Papa ne madam ko chuda
Hari Om in the chat for NTA
2024.05.15 06:00 Historical-Tone-2091 Hari Om in the chat for NTA
Just realised NTA ne iss saal ke almost saare exams mein baccho ki gend maari hai. I think this is their personal best as of yet,we should congratulate them 1. We all know the 27th and 4th wala JEE fuckup, mera dost jisko hamesha haste hue dekha tha woh rone jaisi halat mein tha after the result. Honourable mention: Bhayankar Reddy🥵 2. NEET centre fuckups, ghatiya centres utha ke diye the baccho ko with bad faculty. There's that video that went viral just recently about that girl from Patna,and there are many more examples. 3. CUET Delhi walo ko kaafi jaldi yaad aaya election duties ka, this is a central agency that we're supposed to trust with our hardwork, aur yeh Babu log yeh sab kar rahe hai.
Take care homies, we're stuck with this apeshit of a system and we'll have to do with it,just keep working hard. And do your needful if you ever get a chance to improve this system(UPSC wale especially)
submitted by Historical-Tone-2091 to JEENEETards [link] [comments]
Take care homies, we're stuck with this apeshit of a system and we'll have to do with it,just keep working hard. And do your needful if you ever get a chance to improve this system(UPSC wale especially)
2024.05.15 05:56 kb_chimpo PROJECT JEE 2025
Haar chuka huu har jagah. 3 lakh kharch karke mains mein cutoff clear nahi hua aur boards mein 78 aarhe hai.
Abhi drop ke raha huu. I would daily update the tasks i did shoutout to u/dkshh . Reddit pe timer laga diya 30 mins daily ka toh zyada use nahi hoga and i dont have any other social media.
Resources I'm using PHY : Physics by Rohit Mishra lectures yt channel CHEM : CHEMIIT Vishal Singh paid courses MATH : ANNA Sir lectures
Material : FIITJEE Modules, PYQs, Reference books recommended by teacher
Test series : Boards ke marks dekhkar khareed dene se mana kar diya papa ne. Kisi ache pirated ts ka printout karke dedunga test.
Peace.
submitted by kb_chimpo to JEENEETards [link] [comments]
Abhi drop ke raha huu. I would daily update the tasks i did shoutout to u/dkshh . Reddit pe timer laga diya 30 mins daily ka toh zyada use nahi hoga and i dont have any other social media.
Resources I'm using PHY : Physics by Rohit Mishra lectures yt channel CHEM : CHEMIIT Vishal Singh paid courses MATH : ANNA Sir lectures
Material : FIITJEE Modules, PYQs, Reference books recommended by teacher
Test series : Boards ke marks dekhkar khareed dene se mana kar diya papa ne. Kisi ache pirated ts ka printout karke dedunga test.
Peace.
2024.05.15 05:14 Unlikely4ever My mother is a cheating wife
My mom has been a consistent cheater to my father, even nung bata pa ko, I always see him with another guy. He even physically abused me (sakal lang natatandaan ko - dalawang beses na sakal) when I was 4 yrs old when she found out na I told our neighbors na the guy slept at our home. Pinagtanggol lang ako ng yaya ko kaya di niya ko napuruhan, pero si Yaya nasapak nya sa tummy and muntik pang malaglag sa hagdan to protect me from her.
Fast forward to my college years 2015, she decided to reconnect w an old guy friend from college, and the connection didn't stop. They were seeing each other consistently. Even caught the msgs from the guy on my mom's messenger "I will win you back, I will always win you back" wtf. Hanggang ngayon, they've been seeing each other. Caught her na sinusundo/hinahatid ni guy sa bahay every weekend because she stays w him every weekend and holiday pero ang palabas nya is "may work sya". San ka nakakita ng work na weekend and holidays lang meron? May dala pa syang maliit na dog w her - regalo ata nung guy.
Tapos now, 2024, I have my own place na. Bumukod na ko kay Mama because hindi ko na kaya. She blocked me on all messaging apps. And yung fb nya is puro "galangin mo ang magulang mo" posts. Also, I'm afraid of failing because she always use the "tignan natin saan marating mo" card back then because pinagtanggol ko Dad ko from her cheating and I no longer tolerate it.
Now, naguguluhan ako kung ako ba talaga mali. Na mamalasin ba talaga ko sa buhay because I no longer respect her, that's why I avoided her too. Naaawa lang din ako sa Dad ko, he's been working hard abroad just to be cheated numerous times by my jobless mom.
May cancer now yung Lola ko (Mom ni Mama), and my Dad shoulders most of the expenses kasi ayaw mag ambag ng mga kapatid nya masyado. Naiinis ako, what did my dad do to deserve this? Ako din, what did I do to deserve a mom like her. 3 lang kami sa fam, pero we will never be complete anymore.
Last weekend nung Mother's Day, we did not greet each other at all.
Mamalasin ba ko sa buhay for not tolerating her cheating and abuse?
Edit: Alam ni Papa lahat because sinabi ko.
submitted by Unlikely4ever to OffMyChestPH [link] [comments]
Fast forward to my college years 2015, she decided to reconnect w an old guy friend from college, and the connection didn't stop. They were seeing each other consistently. Even caught the msgs from the guy on my mom's messenger "I will win you back, I will always win you back" wtf. Hanggang ngayon, they've been seeing each other. Caught her na sinusundo/hinahatid ni guy sa bahay every weekend because she stays w him every weekend and holiday pero ang palabas nya is "may work sya". San ka nakakita ng work na weekend and holidays lang meron? May dala pa syang maliit na dog w her - regalo ata nung guy.
Tapos now, 2024, I have my own place na. Bumukod na ko kay Mama because hindi ko na kaya. She blocked me on all messaging apps. And yung fb nya is puro "galangin mo ang magulang mo" posts. Also, I'm afraid of failing because she always use the "tignan natin saan marating mo" card back then because pinagtanggol ko Dad ko from her cheating and I no longer tolerate it.
Now, naguguluhan ako kung ako ba talaga mali. Na mamalasin ba talaga ko sa buhay because I no longer respect her, that's why I avoided her too. Naaawa lang din ako sa Dad ko, he's been working hard abroad just to be cheated numerous times by my jobless mom.
May cancer now yung Lola ko (Mom ni Mama), and my Dad shoulders most of the expenses kasi ayaw mag ambag ng mga kapatid nya masyado. Naiinis ako, what did my dad do to deserve this? Ako din, what did I do to deserve a mom like her. 3 lang kami sa fam, pero we will never be complete anymore.
Last weekend nung Mother's Day, we did not greet each other at all.
Mamalasin ba ko sa buhay for not tolerating her cheating and abuse?
Edit: Alam ni Papa lahat because sinabi ko.
2024.05.15 05:12 iwanthotea ABYG kung may family kaming ayokong pakisamahan?
