danila Crna Gora je odoljela i pretrajala.6 Vojvoda Mirko Petrović i vojvoda Novica Cerović uspjeli su da probiju opsadni obruč i da se prvo iz Župskog manastira, a kasnije sa 34 odabrana saborca i sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog, noću, izvuku iz Ostroškog manastira i pridruže se knjazu Danilu na Bogetićima.7 __________________________ 3 O Grahovačkoj bici pisano je u okviru širih pregleda prošlosti Crne Gore toga vremena, u radovima o vladavini knjaza Danila ili povodom godišnjica obilježavanja toga za Crnu Goru prelomnog događaja. Posebno je značajna knjiga publikovane autentične građe: dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu 1858. godine u spisima savremenika, Cetinje 1958. – Naravno, publikovan je veliki broj manjih i većih priloga, članaka i rasprava o ovome velikom događaju. 4 Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu 1858. godine…, Uvod, str. 3–15. – I dio: Stanje prije bitke: str. 17–58; Branko Pavićević, Danilo I Petrović Njegoš…, str. 243–304. 5 Branko Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države 1796–1878. – U: Istorija Crne Gore, knj. 4, tom 1, str. 338–345. 6 Isto, str. 319–329, Danilo I Petrović Njegoš…, str. 97–98; prof. dr Branislav Kovačević, Razgovor sa Omer–pašom u Parizu 1865. godine, Istorijski zapisi, LXIX/1996, Podgorica, br. 4, str. 147–146. ____________________________ Veliki mušir nije ispunio carsku zapovijest. U svemu tome, kao i ranije, pogranično Grahovo i za Crnu Goru i za Osmansko carstvo imalo je posebnu važnost i strateški značaj. Za Crnu Goru ono je bilo veza sa hrišćanskim okruženjem i baza za širenje prema Hercegovini, dok su Osmanlije željele da od njega naprave bedem koji će odvajati tradicionalnu Hercegovinu od Crne Gore. U tome presezanju između dviju strana nije bilo rješenja sve do Grahovačke bitke.8 Inače, knjaz Danilo se ponašao „kao ustavni gospodar“ čak i u plemenima pod turskom vlašću, a ona su ga prihvatala kao svoga, uprkos turskim prijetnjama i odmazdama. Uzalud je otomanski ministar inostranih poslova, Ali–paša ubjeđivao evropske sile na Pariskom mirovnom kongresu da su ne samo Brda i Hercegovina nego i Crna Gora „turske provincije“.9 Otomanska imperija nije mogla da podnese da knjaz crnogorski gospodari u turskom čardaku. Zato je Porta odlučila da crnogorski problem jednom za svagda riješi, da Crnoj Gori nanese smrtonosni udarac upravo prema Hercegovini, uprkos naklonosti velikih sila, naročito Francuske i Rusije.10 Knjaz Danilo je bio na vrijeme obaviješten da Osmansko carstvo oko Trebinja i u Hercegovini gomila jake snage i sprema se da zauzme Grahovo, a odatle da udari na Crnu Goru.11 Radi predostrožnosti knjaz je poslao vojvodu Petra Filipova Vujovića da zatvori pravac Trebinje – Grahovo.12 Osmanska divizija od 8 do 10 hiljada vojnika pod komandom Husein–paše na usiljenom maršu od Trebinja prema Grahovu savladala je manje crnogorske otpore, izbila na grahovački plato i tu se ulogorila.13 Istovremeno, knjaz Danilo je u susret turskoj vojsci uputio oko 6 hiljada vojnika i 6 topova. Vojvoda Mirko Petrović, knjažev brat i predsjednik Senata, vodio je 4.000 boraca prema Grahovu u pomoć Petru Filipovom Vujoviću i Petru Stevanovom Vukotiću.14 _______________________________ 7 Branko Pavićević, Danilo I Petrović…, str. 105–108; Risto J. Dragićević, Branioci manastira Ostroga 1852–3. godine, Istorijski zapisi, god II, knj. III Cetinje 1949, 106–107; Božo Đ. Mihailović, Povodom Ostroškog zatvora 1852–3, Istorijski zapisi, VIII, Cetinje 1952, str. 356–364. 8 Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu 1858. godine…, str. 20, 26, 33. 9 Isto, str. 3–5; 24; Branko Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države – 1796–1878. – U: Istorija Crne Gore, knj. 4, tom 1, str. 346–352. 10 Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu 1858…, str. 26–29. 11 Isto, str. 31–32, 45–45; 49. 12 Isto, str. 41, 43. 13 Isto, 43–44; 80–82; 114. _______________________________ Crnogorska vojska je bila raspoređena u tri odreda: desnim krilom komandovao je vojvoda Petar Vukotić, u središnjem dijelu bili su vojvoda Petar Vujović i glavnokomandujući vojvoda Mirko Petrović, a na lijevom krilu komandovao je vojvoda Ivo Radonjić.15 U pozadinu turske vojske bio je upućen pop Luka Jovović, sa 80 odabranih boraca, kao i vojvoda pop Đuro Kusovac sa Gardom. Njihov zadatak je bio da napadnu turske čete i da zameću kavgu. Bitka je trajala tri dana. Knjaževa garda je uoči glavnog boja razbila pojačanje koje je bosanski vezir uputio Husein–paši. Zarobljena je i komora koja je nosila hranu i municiju turskoj vojsci na Grahovo.16 Pošto je oprezni Husein–paša obaviješten da su i poslato mu pojačanje i komora pali u crnogorske ruke, odlučio je da se povuče na Klobuk, da tamo svoje snage osvježi, reorganizuje i snabdije neophodnom opremom, pa da onda krene u odlučujući pohod na Crnu Goru.17 Videći da je opkoljen, paša je htio da se izvuče iz teške situacije, nastojeći da se, na sopstveni rizik, posluži sekretarom knjaza Danila Anri Delarijem, koji je krenuo u Trebinje na pregovore sa Kemal Efendijom. Husein paša je htio da ga prati do Klobula, što je trebalo da bude častan izgovor za napuštanje logora, ali ga je to skupo koštalo. Energični i lucidni vojvoda Mirko je ocijenio, pošto je primirje bilo isteklo, da je to pravi čas za napad, tako da je izdao komandu „na opšti juriš“.18 Poslije tročasovne borbe prsa u prsa, neviđene sječe i krvavog međusobnog klanja, turska vojska je bila poražena. Njeni ostaci su bježali prema Trebinju, dok su za njima Crnogorci jurili sa isukanim sabljama i jataganima. Grahovačko bojno polje, kada se digla gusta magla, dim od baruta i topovske vatre, kao snoplje pokrivali su mrtvi i ranjeni, bojna oprema i leševi nastradalih konja.19 _____________________________ 14 Isto, str. 50. 15 Isto, Branko Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države, knj. 4, tom 1, str. 357. 16 Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu 1858. godine, str. 55, 61–62; 73–74. 17 Isto, 61, 63, 66–67. 18 Isto, 78–80. 