Hi, I (F20) hear me out muna, so i have this family member kapatid ng papa ko and i don't want to disclose any names so we will name her Karen (yes i really hate her) may anak siya lalaki (and yes hate ko rin yung anak niya) single mom ang kapatid ng papa ko, nagtratrabaho siya sa manila noon and iniwan niya sa lola ko yung anak niya and nagpapadala lang siya ng pera para panggastos niya sa anak (which is for me ok lang basta may sustento siya sa anak niya) but whenever na uuwi siya sa mindanao parati siyang walang pera, sasabihan niya si lola na naibigay niya na daw lahat para sa AMIN, WHAT?! SA AMIN?! Tf you saying????? And this where hatred started, iniisip niya kasi na yung perang pinapadala niya ay para sa amin that's A BIG NO, yung perang pinapadala niya ang sakto lang para sa gastusin niyang kanyang na baby pa noon so fastforward umuwi siya ng Pinas and dito na siya naghanap ng trabaho at may nakita siyang trabaho, nagbebenta sila ng libro na pambata yung educational na libro yung parang may pen na kapag itatap mo yun sa contents ng libro isasabi ng pen ang contents ng libro kasi may maliit na speaker yung pen na pwede kang magrecord sa voice mo or pwede mo lagyan ng usb etc., so yun ang trabaho niya pero hindi lang sila dito sa mindanao nagbebenta maraming lugar silang pinuntahan para ibenta yung libro mostly sa mga school(Elementary), so walang problema she was striving and yeah nagpapadala naman siya pero minsan inaaway niya si lola kasi daw nga wala pa siyang pera pero nakikita ng lola ko sa facebook na palagi siyang nagpopost about sa sales niya I'm talking about thousands of sales, kumbaga boom yung librong binebenta, and marami siyang awards🙄(I'm sorry for the emoji hahaha) and syempre hindi mawawala yung may najowa siya sa team niya will call it Cardo (aws haha) and HAHAHA BOY! there's this one time na humingi ng pera si lola and si lola saka lang siya humingi kapag walang wala na siya may garden ang lola ko which is binebenta niya rin yung mga tanim niya, so ayun na nga naghingi ang lola ko and sapilitan pa in then end nagpadala siya ng 500 and walang reklamo ang lola ko, bumili yung lola ko ng hapanon namin alam ko yun kasi ako ang kasama niya so fastfoward agad (lol) umuwi siya dito samin nagdala pa siya ng employee niya which is walang problema kasi hindi naman bastos sa bisita so we let her visitor in and pinatulog sa bahay ni lola, everything went smooth not until inaway niya yung naghahandle sa kanila para bang CEO ata tawag dun, so umuwi siya ulit sa amin na may dala na namang employee and we were curious kung ano ang nangyayari kasi palaging may tumatawag sa kanya pero hindi niya sinasagot ewan ko kung anong pinagusapan nila ng lola ko pero hindi daw siya sumasagot, and everything went donwhill ng nalaman ng lola ko na may pera naman talaga yung anak niya BUT remember her boyfriend CARDO? YUNG PERA NIYA DOON NIYA PINAPADALA SA PAMILYA NG BOYFRIEND KASI MAY UTANG NA LOOB DAW SIYA, utang na loob rin hindi mo yan tunay na pamilya nagalit yung papa ko kasi bakit daw sa ibang tao wholeheartedly siya nagbabigay ng pera pero pag si lola na daw ang manghihingi sapilitan pa and palaging rason ay kesyo naubos daw dahil sa ganyan kulang daw ang pera kesyo ito lang daw pera niya, Hindi naman kaming lahat naghihingi sa kanya it's just that we let her do her thing and my lola was VERY UNDERSTANDING SA KANYA KAHIT INAAWAY NIYA SI LOLA and the worst minsan nakakalimutan niyang may anak siya and yes may times na hindi na siya nagsustento sa anak niya and nagiging worst yung anak niya hindi na siya nakikinig kay lola or sa amin alam kong bata pa ang utak but juskolord the behaviour of this child must have the parents guidance, it NEEDS A MOM/MAMA/NANAY my father advice her to stop on her job na para bang malabo na kasi mostly sa mga bata ngayon intrrnet nang gamit and my papa said that she should find a job na malapit lang sa anak niya para naman daw mabond at ma guide niya yung anak niya but you know yung gesture niya para bang hindi nakikinig parang away niyang makalapit sa anak niya she still insist on her job thinking na mababalik pa niya ang dating sales nila and this time dinala niya yung anak niya I think sa Surigao ata sila na base don and that's it para bang na cut off kami which hindi na big deal atleast nasa kanya yung anak niya at maalagaan niya and suprise 😊 she hired a yaya and her babyboy got worse yung anak niya sinabihan yung yaya ba naman na binabayaran lang daw siya ng mama niya at wala daw karapatan na pagsabihan daw siya (mind you bata pa to haha langya) and where did we know this sa kanya mismo, iiyak iyak pa siyang nakipag video call sa lola marami pang bad things ang ginawa ng anak niya na it end up them coming back again her in our home, and yes tinanggap na naman ulit sila , fast forward my lola got worse and worse nagkakaproblema na siya sa health niya and that time si Karen hindi parin umuuwi samin lola got hospitalized and that's the time na umuwi na talaga siya, pero parang weeks lang ata bumalik siya dun sa surigao para magkapera daw, this is where it triggers me, SHE NEVER HAND ANY MONEY SA PAGPAPAGAMOT NG LOLA SI PAPA,TITO, AND YUNG DALAWANG TITA KO LANG ANG NAGTUTULUNGAN SA PAGGASTOS NG GAMOT, my papa was so stress makikita mo talaga and kapag naghihingi ng maliit lang na pera si papa palaging kulang or walang pera seriously ano ba ang pinaggagawa niya sa Surigao na palagi nalang siyang walang pera? And the worst hindi pa siya nakakauwi pumanaw nalang si lola, and inuwi na si lola non sa bahay, dahil yung doctor nagsabi na siya kay papa na naging worst na yung condition ni lola na sakit sa kidney and marami pa siyang sakit na na indentify sa doctor my papa keep crying because he is not ready to let go, marami pa daw siyang plano para kay lola and he felt that na failed niya yung gawin and kaming dalawa ni mama ang palagi siyang sinasamahan kinocomfort kasi kailangan ni papa ng karamay, and yes pumanaw nga si lola and me at yung asawa ni tito lang yung naiwan sa bahay, nasa kusina ako nung time na yun naghihintay na maluto yung bigas when yung asawa ni tito tinawag ako and my heartbeat got faster nung pumunta ako sa bahay ni lola kasi yung bahay malapit lang yung parang iisa yung lupa niya pero iba-iba kayo ng bahay basta malapit lang talaga kami pagpasok ko sa bahay ni lola ramdam ko na wala na talaga si lola I calmly say "Lola" and held her hand, and texted mama and then papa I can't cry, expected ko yun na papanaw na talaga si lola kasi nairinig ko na silang nagdidisscuss about non, but not that so soon gusto kong umiyak pero hindi tumutulo yung luha ko everyone came to the house except kay Karen na video call lang tapos yun iyak siya ng iyak, I sympathize at that moment kasi hindi biro ang mawalan ng ina, my papa kahit sobrang iyak pa niya he act and get it together inasikaso niya agad ang libingan ni lola, kasi request ni lola kapag daw nawala na siya dapat agad daw aasikasohan daw yung libingan niya fastforward nung nalibing na si lola pag kaauwi namin tahimik kaming lahat pero nagbiro nalang si papa kahit masakit pa sa kanya na na kesyo daw nandito padaw si lola sa bahay, and we agreed, again fastforward 1 year later this Karen bumalik pa rin siya trabaho and again umuwi na naman siya bahay kasama yung dalawang employee na gay na tiga cebu (we love gays especially my mama kasi may kapatid siyang gay rin) so they spend christmass and new year her pero isa sa kanila ay umuwi ng cebu, and yung isang gay pumadito muna samin, and slowly but surely nakahanap siya ng trabaho, so si Karen nakahanap rin siya ng trabaho it includes again travelling yung kondoktor sa bud yung ganon but oh boy kahit saang trabaho talaga may jinojowa siya like hindi siya nagfofocus sa sarili niya at sa anak niya but anyway kagustuhan niya wala tayong magagawa so fastforward again pinapagalitan ni Karen yung anak niya kasi kahit sobrang init ng panahon ay lumabas parin kahit sobrang init sa labas, sobrang lakas ng mga boses nila na isa sa mga close friend ni lola ay pumunta sa bahay at nagkasagutan silang duha na nauwi sa sabunutan at akong si tanga pumagitna ayun nadali rin ako pati yung asawa ni tito inaawat silang duha napaiyak ako kasi sobrang sakit nung pagkahatak sa buhok ko (na si Karen ang humatak) wala naman siyang kasalan nadali lang talaga ako si mama kasi nong time na yun may garden show kaya wala siya sa bahay, pagkatapos non pumunta si Karen sa police nireport niya yung nangyari tsaka yung pasa na natamo niya that close friend of lola hindi na pumpunta samin, at ito remember the gay that she introduce to us nakaaway niya rin yun at sinabi ng gay lahat ng nalaman niya dito sa bahay kasi nagchichika kasi sila ng mama ko saka silang papa at asawa ni tito doon nila sinabi lahat nagkasagutan sila naungkat yung issue nila sa trabaho nila noon dun sa surigao sinabi nung gay na kaya daw hindi daw siya nakakapagpadala ng dito samin kasi binibigay daw niya lahat sa partner niya tawagin nalang nating Diosdado(or pwede mapanggamit) marami na pala siyang nagastos don sa lalaki and that's the time na dinala na ni Karen ang anak sa trabaho niya ulit at alam niyo kung saan-saan niya pinapatuloy ang anak niya minsan doon sa karenderyahan na kinakainan niya and yes doon kay Diosdado na may anak at asawa na pinagselosan din siya kasi they are very suspiciously close and she was proud na pinagseselosan siya ng asawa niya (parang ano lang tsk!) at saan namin to nalaman sa anak niya mismo sinabi ng anak niya lahat-lahat kasi inuwi niya naman yung anak after 1 or 2 weeks ata yun, and mind you hindi gusto ni lola yung Diosdado na yun kasi one time pinatuloy siya dito sa bahay sobrang bastos ng lalaking yun feeling close the'res always a boundary talaga kapag bago ka palang sa isang lugar or bahay and my papa warned her too kasi alam na pala yun ni papa yung pinaggagawa niya and kung saan niya ginagastos yung pera niya, hell! She even bought a motor para sana magamit nila sa pagbebenta ng libro pero saan ang motor ngayon wala na nandoon na sa Diosdado na yun ang ewan ko nalang talaga everything that I heard and see ay unti-unti din ng pagkalayo ko sa relationship ko sa kanya, na everytime na uuwi siya dito sa bahay hindi ko siya kinakausap like before, all the things that she have done to our family was not acceptable to me, kaya hanggan ngayon nawalan na ako nga gana na makipagsalamuha sa kanya
So AKBYG na ayoko nang pakisamahan siya kapag nandito siya sa bahay or kailangan ko parin siyang pakisamahan at kalimutin ko nalang lahat ng ginawa niya
submitted by iwanthotea to AkoBaYungGago [link] [comments]
So AKBYG na ayoko nang pakisamahan siya kapag nandito siya sa bahay or kailangan ko parin siyang pakisamahan at kalimutin ko nalang lahat ng ginawa niya
2024.05.15 04:49 mokshgupta National Testis Agency
Bhai maine apni gaand NTA ko bechdi hai paise dekar. Ab mai inka slave hun. Raat ko bade sahab ne paper postpone kardia kyuki manpower nahi hai. accha bhala 17 ko free hojata . Admit card le aaya tha ab bkl centre change kardenge, oo iski maa ki chut yaar
submitted by mokshgupta to CUETards [link] [comments]
2024.05.15 04:45 Confident-Law4988 I am away and I need help for my father
Hello. I am from Cebu but now living far away. Akong papa nahibilin sa Cebu. Dili siya masakiton (buyag) but he needs to undergo yearly check up. Walay relatives or maski kaila na maka kuyog niya didto. He is 60 years old then maglisud ug lakaw tungod kay imbalance iyang legs due to accident before. So need gyud siya ug kauban. Naa mo idea unsaon ni nako? Willing ko mu sweldo per day. My father has HMO.
submitted by Confident-Law4988 to Cebu [link] [comments]
2024.05.15 04:23 noturmage Thoughts about my bf and mom?
It's long but pls read and offer your thoughts.. Here it goes:
I was an A-lister student. From grade school ro college wala ako ibang ginawa kundi mag-aral, bahay-school literally. Graduated cum laude & topped the boards. Only had 1 relationship while studying, 2 when I was already working, and I didn't go out with friends that much. I did everything my parents wanted...
Now I'm 27(f). I now have a bf. Ang source of income nya is business (buy&sell ng cars, printing shop with multiple franchises) tho aminado ako hindi pa ganun kalakas kumita. He did not finish college, pero nag vocational. His parents are separated, pero civil at all goods lahat, and every Sunday nandun sila sa father side nila para bonding.
Hindi ko napakilala si bf sa bahay nung nanliligaw palang since kahit ako mismo naoverwhelm sa feelings ko. Sabi nga nila: when you know, you know. Pero a month into our relationship pinakilala ko sya kay mama and pumunta sya sa bahay.
Okay naman nung una, pero di ko alam anong nangyari bakit biglang naging ganun si mama. Nung nalaman ata history. Na sobrang ayaw na nya dun kay bf as in na umabot na sa point na ang sasakit ng nasabi nya. Ang reason nya is ayaw nya na maging bf ko ay galing sa broken family. Kahit na inexplain ko naman na okay silang lahat. Ayaw din ni mama na ma-meet ko anyone from his family.
Personally, nameet ko na family nya nang patago at masasabi ko na sobrang okay ng dynamics nila. Grabe. Nun ko narealize na wala talaga sa pagiging separated ng parents kung masaya ba sila or hindi as a family. Kasi parang sobrang chill nila lahat parang walang problema. At super bait nila lahat sakin.
Now the problem is, lagi ako binabawalan makipagkita kay bf. Bawal ako gumala after work, laging tinatanong kung nasan, sino kasama, pero pag sinabi ko na friends hindi maniniwala at magagalit sakin nang sobra.
Kaya natuto ako na wag nalang magsabi na si bf kasama. Di ko na sinasabi talaga. Kasi ultimo kakain lang kami or magkakape, matindi na ang galit sakin ni mama... kaya tumahimik na din ako sa bahay. Kahit anong sabihin ko ay mali. Meron pa, namatay lola ni bf and nagpapaalam ako kay mama. Ayaw. Wala daw sya pkialam kung patay or buhay man pupuntahan ko basta ayaw nyang mameet ko family ni bf. Sabi dati basta magpaalam ako okay na pero pag nagpaalam, galit sobra. Na nagkakaiyakan na.
I "had" plans na mag-work sa US since yun din ang gusto ng parents simula una. Na dun na ko tumira at dun nalang ako. Pero now nagdadalawang isip ako since naniniwala talaga ako sa potential ng business ni bf and mga plans namin na negosyo. Tho aalis pa rin ako pero 2-3years lang siguro then uwi na dito for good... Yun pa ata isa sa kinakagalit ng mama ko. Kasi gusto nya ako maging kapalit ni papa na maging ofw, at maging earner para sa kanila.