19 Isto, 82–83, 84–88; 92–96, 115, 117, 119. Izvještaji o toku same bitke koja je trajala tri dana, su različiti i različite su provenijencije: crnogorski, francuski, ruski, austrijski, njemački… Takođe, i opisi poslije bitke se razlikuju. Ali svi se slažu: crnogorska pobjeda je bila ubjedljiva, turski poraz potpun, a njen odjek ogroman. ______________________________ Ovu pobjedu izvojevali su Crnogorci potpomognuti hercegovačkim ustanicima, ali i Crnogorkama koje nijesu nosile samo tain, opremu i municiju, već su mnoge i učestvovale u boju. 20 Među poginulim grahovačkim vitezovima ostali su Kadri–paša, pomoćnik glavnog turskog zapovjednika Husein–paše, s osmanske strane, a s crnogorske vojvoda pop Đuro Kusovac i čuveni harambaša, knjažev pobratim, pop Luka Jovović iz Markovine, kapetan Boro St. Milić, alajbarjaktar crnogorski – Mašo Mijatov Kustudija s Njeguša, perjanik Risto Manojlović, serdar Riječke nahije Đurica M. Đurašković. Viteška knjaževa garda je većinom izginula jurišajući na turske topove. 21 Prema austrijskim izvorima Turci su imali 4.390 poginulih, a Crnogorci su osim pobjede i velike slave zadobili i veliki plijen: „8 topova, 6.000 pušaka, 2.000 šatora, 2.000 konja, 10.000 oka municije i mnogo zastava“. 22 _______________________________ 20 Crnogorke – supruge, sestre, majke nosile su tajin za vojsku, svako svome ratniku. O tome je pisano u literaturi, a sačuvane su fotografije sa obilježavanja nekih od godišnjica ove sudbonosne crnogorske pobjede. 21 Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu…, str. 108. 22 O broju poginulih i ranjenih Crnogoraca i Turaka izvori govore različito. Turska strana je nastojala da umanji broj svojih poginulih i ranjenih vojnika, dok je crnogorska, možda, preuveličavala turske gubitke, a svoje umanjivala. Međutim, ako se uporede i ostali izvori (ruski, francuski, njemački i dr.) može se s pouzdanošću utvrditi realan odnos snaga, broj poginulih i ranjenih, količina zarobljenog oruđa i oružja, ratne opreme i trofeja. U austrijskom izvještaju iz Mostara stoji da je poginulo 2500 Turaka i isto toliko Crnogoraca (Lainović, Pobjeda na Grahovcu, 80–82). Specijalni dopisnik belgijskog lista Le Nord u izvještaju, iz Dubrovnika, 25. maja 1858. navodi: „Logor je bio osvojen, turska vojska uništena a njeni ostaci rastjerani. Oprošten je život svima koji su bacili oružje, ali se nemilosrdno postupalo prema bašibozucima. Među poginulim bio je turski general Kadri-paša i šef njegovog generalštaba, jedan italijanski renegat. Pored njih, 7.000 leševa pokrivalo je ravnicu. Plijen je bio ogroman. Crnogorci su zaplijenili: 8 zaprežnih topova, 1200 osedlanih konja, među kojima je bilo skupocjenih koji su pripadali paši, 8000 pušaka, 500 topova, sva municija, magazini, vojna kasa itd“. (Lainović, Pobjeda na Grahovcu, 95) Sekretar knjaza Danila, Anri Delari, u svome opisu bitke navodi da su Turci izgubili oko 3.000 ljudi, a za Crnogorce veli da su imali dosta gubitaka, ali se tačan broj ne zna sigurno. (Lainović, Pobjeda na Grahovcu, 104) Arhimadrit Nićifor Dučić, kao savremenik, u opisu bitke navodi: „Pošto se boj i sječa svrši, i magla se diže i razvedri, tada vojvoda Mirko sa svojom izabranom družinom pun radosti i ponosa pregleda bojno polje i sajajan plijen: 8 topova sa svijem priborom; 6000 pušaka; 2000 šatora; 2000 konja; 1000 sanduka municije; sabalja, noževa, pištolja, odličja, odijela i novaca veliki broj. U boju 29–ga aprila i 1–ga maja (11. i 13. V) palo je mrtvijeh i ranjenih Turaka od Grahovca do Klobuka oko 6000; među njima i Kadri paša s mnogo oficira… Crnogoraca je palo mrtvijeh i ranjenih od početka do kraja do 2000; među njima _________________________________ „I mi smo ti grdno izginuli“, saopštavano je Njegoševim riječima: oko 2.000 poginulih i ranjenih Crnogoraca.23 Na prijestonom Cetinju, oko stare Vlaške crkve, podignuta je istorijska ograda od puščanih cijevi viteški savladane turske vojske u Spasovdanskoj bici na Grahovcu. 24 Veličanstvena i munjevita pobjeda na Grahovcu podigla je, učvrstila i uzvisila vjeru i samopouzdanje Crnogoraca, kao i još neoslobođenih krajeva, crnogorskih i hercegovačkih plemena. 25 Slava crnogorskog oružja, vojskovođa i grahovačkih vitezova, a naročito knjaza Danila i vojvode Mika, počela je brzo da prelazi u legendu i narodnu pjesmu. 26 Savjetnik i desna ruka knjaza crnogorskog i svoga brata, državotvornog Danila Stankova, vojvoda Mirko Petrović se najviše proslavio u bici na Grahovcu u kojoj je predvodio vojsku crnogorsku. Ukazom od 26. jula 1859. godine knjaz Danilo je za junačko i mudro komandovanje dodijelio vojvodi Mirku Petroviću titulu „vojvoda od Grahovca“. 27 ____________________________ су погинули храбри јунаци; поп Ђуро Кусовац, заповједник књажеве гарде; сердар цеклински Ђуро Ђурашковић; капетан бјелички Боро Станојевић; Машо М. Кустудија, велики заставник; и Ристо Б. Манојловић из Хецеговине, књажев перјаник. Сви су себе по десет пута замијенили, сви су јунаци на бојноме пољу пали за: вјеру, домовину и слободу“. (Лаиновић, Битка на Граховцу, стр. 108. Гијом Лежан, француски географ, боравио је непосредно након битке у Црној Гори, обишао бојиште и избројао 2.300 турских лешева. Турци нијесу хтјели да их сахране, тако да су се распадали на сунцу. (Лаиновић, Битка на Граховцу, 98–99) 23 Новосадски лист Србски дневник од 11(23) маја 1858. на уводном мјесту поздравља црногорску побједу и каже да је турске војске било око 8.700, а колико је било Црногораца каже да се не зна, „али никако их није могло бити онолико колико је било Турака“. И наставља: „Где до 2.000 људи погине, све заира и сви се топови изгубе; где се од 8.700 после само 2.000 скупе, то је морало бити бој жесток, ту су морали јунаци на мекушце ударати. То је случај био на Грахову“… (Лаиновић, Битка на Граховцу, стр. 174-175. 24 Душан Мартиновић, Урош Мартиновић, Цетиње – споменици културе, Цетиње 1980, стр. 116. 25 Књаз Данило је у извјештају француском конзулу Ијасенту Екару, 28. маја 1858, између осталог, писао: „Војска је хтјела да продужи освајање до Клобука, Гацка богате и незаштићене земље. Ту би наишла на симпатије без икаквог отпора. Моје трупе, оне са истока и од Дробњака, хтјеле су то исто и могле су умарширати у хришћанску земљу и без метка освојити пола Херцеговине“ (Др Андрија Лаиновић, Битка на Граховцу…, стр. 88). 26 Ђуко Средановић, познати Његошев пратилац и сарадник Вука Ст. Караџића написао је епску пјесму Битка на Граховцу, али је било још народних пјесника и гуслара који су слaвили граховачки подвиг. Ленорман је такође објавио пјесму о Граховцу. Глиша Зубан препоручује књазу Данилу 30. јуна (11. августа) 1858. своју књигу Бој на Граховцу (Лаиновић, Битка на Граховцу, стр. 178–179). 