Tinanong ko sya kung ayaw ba nya makita na masaya ako at may nagmamahal sakin... Ang sabi nya kahit kailan daw hindi sya haharap sa family ni bf at hindi sya pupunta if ever ikasal ako. Super dami pa nyang nasabi na masasakit kay bf then magagalit sya bakit di pumupunta. As per bf naman, di sya galit pero pupunta nalang daw sya kapag super stable na ng business nya and mapprove nya na magiging okay ako sa kanya. Nasabihan pa nga ako na sana daw di nalang nya ako tinutukan nung bata kung magiging ganito lang din ako. :)
Now my mom and I are not okay...
Nakakapagod. Nakakasakal.
submitted by noturmage to OffMyChestPH [link] [comments]
I was an A-lister student. From grade school ro college wala ako ibang ginawa kundi mag-aral, bahay-school literally. Graduated cum laude & topped the boards. Only had 1 relationship while studying, 2 when I was already working, and I didn't go out with friends that much. I did everything my parents wanted...
Now I'm 27(f). I now have a bf. Ang source of income nya is business (buy&sell ng cars, printing shop with multiple franchises) tho aminado ako hindi pa ganun kalakas kumita. He did not finish college, pero nag vocational. His parents are separated, pero civil at all goods lahat, and every Sunday nandun sila sa father side nila para bonding.
Hindi ko napakilala si bf sa bahay nung nanliligaw palang since kahit ako mismo naoverwhelm sa feelings ko. Sabi nga nila: when you know, you know. Pero a month into our relationship pinakilala ko sya kay mama and pumunta sya sa bahay.
Okay naman nung una, pero di ko alam anong nangyari bakit biglang naging ganun si mama. Nung nalaman ata history. Na sobrang ayaw na nya dun kay bf as in na umabot na sa point na ang sasakit ng nasabi nya. Ang reason nya is ayaw nya na maging bf ko ay galing sa broken family. Kahit na inexplain ko naman na okay silang lahat. Ayaw din ni mama na ma-meet ko anyone from his family.
Personally, nameet ko na family nya nang patago at masasabi ko na sobrang okay ng dynamics nila. Grabe. Nun ko narealize na wala talaga sa pagiging separated ng parents kung masaya ba sila or hindi as a family. Kasi parang sobrang chill nila lahat parang walang problema. At super bait nila lahat sakin.
Now the problem is, lagi ako binabawalan makipagkita kay bf. Bawal ako gumala after work, laging tinatanong kung nasan, sino kasama, pero pag sinabi ko na friends hindi maniniwala at magagalit sakin nang sobra.
Kaya natuto ako na wag nalang magsabi na si bf kasama. Di ko na sinasabi talaga. Kasi ultimo kakain lang kami or magkakape, matindi na ang galit sakin ni mama... kaya tumahimik na din ako sa bahay. Kahit anong sabihin ko ay mali. Meron pa, namatay lola ni bf and nagpapaalam ako kay mama. Ayaw. Wala daw sya pkialam kung patay or buhay man pupuntahan ko basta ayaw nyang mameet ko family ni bf. Sabi dati basta magpaalam ako okay na pero pag nagpaalam, galit sobra. Na nagkakaiyakan na.
I "had" plans na mag-work sa US since yun din ang gusto ng parents simula una. Na dun na ko tumira at dun nalang ako. Pero now nagdadalawang isip ako since naniniwala talaga ako sa potential ng business ni bf and mga plans namin na negosyo. Tho aalis pa rin ako pero 2-3years lang siguro then uwi na dito for good... Yun pa ata isa sa kinakagalit ng mama ko. Kasi gusto nya ako maging kapalit ni papa na maging ofw, at maging earner para sa kanila.
Tinanong ko sya kung ayaw ba nya makita na masaya ako at may nagmamahal sakin... Ang sabi nya kahit kailan daw hindi sya haharap sa family ni bf at hindi sya pupunta if ever ikasal ako. Super dami pa nyang nasabi na masasakit kay bf then magagalit sya bakit di pumupunta. As per bf naman, di sya galit pero pupunta nalang daw sya kapag super stable na ng business nya and mapprove nya na magiging okay ako sa kanya. Nasabihan pa nga ako na sana daw di nalang nya ako tinutukan nung bata kung magiging ganito lang din ako. :)
Now my mom and I are not okay...
Nakakapagod. Nakakasakal.
2024.05.15 04:20 Impossible_Diver_366 Body odor
I recommend using bioderm blue and old spice sports. Before ginagamjt ko lang dove deo and dove soap pero napapansin ko umaamoy ako.
My bf told me na mag use soap na antibacterial ang focus talaga like bioderm, so i did and it works!! Drying lang sa skin so use lotion after sa parts ne need wag sa kilikili ha akskssk. Old spice deo hindi nagpapawis kilikli ko plusb yung smell niya is fresh lang parang kakagaling lang sa shower ganon parang safeguard smell.
AVOIDDD soaps and deo na yung scent is citrusy or flower or basta strong scent na parang pabango kasi hahalo sa amoy niyo.
submitted by Impossible_Diver_366 to hygiene [link] [comments]
My bf told me na mag use soap na antibacterial ang focus talaga like bioderm, so i did and it works!! Drying lang sa skin so use lotion after sa parts ne need wag sa kilikili ha akskssk. Old spice deo hindi nagpapawis kilikli ko plusb yung smell niya is fresh lang parang kakagaling lang sa shower ganon parang safeguard smell.
AVOIDDD soaps and deo na yung scent is citrusy or flower or basta strong scent na parang pabango kasi hahalo sa amoy niyo.
2024.05.15 03:55 Everyoneisme_ Makati Life Medical Center
Can somebody tell me how much is the doctor's fee in Makati Life Medical Center for check up/consultation? And if pwede walk-in? Kasi hindi pa sila nag re-respond sa text ko e. Papa-consult ko 'tong lymph nodes or kulani ko (not sure din if ito nga tawag dito pero basta 'yong lump sa leeg huhu). Kinakabahan kasi ako baka lumala to. Pleas help me guys! Or can anyone recomment affordbable hospital I can go for a check up/consultation.
submitted by Everyoneisme_ to makati [link] [comments]
2024.05.15 03:05 wonderluc Je n'arrive pas à croire que j'ai été maltraitée
TW : maltraitance (?)
J'ai actuellement 22 ans. Quand j'ai commencé les études sup' et que j'ai dû vivre sans mes parents pour la première fois, ça a été une horreur. J'ai sombré dans une spirale de désespoir où je ne faisais que broyer du noir, et j'en suis arrivée à certains extrêmes que je n'aurai jamais pensé atteindre. Ce qui a été particulièrement difficile, c'est que je ne comprenais pas pourquoi j'allais aussi mal. Je n'avais apparemment aucune raison de ressentir ce mal-être et ce désespoir, et ça me desolait encore plus, je me dégoûtais de moi-même, parce-que tout allait bien : des études qui me plaisaient, des amis, des parents qui m'aimaient et qui payer mes études et mon logement. Au bout d'un an, complètement à bout et à cause de comportements destructeurs, je suis rentrée chez mes parents d'où j'ai continué mes études malgré les trajets (5h par jour), parce-que incapable de vivre seule. J'ai fini par avoir ma licence, et je me suis inscrite dans un master pas loin de chez mes parents, pour ne pas avoir à m'éloigner d'eux.
Avec le temps, et en restant avec ma famille (et les rendez-vous psy), je me suis requinquée. Mais je sentais que quelque chose s'était cassé au fond, qu'il y avait quelque chose qui m'avait marqué pendant mon enfance et que je refusais de m'avouer. Pour le contexte, j'ai vécu une situation un peu traumatique quand j'étais au lycée, que mon cerveau a rapidement effacé. Mais tout m'est revenu en tête de manière aléatoire lors de ma deuxième année d'étude, alors que je ne me souvenais de rien. Et juste avant que les souvenirs ne remontent, j'avais cette impression qu'il y avait quelque chose qui n'allait pas. C'était la même impression que j'avais quand je repensais à ce désespoir et à cette noirceure de ma première année d'étude.