27 Књаз Данило даје 26. јуна 1859. титулу Великог војводе граховачког Мирку Петровићу. – А. Лаиновић, Битка на Граховцу, стр. 197. ___________________________ Jedan od savremenika ovih događaja, arhimandrit Nićifor Dučić, izjavio je da je ova pobjeda „vijenac svijeh dotadašnjijeh crnogorskijeh pobjeda“. U isto vrijeme francuski naučnik i publicista, savremenik Grahovačke bitke, Gijom Ležan, rekao je: „Grahovac je više učinio za rješavanje crnogorskog pitanja nego svi svjetski diplomati“ 28. Crnogorskom pobjedom bila je oduševljena ne samo južnoslovenska omladina nego i brojni krugovi i centri političke moći u evropskim zemljama. 29 Njen odjek je dopirao ne samo do Carigrada, Pariza i Petrograda već i do Berlina i Londona, do Beča i Pijemonta. Da bi se umanjila slava crnogorskog oružja i značaj bitke na Grahovcu napravljena je spletka oko uloge Anri Delaria, sekretara knjaza Danila, koja je bila austrijske provenijencije. Iako je ta podla intriga postigla širok publicitet, veličanstvenost, sjaj i značaj „grahovačkog podviga” nijesu se mogli ni okaljati ni umanjiti. 30 Doista, značaj bitke na Grahovcu je bio sudbonosan za Crnu Goru, naročito za proces međunarodnog priznanja njene državne nezavisnosti. 31 Neposredna velika politička posljedica crnogorske pobjede a turskog poraza na Grahovcu, 1/13. maja 1858. godine, jeste formiranje Komisije velikih evropskih sila koja je izvršila i sprovela, uz učešće zaraćenih strana, razgraničenje između Osmanske imperije i Knjaževine Crne Gore.32 Veliko carstvo je moralo pristati da prizna granice Karadaga, svoje (kako se na Pariskom mirovnom kongresu njegov izaslanik Ali– paša izrazio, vajkao i seirio, a velike sile to prećutale) „pobunjene oblasti“ i da je crnogorsko pitanje unutrašnja stvar njegove države. _____________________________ 28 Isto, str. 111–122. 29 Isto, str. 165–180. 30 Otomanska i austrijska štampa su za poraz okrivile Anri Delaria, koji je navodno u toku bitke odigrao nečasnu ulogu, pošto se nalazio u logoru kod Husein-paše, na putu prema Klobuku i Trebinju. Po njima su, kobajagi, u dogovoru sa Delarijem, Crnogorci pogazili primirje, što nije tačno. Primirje je bilo prestalo da važi kada je Huseinpaša odlučio da se, pod izgovorom da lično prati knjaževog sekretara, neprimjetno povuče prema Klobuku. Vojvoda Mirko je prozrio pašino lukavstvo. Uostalom, Delari nije imao mandat da bilo što pregovara u vezi sa operacijama crnogorske vojske. Spletku je namjerno, u duhu austrijskih interesa, snitio austrijski okružni kapetan Dojmi, u svome izvještaju od 15. maja 1858. godine. Crnogorci nijesu pogazili primirje! Druga strana je uzaludno pokušavala da to dokaže, ali bezuspješno: crnogorsko pitanje je dobilo krila i zasijalo u oreolu viteške slave. – Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu 1858. godine…, str. 149-162. 31 Isto, str. 183–199. – Branko Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države, knj. 4, tom 1, str, 359–362. 32 Isto, str. 186–199. _____________________________ Otomanska imperija je morala prihvatiti odluku velikih evropskih sila pa je tako, prvi put u istoriji, povučena granica između sada već dvije „ratujuće i nezavisne države“.33 Tim razgraničenjem, koje je izvršeno 1859. godine, u sastav crnogorske knjaževine i zvanično su ušli: Drobnjak (osim nekoliko sela i graničnog šaranskog plemena), te Uskoci, Lipovo, Gornji Vasojevići, jedan dio Kuča, Dodoši itd. Ugled Crne Gore, moralni i politički uticaj na okolno hrišćansko stanovništvo, koje je bilo pod osmanskom vlašću, stalno su rasli, ali i kod dijela islamskog i katoličkog življa, naročito u Hercegovini.34 Otomanska imperija, osokoljena atmosferom na Pariskom kongresu, nije ni umirila ni pregazila Crnu Goru niti je ovu malu zemlju u orealu slave i viteštva više mogla ni pred očima sopstvene ni evropske javnosti smatrati svojim sastavnim dijelom.35 Na krilima grahovačkog podviga Crnogorci su, bez većih teškoća, mogli zauzeti cijelu istočnu Hercegovinu, ali pod pritiskom i savjetima stranih diplomata knjaz Danilo je od daljeg pohoda odstupio i zaustavio svoju slavodobitnu vojsku.36 ______________________________ 33 Isto, str. 188, 192. 34 Isto, str. 177. O prilikama u Hercegovini poslije pobjede 1858. knjazu Danilu pišu pop Bogdan Zimonjić i drugi. – S druge strane, čestitke knjazu Danilu, pored pravoslavaca, nijesu dolazile samo od hercegovačkih katolika nego i od albanskih. Tako, recimo, Miro Hasan Nike Hot iz Hota čestita pobjedu knjazu Danilu: „Čestiti knjazu, mi smo boži i vaši i uzdamo se da smo pot vaše krilo. Tako se mi uzdamo, u ime višnjega boga i časnoga kersta, i vere rićanske. Čestiti knjazu, mi leb vaš nikad zaboraviti nećemo. Milostivi knjazu, kad dođe zaman te ni ti zapovijedaš ne žalimo krv prosuti za časni krist i za vašu milost. – Isto, str. 178. 35 Isto, str. 197–198. – Knjaz Danilo se zahvaljuje 15. aprila 1860. Napoleonu III na njegovoj blagonaklonosti, carskoj zaštiti i zauzimanju za Crnu Goru da joj se međunarodno priznaju granice, a time i faktička nezavisnost. Pa završava: „Ostala nam je samo još jedna težnja, a to je da stvarna nezavisnost, koju mi već tri vijeka uživamo, bude priznata. Nadamo se u boga i u Vaše Veličanstvo, čija je moć tako velika i čija nas dobrota nije nikad iznevjerila, da će i taj dan doći“. 36 Anri Delari, sekretar knjaza Danila, zabilježio je: „Tako se odigrala Grahovska bitka koja je spasila Crnu Goru turske invazije“. Nakon te bitke „gdje se lomila sudbina Grahova i novijeh granica između Turske i Crne Gore“ (N. Dučić) crnogorska vojska je mogla bez teškoća zauzeti istočnu Hercegovinu. Opisujući svoje utiske o događajima u Crnoj Gori Žirijen de la Gravijer je istakao: „Istina, koju ne treba naročito isticati jer dokazuje lojalnost naše politike, jeste da bi Klobuk neizbježno pao u ruke knjaza Danila i da bi njegova vojska došla do Mostara, poslije pobjede kod Grahova, da mi nijesmo intervenisali i zadržali knjaza Danila. Prema tome, mi smo ovom prilikom učinili ogromnu uslugu Porti. Knjazu Danilu bismo učinili veoma rđavu da smo se zadržali samo na intervenciji za obustavu neprijateljstava“ (A. V. Lainović, Bitka na Grahovcu, str. 180). _____________________________ Crnogorsko pitanje se uzdiglo na razinu evropskog i ostalo da se razriješi kroz Veliku istočnu krizu u kojoj se rješavala sudbina Evropske Turske.37 Istorijske granice između Otomanske imperije i Crne Gore označile su, konačno, da je Crna Gora de facto, iako ne i de jure, stekla međunarodno priznanje svoje nezavisnosti. Grahovačka pobjeda bila je kruna crnogorske viševjekovne borbe za slobodu.38 Ona je Crnu Goru predstavila Evropi tako da se crnogorski fenomen u evropskom poretku nije više mogao ignorisati. Danas, sa distance od 150 godina, s čvrste istorijske pozicije i međunarodno definisanog položaja, kada je Crna Gora doživjela četvrto vaskrsnuće u svojoj viševjekovnoj istoriji i postala, opet, suverena, samostalna, nezavisna država, demokratska i evropska, oslonjena na svoje istorijsko i duhovno nasljeđe, mnogo jasnije se ocrtavaju i sagledavaju veličina i značaj grahovačkog podviga, velike istorijske pobjede Crnogoraca.39 Sa današnje distance se jasno i široko vidi i cijeli period vladavine knjaza Danila, krunisan grahovačkom pobjedom i drugim njegovim državničkim i državotvornim pregnućima, iako je meteorski prošao kroz svoje doba.40 Sa grahovačkog istorijskog visa jasno se sagledava i cijeli tok crnogorske prošlosti od najstarijih vremena do danas, od Tuđemilske do Grahovačke bitke, višestoljetna borba za nezavisnost Crne Gore, sve do skorašnje dobijene istorijske pobjede, pobjede olovkama (ne mačem) na Referendumu 21. maja 2006. godine. Tu veliku istorijsku pobjedu, kao i onu grahovačku, proslavila je cijela Crna Gora, ispunjena mladošću i ponosom, okićena proljećem i zastavama. Grahovačku pobjedu oglasila su i zvona na manastirima i crkvama crnogorskim, kao i sve pobjede državne i nacionalne.41 Ali nakon referendumske pobjede samo na Cetinjskom manastiru i na crkvama po Crnoj Gori nije bilo zastave crnogorske niti su se oglasila zvona crkvena. Oni čija je to volja bila ne libe se da ističu zastave druge države i slave tuđe pobjede, posebno one nad Crnom Gorom. ______________________________ 37 Crnogorsko – osmanski rat 1876–1878, U: Istorijski leksikon / autori Šerbo Rastoder i dr. knj. 2: Crn–Cu, Podgorica 2006, str. 462–466. 38 Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu, str. 12, 120, 193. 39 Marijan Miljić, Državno vaskrsnuće Crne Gore. – U: 21 (Dvadesetprvi) maj / priredio Aleksadar Eraković, Podgorica 2007, str. 178–203. 40 Branko Pavićević, Danilo I Petrović Njegoš, 373-450; Branko Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države: 1796–1878. – U: Istorija Crne Gore, knj. 4, tom 1, Podgorica 2004, 384–388. 41 – Veseli su glasi gospodaru… saopštavali su glasnici. „Knez Danilo ushićen neiskazanom radošću za junačku pobjedu na Grahovcu, nestrpljivo je očekivao svojega viteškog brata Mirka, i ostale hrabre vojvode, serdare, kapetane i svoju junačku vojsku. Čuvši prasak pušaka i pjevanje vojnika niz cetinjsko polje, vozeći s bojnoga polja trofeje, zapovjedi da topovi jeknu i zvona drmnu na ______________________________ Današnje generacije osjećaju istinsko poštovanje i pijetet prema se grahovačkim vitezovima i junacima, ali i svima koji su kroz crnogorsku dugu istoriju pali na bojnim poljanama, koji su se zavjetovali slobodi, državi i narodu, čija su stremljena bila okrenuta budućnosti, svome potomstvu, njegovoj sreći i opstanku. Uspomenu na njih, kroz Grahovačku bitku, Crna Gora bi trebalo da obilježava svake godine. To je dokaz da i današnja Crna Gora na početku novog milenijuma i novog vijeka baštini svoje istorijsko nasljeđe kao i to da današnji naraštaji poštuju i cijene sopstvenu prošlost i svoje pretke, da su odlučni u patriotizmu i požrtvovani za Crnu Goru i njenu slobodu. Crne Gore nema ni bez slobode ni bez države. A one nijesu date jednom za svagda: za njih se uvijek i iznova mora boriti. Danas je sasvim jasno da na Grahovcu nije izvojevana samo vojnička pobjeda, nego da je ona označila početak novog razdoblja u samostalnom istorijskom i državnom životu Crne Gore – označila put ka nezavisnosti i međunarodnom priznanju, kao potvrda njene viševjekovne borbe za slobodu. A Sloboda je iznad svega. _______________________________ cetinjskom manastiru; a on sa sjajnom pratnjom susretne svoje junake, zahvalivši im toplo i srdačno za hrabrost, vjernost i slavnu pobjedu“. \ * ** „Odmah za tijem otide s knjeginjom Darinkom u crkvu na blagodarenje, što je Bog pomogao Crnoj Gori, da u kritičkim trenucima odoli neprijatelju, i tijem joj pokraj slave raširi granice i utvrdi nezavisnost. Po tom ustanovi: da svake godine na Spasov dan poslije svečane službe bude blagodarenje u cetinjskom manastiru i spomen za upokoj duša vojnicima, koji su poginuli na Grahovcu. Ustanovi i grahovačku medalju, priđenuvši je svojom rukom svakome Crnogorcu, koji je bio u tome boju i tursku glavu osjekao. A vojvode i druge glavare pokraj medalje obdari i drugim darovima. Svojemu bratu Mirku priđene zlatnu medalju i daruje skupocjenu sablju s natpisom na jednoj strani: „Danilo“; na drugoj: „Grahovac 1858. god.“; i titulu: „veliki vojvoda grahovački.“ \ * ** „Njegov dostojni našljednik, sadašnji knjaz crnogorski Nikola I sazidao je divnu crkvu na Grahovcu 1864. god. upravo na mjestu, gdje je bio Husein–pašin šator, u slavu Spasitelja, a za vječni spomen crnogorskim junacima koji su poginuli. Zidanje te crkve vrijedi ovdje spomenuti: kako su glavni bojevi započeti u utorak 29. aprila, a svršeni u četvrtak na Spasov dan 1–og maja 1858. god., tako je i ta crkva započeta u utorak a svršena u četvrtak na Spasov dan do 9 časova iz jutra 1864. god.: osvećena; liturđija u njoj služena; i spomen učinjen. Pri građenju crkve zastupao je kneza Nikolu njegov tast, vojvoda Petar S. Vukotić, a pisac je ovijeh redaka po ovlašćenju crnogorskoga mitropolita osvetio crkvu; liturđiju služio; i zadušnicu svršio borcima, koji su pognuli. Mnogi su crnogorski junaci slavno poginuli, ali im je i spomenik divan podignut; njihova će se imena spominjati dokle traje Crne Gore. Knezu Nikoli ide slava, što ih je i tijem ovjekovječio. Blagodarnost je vrlina, vrsna plemenitijeh ljudi. Orlić za 1865. godinu“. Nićifor Dučić: Književni radovi, III, Beograd 1893, str. 177–189. Ranije, opis je objavljen po ispravkama vojvode Mirka Petrovića u Orliću za 1865. godinu. - Dr Andrija V. Lainović, Pobjeda na Grahovcu, str. 121-122. _________________________________ https://preview.redd.it/atw9i9wzqvzc1.jpg?width=976&format=pjpg&auto=webp&s=743a68de3503a67ef95efc366d1844eb42ea6dfe |
2024.05.11 17:41 mislilo95 Aurora sa Zrenjaninskog puta blizu Novog Sada
Slikano sinoc oko 01h. Slikano je i bez svetlosti automobila al ova je bas zanimljivo ispala pa je zato kačim. submitted by mislilo95 to serbia [link] [comments] |
2024.05.11 14:04 AshwagandaUbermensch Myprotein(dot)hr scam ili low quality?
2024.05.11 05:53 AdrianV77 Da li ste uspeli da vidite Auroru sinoć ?