J'ai vu une psychologue à la fin de ma première année, pendant 1 ou 2 mois (j'ai été obligée par mon médecin de famille, qui m'a dit que c'était ça ou l'hôpital psychiatrique). Je suis assez frileuse des médecins et mes parents étant assez psychobes, j'ai rapidement abandonné quand j'ai vu que j'allais un tout petit peu mieux. Mais le temps a passé et j'ai ressenti le besoin de retourner voir cette psy au début de cette année scolaire, avec une plus grande maturité, et surtout, l'envie d'aller vraiment bien. Parce-que je ressentais toujours ce vide et ce questionnement de "mais qu'est ce qui ne va pas chez moi bordel ?".
Alors avant le premier rendez-vous, j'ai écrit sur une feuille tout ce qui s'est "mal passé" dans la vie, depuis ma naissance. Et je lui ai donné. Pour le contexte, mon père biologique est parti 2 mois après ma naissance, ne s'est pas présenté au tribunal pour avoir ma garde, a complètement effacé ma mère et moi de sa vie, pour revenir avec des messages flippants 18 ans après ; dès que je me sentais pas bien, je me disais que c'était à cause de ça, la peur de l'abandon, etc. Ma mère a passé une partie de mon adolescence à l'hôpital ; ma grand-mère, qui m'a pratiquement élevée, est décédée peu avant mes études sup'. Pour moi, ces raisons étaient les raisons principales de mon bien-être. Mais quand je suis retournée chez la psy pour le deuxième rendez-vous, elle m'a dit ces mots : "Je pense que les professeurs du collège aurait dû appeler les services sociaux pour maltraitance. Ce n'est plus le cas aujourd'hui, mais vous avez de la maltraitance." Et ça, c'était en novembre, et je n'arrive toujours pas à le digérer. Pourtant, ça semble vrai, mais en même temps, je n'arrive pas à me dire que j'ai été maltraitée. Quelque chose me dit que ce n'est pas vrai et me hurle que mes parents sont gentils et que la psy est méchante.
J'ai l'impression que c'est le genre d'histoire qu'on lit chez les autres, et que je trouvais un peu exagérées. J'arrive pas à me dire que c'est moi qui ait vécu ça.
Que toute ma personnalité vienne de cette maltraitance. Que tous mes défauts viennent de là, que toutes mes réactions sont des mécaniques de défense. Je pense que c'est le point final de mon histoire. Je n'arrive pas à concevoir que je ne suis que le produit de la maltraitance de mes parents. J'ai l'impression de n'être personne d'autre que des fêlures et des blessures et de la douleur. Comme si je n'avais aucune personnalité propre, et que tout ce que je pensais aimer, n'étaient en fait que des techniques élaborées quand j'étais jeune pour échapper à un quotidien compliqué. J'ai l'impression d'avoir la maturité d'une adolescente qui n'arrive pas à vivre sans papa et maman. Et je n'arrive pas à partir de chez eux - savoir qu'ils risquent de couper les ponts avec moi est trop difficile à envisager.
J'ai encore besoin de m'exprimer, mais la suite ne sera que ce mes parents m'ont fait, de mon enfance, ce qui peut faire partie de la maltraitance et expliquer qui je suis aujourd'hui. Ce n'est peut-être pas le plus intéressant à lire.
submitted by wonderluc to besoindeparler [link] [comments]
J'ai actuellement 22 ans. Quand j'ai commencé les études sup' et que j'ai dû vivre sans mes parents pour la première fois, ça a été une horreur. J'ai sombré dans une spirale de désespoir où je ne faisais que broyer du noir, et j'en suis arrivée à certains extrêmes que je n'aurai jamais pensé atteindre. Ce qui a été particulièrement difficile, c'est que je ne comprenais pas pourquoi j'allais aussi mal. Je n'avais apparemment aucune raison de ressentir ce mal-être et ce désespoir, et ça me desolait encore plus, je me dégoûtais de moi-même, parce-que tout allait bien : des études qui me plaisaient, des amis, des parents qui m'aimaient et qui payer mes études et mon logement. Au bout d'un an, complètement à bout et à cause de comportements destructeurs, je suis rentrée chez mes parents d'où j'ai continué mes études malgré les trajets (5h par jour), parce-que incapable de vivre seule. J'ai fini par avoir ma licence, et je me suis inscrite dans un master pas loin de chez mes parents, pour ne pas avoir à m'éloigner d'eux.
Avec le temps, et en restant avec ma famille (et les rendez-vous psy), je me suis requinquée. Mais je sentais que quelque chose s'était cassé au fond, qu'il y avait quelque chose qui m'avait marqué pendant mon enfance et que je refusais de m'avouer. Pour le contexte, j'ai vécu une situation un peu traumatique quand j'étais au lycée, que mon cerveau a rapidement effacé. Mais tout m'est revenu en tête de manière aléatoire lors de ma deuxième année d'étude, alors que je ne me souvenais de rien. Et juste avant que les souvenirs ne remontent, j'avais cette impression qu'il y avait quelque chose qui n'allait pas. C'était la même impression que j'avais quand je repensais à ce désespoir et à cette noirceure de ma première année d'étude.
J'ai vu une psychologue à la fin de ma première année, pendant 1 ou 2 mois (j'ai été obligée par mon médecin de famille, qui m'a dit que c'était ça ou l'hôpital psychiatrique). Je suis assez frileuse des médecins et mes parents étant assez psychobes, j'ai rapidement abandonné quand j'ai vu que j'allais un tout petit peu mieux. Mais le temps a passé et j'ai ressenti le besoin de retourner voir cette psy au début de cette année scolaire, avec une plus grande maturité, et surtout, l'envie d'aller vraiment bien. Parce-que je ressentais toujours ce vide et ce questionnement de "mais qu'est ce qui ne va pas chez moi bordel ?".
Alors avant le premier rendez-vous, j'ai écrit sur une feuille tout ce qui s'est "mal passé" dans la vie, depuis ma naissance. Et je lui ai donné. Pour le contexte, mon père biologique est parti 2 mois après ma naissance, ne s'est pas présenté au tribunal pour avoir ma garde, a complètement effacé ma mère et moi de sa vie, pour revenir avec des messages flippants 18 ans après ; dès que je me sentais pas bien, je me disais que c'était à cause de ça, la peur de l'abandon, etc. Ma mère a passé une partie de mon adolescence à l'hôpital ; ma grand-mère, qui m'a pratiquement élevée, est décédée peu avant mes études sup'. Pour moi, ces raisons étaient les raisons principales de mon bien-être. Mais quand je suis retournée chez la psy pour le deuxième rendez-vous, elle m'a dit ces mots : "Je pense que les professeurs du collège aurait dû appeler les services sociaux pour maltraitance. Ce n'est plus le cas aujourd'hui, mais vous avez de la maltraitance." Et ça, c'était en novembre, et je n'arrive toujours pas à le digérer. Pourtant, ça semble vrai, mais en même temps, je n'arrive pas à me dire que j'ai été maltraitée. Quelque chose me dit que ce n'est pas vrai et me hurle que mes parents sont gentils et que la psy est méchante.
J'ai l'impression que c'est le genre d'histoire qu'on lit chez les autres, et que je trouvais un peu exagérées. J'arrive pas à me dire que c'est moi qui ait vécu ça.