Trebalo bi i večeras da je vidljiva. Najbolje je posmatrati van grada, gde ima manje svetlosnog zagađenja. Na fotografijama je njiva severozapadno od Novog Sada. submitted by AdrianV77 to serbia [link] [comments] |
2024.05.11 00:40 EuMartinFerreira Aprimore suas Habilidades na Criação de Conteúdo que Encanta, Converte e Fideliza nas Redes Sociais
2024.05.10 15:19 MartenKuna Postoji li nekakav klasični mobitel s tipkama za starije, ali da ipak ima malo veći ekran i sa većim brojem piksela?
2024.05.10 14:40 Grin_cek Pohvala za kvalitetu telemach-ove usluge
2024.05.10 01:30 Vukobasa Dr Radoslav Rotković O crnogorskom narodu i kontinuitetu njegove države (2.dio)
6. Da li je postojala Crvena Hrvatska? submitted by Vukobasa to Crnogorstvo [link] [comments] Tradicionalističko rezonovanje, učvršćeno i u nazivu jezika, ne dozvoljava da se na središnjem dijelu južnoslavenskog etničkog prostora vidi iko drugi sem Srba i Hrvata, odnosno Srbo- Hrvata. Oni koji se preciznije izražavaju, kao B. Grafenauer, razumije se, konstatuju: "Mi u ono vrijeme(\) ne možemo da govorimo o etničkim cjelinama koje pokrivaju čitavu teritoriju i o oštrim granicama, nego možemo da govorimo samo o jezgrama koje postepeno i tek nakon dugih stoljeća izrastaju u oblike koji su bliži našim shvatanjima. Upravo u tom smislu i u tom pravcu je uperena moja studija o etničkoj strukturi Južnih Slovena u srednjem vijeku. Ovdje imamo u to doba vrlo široke pojaseve koji ne pripadaju ni Srbima, ni Hrvatima. ni Slovencima... Ja kažem samo to: treba imati u diskusiji o tim pitanjima pred očima stvari kao što su stajale onda, a ne prebacivati cjeline ili polucjeline iz današnjeg života u daleku prošlost."* (1969.148) Svi naši narodi tada su bili u embrionu, a pogotovo oni koji su tek postali ili još uvijek tek postajali Sloveni po imenu, kao Srbi i Hrvati. Širenje imena jednog naroda nije istovremeno i širenje naroda. Ime se prenosi preko imena države na podanike, mnogo brže nego se ti podanici asimiluju. Slovenci su bili pod okupacijom 15 stoljeća pa su ipak ostali Slovenci. Evo kako o tome pitanju razmišlja R. Novaković (1981:20): "Ako je tačno, kao što neki hoće, da su u Srbiji, Bosni i Duklji prvobitni slovenski stanovnici bili istog etničkog sastava srpskog, morali bismo se pitati zašto pojam Srbije nije odmah obuhvatio sva tri područja i zašto se na celom tom prostoru nije očuvala srpska država sa nazivom Srbija. Nije manje interesantno ni pitanje geografske podvojenosti. Kako se moglo stanovništvo istog etničkog porekla (ako je takvo bilo) razdvojiti na više geografskih celina na kojima se državnost javila nezavisno od uticaja susedne geografske sredine. U svakom slučaju, čini nam se da još uvek nemamo odgovor na pitanje zašto su se kao najranije države na odredenom delu Balkanskog poluotoka javile baš Srbija, Bosna i Duklja?" Uvjerenje da na ovijem prostorima nije bilo nikoga osim Srba i Hrvata, iako su njihovi preci pošljednji došli na Balkansko poluostrvo, zakočilo je traganje za ostalijem sastojcima južnossvenskog etničkog amalgama. Upravo stoga neki autori su uzeli kao činjenicu pomen Crvene Hrvatske u Dukljanina, odakle je to kasnije preuzeo Dandolo. Crvena je Hrvatska stavljena u opozit prema Bijeloj, na bazi iranskog računanja strana svijeta, po kome je bijel - zapad a crven - jug. Ovo mi, možda, daje za pravo da iznesemo pretpostavku o hronologiji ovijeh kolorističkijeh atributa (bijela, crvena) i naziva druge vrste koji se dokumentuju postojanjem Male Poljske, Velike Poljske, Malorusa, Velikorusa i sl. Za sve je moglo da bude krivo različito čitanje grčke bete i mnogo veća cirkulacija starijeh rukopisa nego što mi to zamišljamo. Već je isticano, sa više strana, da je Dukljanin mogao da čita neki prijepis Porfirogenetovog Spisa o narodina (DAI), jer na isti način opisuje postanak i etimologiju Raguze (Lauzijuma od lat. laus - stijena), tj. na isti način kao i Tomo Arhidakon kad govori o padu Epidaurusa, samo što ne spominje stanovnike Solina, jer oni su mu daleko. Kozma Praški koristi fraze Vergilija, Horacija i drugijeh klasičnijeh pisaca, kao što parafrazira i Fedrove basne, recimo: onu o jastrebu i golubovima i onu o žabama koje su birale cara (Chronica Boemorum I, 1-2, 4-5). Nestor zna dobro Grčku pa se ne može utvrditi odakle koristi rukopisnu tradiciju, ali ipak zaključujemo da iz nje izvlači podatak o Panoniji kao matici Slovena. Razumije se, snažno je i usmeno predanje koje teče trgovačkijem i osvajačkijem putevima, i od oca na sina. Slične izreke i običaji nastaju nezavisno o sličnijem okolnostima, ali ima i brzog prenošenja na ogromnu daljinu. Tako se na novgorodskijem brezovijem gramotama pominje roba, iako je ruski izraz za to - tovar. Adjektiv bijela vrlo čest je u toponimima, ali ćemo se prevariti ako znamo da ga protumačimo. Jer, osim kolorističkog preciziranja moramo uzeti u obzir i hidronimsku varijantu. Baltas nije samo bijel već i blato. Polazimo od baltosl. baltas bijeli: lit. báltas: bala bagno, blato (bálti = bijeliti), alb. baltë blato, stpolj. dijal. biel blato, što obrađivači ovog pojma u Slowniku praslowianskom (1974:312) dovode u vezu s nekom vunastom biljkom bijelog cvijeta (Eriophorum) koja je rasla u močvarama i davala im bijelu boju. Druga bi mogućnost bila svijetla boja suhe gline. U svakom slučaju, dva Bijela Polja mogu da imaju dvije etimologije: ono na Paštrovskoj gori nazvano je tako po bijeloj rudači iz koje se bravio entonit, ono pored Lima zato što je podvodno. Bijelo kao oznaka za zapad ne može se na našem tlu dokazati nekom egzaktnom metodom, jer Bela Krajina je jugoistočni dio Kranjske, Bele vode su vrh u južnom dijelu Dukat-planine, odnosno mjesto kod Žarkova, jugozapadno od Beograda. Beli Drim je severno od Crnog Drima. Bjelorusija nije zapadna Rusija, ne samo zato što su i Ukrajina i Rusija jednako isturene na zapad, niti samo zbog toga što naspram nje ne postoji neka Crvena, tj. Istočna Rusija, već zato što je dobila ime po pripjetskijem močvarama. Mora da postoji neka duboka veza između ove boje i vode jer i Albis flumen Laba Elba, hidronim ima istu etimologiju kao Alpe - samo što Alpi imaju bijeli snijeg kao znak raspoznavanja, dok rijeka albis ima vezu sa baltas. https://preview.redd.it/hq7rh8onihzc1.jpg?width=543&format=pjpg&auto=webp&s=ceadad9de587daf7ee216b77ce6e0ae5b65bb9ad Zato se moramo vratiti Nestoru. On kaže: "Sloveni su i Beli Hrvati, Srbi, Karantanci...". Ako bi bijela boja ovđe označavala zapad, pitamo se: de li je Crvena, tj. južna Hrvatska? Nestor sedi u Kijevo. Prema tome, Crvena Hrvatska bi morala da bude ili bliže njemu ili još negđe ka istoku! S druge strane, ni Porfirogenet, niti bilo koji drugi vizantijski pisac, ne pominju nikak- vu Crvenu Hrvatsku. Osim toga, naspram Bijelijeh Srba, takođe, nema Crvenijeh Srba! Crvena Hrvatska pomenuta je, doduše u Dukljanina (XII st.), ali u latinskom prijepisu Lucića u Vatikanu, iz XVII st. Uporednom analizom Hrvatske kronike i Vatikanskog prijepisa, u onom početnom dijelu dokle se dva teksta grosso modo podudaraju, može se dokazati jedino da su izvorni Dukljaninovi pojmovi Gornja (jugoistočna) i Donja (severozapadna), Dal- macija, prema izlasku sunca (gornja) i zalasku (donja). Najpraktičniji način da se to prosudi jeste kopija jedne stranice Mošinovog izdanja Dukljaninovog Kraljevstva Slovena (Ljetopisa) (1950:54) na kojoj imamo: u lijevom stupcu Lucićev prijepis, po Šišiću, na desnom prijevod latinskog teksta Mencingera i Štefanića, a ispod ovijeh stubaca tekst Hrvatske kronike koju je našao Dmine Papalić, a Marulić preveo na latinski već 1510. godine. Dakle, hronološki, najstariji je prijepis ovi Hrvatske kronike. Pošto je Papalićev tekst zagubljen, Kaletić je sačinio novi, i to 1546. godine. Vidi se da u svijem verzijama postoje termini: donja i gornja, odnosno: inferior i superior. Griješka je jedino u prijepisu Hrvatske kronike u koju, prvo, stoji da su Hrvati Bili - Dalmatini Nižnji, a zatim da se teritorija od Dalme do Mabmalone (Drače) prozva Donja Dalmacija, što je Šišić ispravio u Gornja. Dakle, imamo Bile Hrvate, prema Porfirogenetu, ali nema Crvene Hrvatske, jer je nema u Porfirogeneta. Osim toga, iz čitavoga teksta je jasno da je pretvaranje termina Dalmacija u Hrvatska ili dodavanje imena Hrvatske i tamo de se ne pominje ni Dal- macija, bitna osobina Hrvatske kronike. Kako to da baš ovde de, navodno, u latinskom prijepisu imamo Crvenu Hrvatsku (Croatia Rubea), nemamo toga detalja u hrvatskom tekstu? Nemoguće je pretpostaviti da bi to izostavio baš Hrvat! Bilo je, prema tome, svuda: Dalmatia superior i Dal- matia inferior, odnosno Gornja Dalmacija i Donja Dalmacija. Time se objašnjava zašto u Nes- tora nema Crvenih Hrvata naspram Belijeh Hrvata, a beli su tu, grješkom Porfirogeneta, umjesto veli, na osnovu iste one varijabilne lekture grčke bete koja je nametnula dublete: Bizant Vizantija, Berziti. Verziti, Bajuniti Vajuniti, vasileus bazileus. Čak u istoga Porfirogeneta naći ćemo u registru: https://preview.redd.it/v43x652tihzc1.jpg?width=246&format=pjpg&auto=webp&s=8ddc137d9858de19dcc10a339f7c2bf02a4e1afe Prema tome, Porfirogenetovi su kao Velikorusi i Malorusi, velegrađani i malograđani, etnonim izveden iz imena Velika Hrvatska, naspram koje, na priloženoj mapi, u Slowniku starożytności słowianskich I, skica 123. stoji manja hrvatska teritorija. A upravo na ove teritorije se odnosi tekst iz opisa granica praške dijaceze 1086. u kome se pominju "Chrowati et altera Chrowati"! Crvena Hrvatska nastala je grješkom, kao opozicija Bijeloj Hrvatskoj, i to ne treba da čudi, jer čitava je Amerika, takođe, dobila ime grješkom Waldseemüllera! Drukčije misli Dominik Mandić (Crvena Hrvatska, drugo dopunjeno izdanje, Čikago 1972). Dukljanin je, veli od "domaći sin" i "znao je kako se zove njegova rođena zemlja i kojem narodu ona pripada. Ako veli, da Duklja pripada Crvenoj Hrvatskoj i prema tome da u njoj žive Crveni Hrvati, kao što u Bijeloj žive Bijeli Hrvati, to mu treba vjerovati" (:19). Razumije se, i mi bismo vjerovali Mandiću, kad bismo imali dokaz da je Crvena Hrvatska pominjana u izvornom latinskom tekstu Dukljanina. Međutim, već samo poređenje Vatikanskog rukopisa, Orbinovog prijevoda na talijanski, Kaletićevog prijepisa Hrvatske kronike i Marulićevog prijevoda na latinski te Kronike pokazuje brojne razlike za koje ne možemo okriviti Dukljanina. On nije mogao pisati i jedno, i drugo, i treće, u istoj verziji svoga teksta. Osim toga, ako tretiramo Dukljanina kao domaćeg sina i rodoljuba, moramo to isto reći i za sastavljača Hrvatske kronike koji se uopšte ne ustručava da hrvatuje. Praktičnosti radi. ovde ćemo pominjati tzv. glave Dukljaninovog teksta, iako tijeh glava nema u Vatikanskom rukopisu. U IX glavi piše kako je Konstantin postavio svještenike i sastavio pismo. Koje? U latinskom tekstu stoji "litteram lingua sclavonica componens", u prijevodu "pismo za slavenski jezik", dok Kronika ima ovu verziju: "I tako sveti muž Konstanc naredi popove i knjigu hrvacku i istumači iz grčkog knjigu hrvacku..." (Mošinovo izdanje: 49). Dalje se u istoj tzv. IX glavi kaže kako su okupljeni na Duvanjskom saboru govorili: "Igitur omnes congregati, tam latina quam et sclavonica lingua qui loquebantur..." "Ovako dakle svi sakupljeni, tako oni koji su govorili latinskim, kako oni koji su govorili slavenskim jezikom...". Kronika bilježi samo da "biše veće jazikov", ali malo dalje, kada je riječ o poveljama, latinskim i grčkim koje su tu na saboru pročitane, Kronika izostavlja latiske povelje: "Potom... čtiše stare privileže, ko bihu iz Rima prineseni, tako grčkih tako svih kraljevstvi i gospodstva jazika hrvackoga...". Pri kraju IX glave riječ je o Metodiusu, slovenskoj knjizi koju neka pročita oni ko bi htio da upozna mnoge zakone i dobre običaje. Na latinskom se kaže to isto: "Multas leges et bonos mores instituit (kralj Svetopelek p. n.), quos qui velit agnoscere, librum Sclavorum qui dicitur Methodius legat...". U Kronici stoji ovo: "Da, ako tko hoće napuno znati naredbu ku učiniše i mejaše kudi postaviše i zemljam imena, vazmi knjige ke pri Hrvatih ostaše i pri njih se nahode, a zovu se Metodios...". Ovih Hrvata nema u Lucićevom prijepisu. A sada dolazimo do Bijelijeh Hrvata. Gl. XV, na samom početku kaže se da je poslije Vladimira vladao Hranimir i da se u njegovo vrijeme pobunila Bijela Hrvatska (Croatia Alba). U Hrvatskoj kronici piše drukčije: "I njegovo (Hranimirovo p. n.) gospodstvo ne ljubljahu Donji