Que toute ma personnalité vienne de cette maltraitance. Que tous mes défauts viennent de là, que toutes mes réactions sont des mécaniques de défense. Je pense que c'est le point final de mon histoire. Je n'arrive pas à concevoir que je ne suis que le produit de la maltraitance de mes parents. J'ai l'impression de n'être personne d'autre que des fêlures et des blessures et de la douleur. Comme si je n'avais aucune personnalité propre, et que tout ce que je pensais aimer, n'étaient en fait que des techniques élaborées quand j'étais jeune pour échapper à un quotidien compliqué. J'ai l'impression d'avoir la maturité d'une adolescente qui n'arrive pas à vivre sans papa et maman. Et je n'arrive pas à partir de chez eux - savoir qu'ils risquent de couper les ponts avec moi est trop difficile à envisager.
J'ai encore besoin de m'exprimer, mais la suite ne sera que ce mes parents m'ont fait, de mon enfance, ce qui peut faire partie de la maltraitance et expliquer qui je suis aujourd'hui. Ce n'est peut-être pas le plus intéressant à lire.
- les cris incessants. Et les coups aussi.
- quand j'étais petite (genre maternelle/début primaire), que je pleurais, mes parents me maintenait la tête sous le jet de la douche, avec de l'eau glacée.
- j'avais peur de monter dans la voiture avec ma mère parce-qu'elle en profitait pour faire des détours de plus en plus longs, pour me hurler dessus pendant que je pleurais, elle roulait vite et n'importe comment, menaçait parfois de sortir de la route pour avoir un accident et qu'on meure toutes les deux.
- elle m'a déposée sur le bord de la route et est partie en voiture, me laissant seule au bord d'un champ. Je devais avoir 8 ans et je ne savais pas où j'étais. Heureusement, elle est revenue me chercher.
- les insultes et humiliations.
- quand j'étais en primaire, je n'avais pas beaucoup d'amis et j'en étais triste. Ma mère me disait toujours "c'est de ta faute, tu n'es pas assez gentille, tu es trop grosse, arrête de pleurer".
- au collège, je suis allée voir mes parents pour leur dire que je me sentais vraiment pas bien (idées noires). Les yeux rivés sur la télé, ils m'ont dit "c'est de ta faute, prend sur toi."
- j'étais bonne élève. J'adorais l'école même si j'avais pas d'amis. Je pouvais lire, dessiner, la maîtresse était gentille avec moi. Elle me félicitait quand je faisais un bon travail. Il n'y avait personne pour me crier dessus ou me frapper.
- très tôt (mes premières souvenirs de ça remontent à la grande section), j'ai commencé à m'inventer des histoires dans ma tête. J'étais amie avec des gens incroyables qui avaient des super-pouvoirs, ils m'aimaient, on partait vivre des aventures. Au début, c'était avant de dormir. Mais plus le temps avançait, plus c'était tout le temps : avant de dormir, en voiture, à table, quand je ne faisais rien de particulier. Pour combler un vide ou pour ne plus entendre mes parents crier.
- pareil, j'ai commencé à lire très tôt. Et je lisqis très vite. J'avalais des tonnes de livres que je ne comprenais même pas. L'idée était de me maintenir occupée, trop occupée pour penser, et je m'imaginais ailleurs. C'était pareil avec le dessin. Je n'ai jamais arrêté de dessiner, toujours pour m'évader. J'ai voulu en faire mon métier, parce-que j'adorais dessiner, depuis ma 6eme je passe 12 heures par jours à dessiner dès que je le pouvais. Mais maintenant que je sais que ça vient de là, je n'arrive pas à me le réapproprier.
- ma mère m'a toujours interdit de cuisiner, de faire le ménage, les tâches ménagères, parce-que j'étais "trop nulle". Avec le recul, j'ai l'impression que c'est plus une technique de manipulation, puisqu'une fois que j'habitais seule, j'avais absolument tout le temps besoin d'elle pour faire quoi que ce soit.
- mes parents ne me font aucun compliment. Ils me rabaissent et m'ont toujours rabaissée. Puis ils me hurlent dessus parce-que je n'ai pas confiance en moi. Et ils me hurlent dessus parce-que je les fais se sentir comme des parents horribles.
- mon beau-père a défoncé la porte de ma chambre à la hache parce-que je ne voulais pas lui parler. Il y a toujours un trou dans ma porte, recouvert de deux planches de bois fines.
- a 12 ans, j'ai fugué. Ma mère me répétait tellement que j'étais horrible, méchante, vilaine, que je devrais trouver une famille qui voudrait bien de moi. Elle me l'a dit tellement de fois qu'au bout d'un moment, je l'ai crue. Et je suis partie pour rejoindre mes grands-parents. Évidement quand les policiers m'ont récupéré, je n'ai rien dit de tout ça.
- ma mère m'a toujours répété que les gens ne m'aimaient pas. Que j'étais tellement horrible que seule ma famille serait capable de m'aimer - et encore. Que les gens faisaient semblant de m.apprécier. Qu'ils parlaient tous dans mon dos. Que j'étais détestable, et méchante, et égoïste. A un tel point que quand des copains de collège/lycée me disait que j'étais gentille, je rigolais et je leur disais que ce n'était pas vrai.
- ma mère a forcé ma cousine, que je considérais comme une de mes amies les plus proches quand j'avais 14 ans, à dire que si elle parlait avec moi, c'est parce-que que je lui parlais, qu'au fond elle m'aimait pas trop, et que je la saoulais. Avec mon regard actuel, je me rend compte que ma cousine, encore plus jeune que moi, était gênée, et que ma mère lui mettait ses mots dans sa bouche. Mais malgré tout, la relation d'amitié qui existait entre nous n'est plus possible aujourd'hui.
- à chaque fois que j'avais des amis, ma mère trouvait toujours un moyen pour me montrer que je n'étais pas faite pour être ami avec, pour mériter cette personne, que la personne parlait dans mon dos et me détestait.
- ma mère nous a enfermé une après-midi entière dans une salle de la maison avec mon frère et ma soeur parce-que des bonbons avaient été mangés sans sa permission et qu'elle ne trouvait pas qui c'était. On n'avait pas d'autre choix que de la laisser nous crier dessus, assis sur une chaise. Elle nous poussait à nous dénoncer entre nouw. J'ai fini par avouer parce-que mon frère et ma soeur pleuraient que ça faisait 3h qu'on était là sans rien faire que de nous faire crier dessus. Je n'avais pas pris ces bonbons mais je me suis fait tapée et elle ne m'a pas parlé pendant quelques temps après.
- ma mère nous a monté les uns contre les autres avec mes frères et ma soeur. Aujourd'hui, on a aucun relation entre nous, si ce n'est de la dénonciation et de la colère. Mes frères sont les parfaits soldats de ma mère et ma soeur a juste envie de se casser et s'en fout de tout le monde. Je suis la plus grande et je n'ai même pas envie d'essayer de réparer tout ça.
2024.05.15 02:27 Brilliant-Conflict34 Što imate protiv Možemo!?
Pozdrav svima. Pitanje za sve desničare i ljevičare koji smatraju da Možemo! ne bi trebao biti na vlasti u gradu, u vladi ili nekoj drugoj funkciji.
Što konkretno, osim ideoloških razlika, vas navodi da im ne date svoj glas? Mislite li uopće da takva pitanja "ko u šta vjeruje" ili "ko koga podržava" trebaju imati ulogu u političkom djelovanju stranke ili nečijoj sposobnosti da obavlja posao? Tojest je li činjenica da M! podržava npr lgbt uopće relevantna u usporedbi sa njihovim dosadašnjim uspjesima (ako mislite da ih ima)?