Hrvati..." Dakle, ne samo da u hrvatujućoj Hrvatskoj kronici, koja slovenski jezik pretvara u hrvacki, a Dalmaciju zamjenjuje Hrvatskom, ili Hrvatsku dodaje uz Dalmaciju, nema Crvene Hrvatske već nema ni Bijele! Ako je, kako neki misle, a među njima i D. Mandić, Hrvatska kronika starija od Dukljaninovog Kraljevstva Slovena, onda Bijele i Crvene Hrvatske nije moglo biti ni u Dukljaninovom slovenskom i latinskom tekstu. To je kasnije "učena" glosa. A ako je Dukljaninov tekst, u nekom starijem prijepisu, poslužio i za sastavljanje Hrvatske kronike, onda ni u tom starijem prijepisu Dukljanina nije bilo Bijele i Crvene Hrvatske! Da su ovi nazivi tada postojali, svakako bi ih Hrvat, sastavljač Hrvatske kronike unio u svoj tekst, kao važan patriotski podatak! Podatak koji proširuje staru hrvatsku državu preko Cetinje (koju je, kao istočnu granicu u X st. postavio Porfirogenet) čak do Drača! Pitamo se: ako nije bilo Crvene Hrvatske, da li je bilo Hrvata u Duklju? Moglo je biti i Srba i Hrvata. No njihovi preci su pošljednji došli na Balkan pa je to jedan od razloga zašto je istočna granica Hrvatske u X st. na Cetini, a Srbi su se smjestili u Rašku, daleko od mora i Dunava (Jireček). Našavši zapośjednutom teritoriju pri obali južnog Jadrana, oni su mogli da se u nju naseljavaju samo u manjijem grupama, mada ni o tome nema nikakvijeh, pa ni onomastičkijeh podataka. Sem kad se J. Kovačeviću zamagle naočari pa u Hotskijem virovima na Skadarskom jezeru vidi Hrvatske virove (1969: 122)! Ostaju vizantijski autori. Oni, prvo, pate od arhaizacije pa upotrebljavaju geografske i etničke termine stare nekoliko stoljeća (Tribali = Srbi, Sloveni u Prevalisu = Dioklićani). M. V. Bibikov je ustanovio da od 150 istraženijeh etnonima vizantijskijeh narativnijeh izvora, gotovo 120 (ili 80%) ne odgovara stvarnijem nazivima. Gledamo po autorima, arhaični termini naroda čime: 71% u Nikifora Vrijenija, oko 61% u Kekavmena, čak 79% u Nikite Honijata. To nije ni slučajno ni iz neznanja, primjećuje P. Mijović (1987: 287), nego je to tendencija ka preimenovanju suvremenijeh imena naroda u vještačka i arhaička imena. Drugo, vizantijski pisci miješaju Srbe i Hrvate, tako da Skiličin Nastavljač piše: "Narod Srba koje i Hrvatima nazivaju", a Jovan Zonara, kao da se šali i replicira: "Narod Hrvata, koje neki nazivaju i Srbima" (Viz. izvori III: 177, 255), Nićifor Vrijenije, naprotiv, dosta je precizan kada u vezi s događajem \ Jiriček, Istorija Srba 1: 67 ove Srbe naziva pravim, i tu riječ spacionira.* oko 1072. piše: "Hrvati i Dukljani pobunivši se ceo Ilirik zlostavljahu" (Viz, izvori III: 238-239). U ovakvom stanju stvari mora se svaka vijest dovesti u vezu sa ostalijema. Mora se uspostaviti kontinuitet i cjelina. Ako se u Skilice pronađe podatak da je Stefan Vojislac "arhont Srba", ne smije se ispuštiti iz vida kontekst koji je jasan: "Jovan posla papu koji je boravio, kako rekosmo, u Solinu deset kentenarija zlata ali brod, zahvaćen olujnim vetrom, udari na ilirske obale i razbi se. Zlato prigrabi Stefan Vojislav, arhont Srba, koji je bio pre kratkog vremena pobegao iz Carigrada i zauzeo zemlju Srba proteravavši odande Teofila Erotika...". (Viz. izvori III: 157. Izostavili smo oznake za fusnote.) Iz ovoga se jasno vidi da je dukljanski knez Vojislav "zauzeo", a ne oslobodio "zemlju Srba" pa je tako postao "arhont Srba", a ne srpski arhont. I Franz Joseph je bio kralj Hrvata, ali ne i hrvatski kralj. Citirani odlomak postaje jasniji ako mu se doda ono što piše Jovan Zonara: "Neki skitski čovek, po imenu Vojislav, pobegne iz Vizanta i oko sebe okupi četu, i skrivaše se po ilirskim brdima kao divlja zver, pljačkajući obližnja i Romejima potčinjena plemena Tribala i Srba." (Viz, izvori III: 254) Jasno je da nije pljačkao svoju Zetu nego "obližnja i Romejima potčinjena plemena". Takođe, jasno je da nije ni Tribal, ni Srbin, Prema tome, neuko je i usiljeno sve ono što je na ovu temu napisao D. Vujović (Praksa 4/1981: 80-84). Vizantijske izvore treba koristiti i ukrštati radi praćenja događaja. A što se etničkijeh pitanja tiče, moramo polaziti od ubeđenja da su srpski vladari bolje poznavali svoju državu i svoj narod nego vizantijski - tuđe države i narode. 7. Novakovićevi zaključci o Zeti U pošljednje vrijeme prof. dr Relja Novaković inicirao je novi prilaz starijem izvorima. Knjigama Odakle su Srbi došli na Balkansko poluostrvo (Beograd 1977); Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka (Beograd 1981), Baltički Sloveni u Beogradu i Srbiji (Beograd 1985) i nizom radova u periodici on je pokušao da se oslobodi nataloženijeh predrasuda i da razmišlja logično. U Novakovićevijem knjigama ima kontradiktornijeh zaključaka i pretpostavki, ali to je stoga što on ponovo razmišlja i o onome što je već bio zaključio. Tako se koleba i oko Zete, ali ipak odlučno kaže ovo: "Čini nam se da je Zeta, kao i Bosna, još od samog početka bila osobena zemlja. Ostala je to kroz čitavu svoju istoriju bez obzira na to što se u određenim fazama duže ili kraće nalazila u sklopu srpske države. Zeta nikad nije postala Srbija, uostalom kao ni Bosna. Čini nam se da u našoj is- toriografiji ta pojava još uvek nije dovoljno ispitana, a vredi je iz više razloga ispitati, i radi istorije Srbije i radi istorije Zete, odnosno kasnije Crne Gore. Treba podrobno istražiti gde su koreni onoga što je u dugoj zajedničkoj istoriji specifično. Mora postojati neko prihvatljivije objašnjenje od postojećeg" (1985: 389). Na drugom mjestu, polemišući s Dominikom Mandićem (1972), Novaković kaže: "I pisac ove knjige je na odgovarajućem mestu rekao da smatra da je Duklja (Zeta) oduvek bila svojstvena država, ali ne ni hrvatska ni srpska, već slovenska-dukljanska. mada je zasad još dosta teško utvrditi u čemu je sve ta njena svojstvenost, otkada datira i gde su joj koreni" (: 366). Ova je rasprava odgovor na to pitanje. \ Tipična vizantijska arhaizacija vidi se u izrazima "skitski čovek" i "ilirska brda".* 8. Zašto o razlikama? Utvrđivanje razlika često je neprijatan posao, ali nauka počiva upravo na tome. Kada je Mendeljejev identifikovao dvadesetak prirodnijeh elemenata, on nije razorio prirodu, već je samo ovjasnio njen sastav! O silicijumu, na primjer, ne može se ništa saznati ako se ne otkrije zašto on nije volfram, kripton ili fosfor. Ove je razlike tijem potrebnije utvrditi tamo de ima veće bliskosti, kao između argona i kalijuma, jer ta je skoro potpuna podudarnost samo u atomskoj težini (39,100: 39,096), dok je jedan od tijeh elemenata plemeniti gas, a drugi alkalni metal. Ako ovde zamijenimo elemente i nazive, pa se osvrnemo na narode, naći ćemo i među njima is- tovjetnosti vjera, jezika i sl, ali to ne znači da možemo svrstati u Francuze sve narode frankofonskog jezičkog područja, ili u Špance sve one koji govore španski, ili u jenad narod sve ljude iste religije. Utvrđivanje srodnosti je sastavni dio utvrđivanja raznorodnosti. Oni koji su izučavali balkanski supstrat (kulturu starinaca) i adstrata (uticaj sušeda) pronašli su veoma veliki broj kontinuiteta između pelastičkog, ilirskog, rimskog i slovenskog kulturnog sloja. Od krsne slave, koja nije slovenska, do ocilā (kresiva) za paljenje vatre, jednako raspoređenijeh u starom grbu Kine i u grbovima Srbije vidi se preuzimanje bez ustručavanja ili averzije prema tuđemu i naslijeđenome. Zato je neuko gledati u megalitskijem zidovima Ilire, kad znamo za megalite u Ston Hendžu (Stone Henge-u), ali je isto tako krivo ako bismo zbog tijeh megalita dovodili Kelte. Samobitnost jednog nacionalnog bića nije u pošedovanju nekijeh, samo njemu poznatijeh elemenata, već u različitoj kombinaciji tijeh elemenata. Zar nije takav i ljudski organizam? Svi ljudi imaju isti broj hromozoma, ali različite otiske prstiju. Bilo da ih svrstamo po hromozomima ili otiscima jednako ćemo pogriješiti. Mora se uzeti u obzir i jedno i drugo. Nijesmo sada krenuli da "odvajamo" Rašku, kao najstariju srpsku državu i Duklju (Zetu) kao najstariju crnogorsku državu, jer ta je identifikacija već učinjena u univerzitetskom udžbeniku srpskog akademika Dragoslava Jankovića Istorija država i pravá naroda Jugoslavije (Beograd 1981: 6). Mi ćemo, samo, pokušati da objasnimo zašto je to tako bilo. I to na osnovu onomastičkog materijala. Onijema koji se drže činjenica, a činjenice su i titule srpskih vladara, mogu se pripisivati svakojake tendencije, ali to je samo pločnik koji travu hoće da spriječi da raste. Nevolje toga "pločnika" leže u istini koju je uočio još Aristotel: "Ni bog ne može promijeniti istoriju!" 9. "Još samo jedan zapis posljednji" (Otac Pimen) Dana 19. juna 1880. održana je u Titogradu diskusija o knjizi Š. Kulišića O etnogenezi Crnogoraca. Tada smo, izmadu ostalog, rekli i ovo: "Dramatizovanje pitanja: jesmo li Srbi ili Crnogorci, ili Hrvati ili Iliri, počiva uvijek na ubjeđenju da jedna od tih odrednica označava viši nivo. Otud i uzdisanje velikocrnogorsko 'onamo 'namo', ubjeđenje da su oni 'pravi Srbi a ne Srbijanci ravničari; otud i zagriženost velikoalbanska da oni čuvaju ilirsku zastavu. A stvarnost je uvijek drukčija, mekša, složenija. Stvarnost je franački trgovac Samo koji formira slovensku državu (u VI stoljeću); Hacon, čovjek neslovenskog porijekla, koji predvodi slovenski napad na Solun; Skenderbeg čija je majka Vojislava a braća Konstantin, Staniša i Repoš. Ako uspijemo, jednoga dana, da ova pitanja vratimo nauci, sama će se ta pitanja o porijeklu Crnogoraca vratiti na pravo mjesto, i biće zanimljiva za izučavanje kao i Saturnovi prstenovi, kao i ribonukleinske kišeline." (Praksa 4/1981: 120-122). Zaključak Naše istraživanje pokazuje da Srbi i Crnogorci nijesu istoga porijekla. Bliži su jedni drugijema, nekada, bili Srbi i Hrvati. Crnogorci su se razvili iz onog talasa koji je zapljusnuo Balkan sa severozapada. Kretanje Gota i Langobarda ka istoku i jugu pomjerilo je i dio polapskijeh Slovena iz plemenskog saveza Veleta (Ljutića) i usmjerilo ka Panoniji i Jadranu. Preci Srba i Hrvata su, međutim, došli u drugoj seobi, sa severozapada, sa istoka. Zajedno su priješli Tanais (Don), zajedno ušli na teritoriju predomovine Slovena između Dnjepra i Labe. Zajedno su ušli i u Nestorov ljetopis, i to preci Srba na zapadu, između Hrvata i Karantanaca. Na Balkanu zauzeli su obratne položaje, pa je iz toga bilo neminovno ukrštanje (križanje) njihovijeh puteva i etničko miješanje. Razlika koja je nastala kasnije uslovljena je doseljavanjem novijeh Srba u Liku kao graničara. Zato danas u Hrvatsku ima Srba, a Hrvati su u Srbiju asimilovani, i na njih podsećaju naselja Rvati kod Obrenovca i u Rašku. Teza da su Crnogorci srpskog porijekla, a da se, sticajem okolnosti, iz tog istog etničkog jezgra formirao i crnogorski narod, govorila bi da su se Srbi i Crnogorci u posljednjijem stoljećima udaljavali jedan od drugijeh! Istina je obratna. Ista "srpska (pravoslavna) vjera" i masovno iseljavanje Crnogoraca u Srbiju zbližili su dva različita južnoslovenska naroda, dok je pravoslavno- katolički spor, počev od raskola u srednjem vijeku, udaljavao ranije mnogo bliskije Srbe i Hrvate. Ovo je opšte udaljavanje bila prekinula revolucija, da bi se krenulo sa novijem talasom udaljavanja, koji prijeti da nas potopi i poništi. "U unutrašnjosti, daleko od mora i Dunava, prostirala se po opisu Konstantina Porfirogenita, oblast prvobitnih pravih Srba" (Jireček, Istorija Srba, 1,67). Raspored slovenskih plemena po L. Niderleu, Slovenske starine, dio II, sv. 2. Prag 1910.: https://preview.redd.it/nl1olu5ojhzc1.jpg?width=556&format=pjpg&auto=webp&s=0cf3b3e59b996de6862e87870fa872f3f011781d https://preview.redd.it/b4l62zfrjhzc1.jpg?width=876&format=pjpg&auto=webp&s=a5caa804516ec03561c0596b1701329a1ed927ae Mapa sa crnogorskijem toponimima u Polablju (prema Relji Novakovicu sa nasijem dopunama) https://preview.redd.it/6dfdcnufjhzc1.jpg?width=546&format=pjpg&auto=webp&s=1b100316598a9f666c0b690f64c157cbb34b06c9 https://preview.redd.it/fdzqdrtgjhzc1.jpg?width=537&format=pjpg&auto=webp&s=eb3ac941680bb09eaaa4718262e486a6f3450c63 |
2024.05.09 21:48 KoyashP Zemljiste na prodaju
2024.05.09 09:32 dreftzg [Novo iz svijeta knjiga] Besplatni ulomak iz Tomićeve nove knjige; dva jako zanimljiva književna festivala; umro je Paul Auster; i, kao i uvijek, 15 knjiga koje trebate pročitati
2024.05.09 07:18 FoodForMyBumhole Gde izvesti devojku u Novom Sadu?
2024.05.08 23:21 Ok-Impress-2222 Detaljna infrastrukturna obnova cjelokupnog Zagreba. (Nastavak na jedan prethodni post.)