Recimo na Instagramu puno ljudi pljuje po možemovcima, ali samo onako ad hominem vrijeđanje i psovanje pa me zanima može li netko ovdje malo više elaborirati svoje stavove.
Ja sam osobno zadovoljan sa gradskom vlašću unatoč tome što ne podržavam ni lgbt ni tu takozvanu woke ideologiju.
Hvala unaprijed na odgovorima.
submitted by Brilliant-Conflict34 to hrvatska [link] [comments]
Što konkretno, osim ideoloških razlika, vas navodi da im ne date svoj glas? Mislite li uopće da takva pitanja "ko u šta vjeruje" ili "ko koga podržava" trebaju imati ulogu u političkom djelovanju stranke ili nečijoj sposobnosti da obavlja posao? Tojest je li činjenica da M! podržava npr lgbt uopće relevantna u usporedbi sa njihovim dosadašnjim uspjesima (ako mislite da ih ima)?
Recimo na Instagramu puno ljudi pljuje po možemovcima, ali samo onako ad hominem vrijeđanje i psovanje pa me zanima može li netko ovdje malo više elaborirati svoje stavove.
Ja sam osobno zadovoljan sa gradskom vlašću unatoč tome što ne podržavam ni lgbt ni tu takozvanu woke ideologiju.
Hvala unaprijed na odgovorima.
2024.05.15 01:46 WorkingPowerful5296 Enfant possiblement en danger
Bonsoir,
Depuis plusieurs nuits je dors la fenetre ouverte et entre environ 00h et 1h30 du matin j’entends un enfant crier à la mort regulierement. Il semble etre vraiment petit 6 ans maximum je dirais meme si je ne sais pas tres bien situé ce genre de choses. Il doit etre chez un voisin mais je ne saurais dire exactement où c’est soit à un etage superieur ou inferieur ou peut etre meme dans le batiment d’en face (j’habite à lyon dans une petite rue avec un vis-à-vis tres resseré). Il crie beaucoup, pas vraiment des pleurs mais des hurlements et je crois comprendre « papa » parfois. Aucune voix ou reaction d’adulte. La frequence des cris est vraiment soutenue et le volume varie je m’inquiete vraiment pour lui/elle. J’ai peur qu’on lui fasse du mal surtout que l’heure me parait suspecte et la journee aucun cri alarmant. J’aimerais savoir à qui signaler cette situation car j’ai peur que du mal soit fait à cet enfant, j’estime qu’un enfant en si bas age devrait dormir à cette heure la et s’il crie les parents devraient reagir beaucoup plus vite. Apres peut etre que je m’inquiete pour rien car je n’ai pas d’infos concretes à part ces cris que j’entends donc je ne sais pas si alerter la police est la solution a ce stade. Si vous avez des conseils je suis preneur s’il vous plait
PS : j’ai 24 ans je n’y connais rien aux enfants donc n’hesitez pas à me corriger si je me trompe
PPS : je suis fatigué au moment où j’écris ça, desolé pour les fautes d’orthographes ou de syntaxe
submitted by WorkingPowerful5296 to conseiljuridique [link] [comments]
Depuis plusieurs nuits je dors la fenetre ouverte et entre environ 00h et 1h30 du matin j’entends un enfant crier à la mort regulierement. Il semble etre vraiment petit 6 ans maximum je dirais meme si je ne sais pas tres bien situé ce genre de choses. Il doit etre chez un voisin mais je ne saurais dire exactement où c’est soit à un etage superieur ou inferieur ou peut etre meme dans le batiment d’en face (j’habite à lyon dans une petite rue avec un vis-à-vis tres resseré). Il crie beaucoup, pas vraiment des pleurs mais des hurlements et je crois comprendre « papa » parfois. Aucune voix ou reaction d’adulte. La frequence des cris est vraiment soutenue et le volume varie je m’inquiete vraiment pour lui/elle. J’ai peur qu’on lui fasse du mal surtout que l’heure me parait suspecte et la journee aucun cri alarmant. J’aimerais savoir à qui signaler cette situation car j’ai peur que du mal soit fait à cet enfant, j’estime qu’un enfant en si bas age devrait dormir à cette heure la et s’il crie les parents devraient reagir beaucoup plus vite. Apres peut etre que je m’inquiete pour rien car je n’ai pas d’infos concretes à part ces cris que j’entends donc je ne sais pas si alerter la police est la solution a ce stade. Si vous avez des conseils je suis preneur s’il vous plait
PS : j’ai 24 ans je n’y connais rien aux enfants donc n’hesitez pas à me corriger si je me trompe
PPS : je suis fatigué au moment où j’écris ça, desolé pour les fautes d’orthographes ou de syntaxe
2024.05.15 01:04 EvilAngel03 Napaka walang kwenta ng Smart
Yung mga mag papa convert ng esim jan, just a reminder. Even though nag ooffer sila kung ano ano sa smart regarding esim, wag niyo papa convert yung number niyo. Sobrang hassle ng experience ko.
Sasabihin nila na saglit lang yun process and advantages ng esim pero ang totoo i dedeactivate nila yung physical sim niyo, then sobrang tagal before nila ma send sainyo yung esim sa email via QR code.
Almost 1 week na ako tumatawag sa hotline and nag chat sa Smart pero wala nakakapag resolve ng issue.
Ang pinaka masama pa dun, nag rerely ka sa number mo sa lahat ng transactions mo and communication pero di mo na magamit dahil na deactivate na nila.
Sobrang nagsisisi ako bakit ganito saten 😭 Di ba nila alam yung hassle na yun. Sobrang disappointed sa Smart talaga.
submitted by EvilAngel03 to OffMyChestPH [link] [comments]
Sasabihin nila na saglit lang yun process and advantages ng esim pero ang totoo i dedeactivate nila yung physical sim niyo, then sobrang tagal before nila ma send sainyo yung esim sa email via QR code.
Almost 1 week na ako tumatawag sa hotline and nag chat sa Smart pero wala nakakapag resolve ng issue.
Ang pinaka masama pa dun, nag rerely ka sa number mo sa lahat ng transactions mo and communication pero di mo na magamit dahil na deactivate na nila.
Sobrang nagsisisi ako bakit ganito saten 😭 Di ba nila alam yung hassle na yun. Sobrang disappointed sa Smart talaga.
2024.05.15 01:03 whatarewebadalee Huni Sicogon
Hi everyone!!! My mom is ilongga and after two decades, makakauwi na sya to visit!
I decided to book Huni Sicogon kasi deserve naman nila ng Papa ko magbakasyon sa magandang resort.
Anddd, late ko na nalaman na may AirSwift na pala going the island and nakapag book na kami ng pa-Roxas City. May I ask if anong need namin sakyan to reach the island?
If by boat, may schedule po ba?
Thank you 🙏🏻
submitted by whatarewebadalee to Iloilo [link] [comments]
I decided to book Huni Sicogon kasi deserve naman nila ng Papa ko magbakasyon sa magandang resort.
Anddd, late ko na nalaman na may AirSwift na pala going the island and nakapag book na kami ng pa-Roxas City. May I ask if anong need namin sakyan to reach the island?
If by boat, may schedule po ba?
Thank you 🙏🏻
2024.05.15 00:56 Swejed Kronični umor?
Pozdrav ekipa,
Ne znam osjeća li se netko drugi ovako, ali stvarno sam na izmaku snaga. Student sam, ili bi to barem trebao biti, ali ne mogu skupiti energiju niti motivaciju da išta napravim. I kad kažem bilo što, mislim BILO ŠTO.
Budim se svakog jutra kao da me pregazio kamion, strašno umoran, bez ikakvog jasnog razloga/uzroka. I samo pomisao na još jedan dan isisa svu preostalu energiju iz mene. Nije stvar samo u tome da nešto ne želim raditi ili da sam lijen, VOLIO bi da je to slučaj. Imam toliko slobodnog vremena, a opet se osjećam kao da umirem. Doslovno; fizički, mentalno. Osjećam se kao junkie, a nikad nisam ni cigaretu dotaknuo.
Ponovno sam pao jer se jednostavno ne mogu prisiliti da idem na predavanja ili čak obavim najmanji dio zadataka. Kao da sam izgubio svaki smisao svrhe i pravca te samo bespomoćno plutam kroz život, ko neka usrana bova.
Ne znam zašto ovo objavljujem ovdje, neka modovi skinu ako nije mjesto. Valjda imam potrebu reći bilo kome tko bi možda shvatio što prolazim. Možda je netko bio u sličnoj situaciji kao ja i može ponuditi neki savjet, nešto što bi dalo nadu da se stvari mogu popraviti. Možda samo trebam kupiti Tensilen. pihihihi.
submitted by Swejed to askcroatia [link] [comments]
Ne znam osjeća li se netko drugi ovako, ali stvarno sam na izmaku snaga. Student sam, ili bi to barem trebao biti, ali ne mogu skupiti energiju niti motivaciju da išta napravim. I kad kažem bilo što, mislim BILO ŠTO.
Budim se svakog jutra kao da me pregazio kamion, strašno umoran, bez ikakvog jasnog razloga/uzroka. I samo pomisao na još jedan dan isisa svu preostalu energiju iz mene. Nije stvar samo u tome da nešto ne želim raditi ili da sam lijen, VOLIO bi da je to slučaj. Imam toliko slobodnog vremena, a opet se osjećam kao da umirem. Doslovno; fizički, mentalno. Osjećam se kao junkie, a nikad nisam ni cigaretu dotaknuo.
Ponovno sam pao jer se jednostavno ne mogu prisiliti da idem na predavanja ili čak obavim najmanji dio zadataka. Kao da sam izgubio svaki smisao svrhe i pravca te samo bespomoćno plutam kroz život, ko neka usrana bova.
Ne znam zašto ovo objavljujem ovdje, neka modovi skinu ako nije mjesto. Valjda imam potrebu reći bilo kome tko bi možda shvatio što prolazim. Možda je netko bio u sličnoj situaciji kao ja i može ponuditi neki savjet, nešto što bi dalo nadu da se stvari mogu popraviti. Možda samo trebam kupiti Tensilen. pihihihi.
2024.05.15 00:53 aalu_ka_dost Moms are just different
I started exercising around a week ago and also dieting so today my mom and sister were having dinner. Now I was sitting there watching tv and I felt super hungry but I couldn't eat so when they both finished the food my sister left a roti she was not eating it and my mom offered me. I told her I'm on diet and she said koi baat nhi ek roti se kuch nhi hoga I was also hungry so I agreed and mummy mujhe vo roti me sabzi roll krke de hi as I told her ki mujhe kitni zyada bhookh lagi hai and she was like mujhe pta hai mere bete ko kitni bhookh lagti hai maa hoon teri at that very moment I cried don't know why but apne aap Mera mood bhi kharab nhi tha kuch bhi nhi bas I cried. Phir meri behen bhi mujhe chidhane lagi but kya karu control hi nhi ho rahe the aansu. I felt like mummy ne kitni jaldi pehchan liya ki mujhe bhookh lagi hogi i feel blessed mujhe aisi mummy mili hai. Other people eat food to live but I'm one of those persons who live for food aur ye dieting bohot mushkil hai aaj rone ke baad lga kuch bhi ho maa jaisa koi nhi hota na kabhi tha na kabhi hoga.
submitted by aalu_ka_dost to indiasocial [link] [comments]
2024.05.15 00:52 aalu_ka_dost Moms are just different
I started exercising around a week ago and also dieting so today my mom and sister were having dinner. Now I was sitting there watching tv and I felt super hungry but I couldn't eat so when they both finished the food my sister left a roti she was not eating it and my mom offered me. I told her I'm on diet and she said koi baat nhi ek roti se kuch nhi hoga I was also hungry so I agreed and mummy mujhe vo roti me sabzi roll krke de hi as I told her ki mujhe kitni zyada bhookh lagi hai and she was like mujhe pta hai mere bete ko kitni bhookh lagti hai maa hoon teri at that very moment I cried don't know why but apne aap Mera mood bhi kharab nhi tha kuch bhi nhi bas I cried. Phir meri behen bhi mujhe chidhane lagi but kya karu control hi nhi ho rahe the aansu. I felt like mummy ne kitni jaldi pehchan liya ki mujhe bhookh lagi hogi i feel blessed mujhe aisi mummy mili hai. Other people eat food to live but I'm one of those persons who live for food aur ye dieting bohot mushkil hai aaj rone ke baad lga kuch bhi ho maa jaisa koi nhi hota na kabhi tha na kabhi hoga.
submitted by aalu_ka_dost to delhi [link] [comments]
2024.05.15 00:34 Vukobasa Prof. dr. Vojislav P. Nikčević: Crnogorski jezik (2.dio)
 | Prof. dr. Vojislav P. Nikčević CRNOGORSKI JEZIK submitted by Vukobasa to Crnogorstvo [link] [comments] III. CRNOGORSKI PRAVOPISI U dukljanskom periodu crnogorskog jezika u primarnoj službenoj upotrebi je bila kodifikovana književnostandardna, zvanična norma važeća za latinski jezik i abecedu. A kako je izgledala sekundarna kodifikovana norma crnogorskoga književnog jezika u tome istom periodu mi danas možemo samo da naslućujemo, jer se nije sačuvao nijedan njegov izvorni tekst u osnovi pisan mjesnijem jezikom dukljanskijeh Slovena. Biće da je norma toga književnog jezika pravopisno bila regulisana slično kodifikatorskijem normativima onijeh slovenskijeh naroda koji su se u ravni standardne upotrebe koristili svojijem govornim jezicima i latinicom. Takvi su na primjer hrvatski, slovenački, češki, slovački i poljski jezik. Teško se domaća riječ iskazivala stranijem pismima. U toku trajanja zetskog perioda (1183-1360) na snazi je bio pravopis staroslovenskog jezika zetske (crnogorske) redakcije (recenzije), pod uticajem A. Belića u filološkoj i lingvističkoj literaturi najčešće neosnovano zvanoj tzv. "zetsko-humskom" redakcijom ili recenzijom. Njegov tip predstavljao je smjesu jezika makedonskijeh Slovena iz okoline Soluna i našega govornog jezika, u Zetu uveden za potrebe širenja pravoslavlja pod nemanjićkom vrhovnom upravom u doba trajanja srpske dominacije nad njom. Drugim riječima, lingvistički tip o kojemu je riječ nije bio ništa drugo do staroslovenski jezik artikulisan na zetski (crnogorski) način u novonastalijem društveno-političkim i kulturnim prilikama. U predvukovskome periodu (od 1360. god. do početka tridesetijeh godina XIX stoljeća) dolazi do zaokreta od staroslovenskoga jezika zetske redakcije kao obrednog, liturgijskog jezika, prema upotrebi crnogorskog jezika. U tome veoma dugom periodu ponovo se u književnoj upotrebi koristi njegov govorni realizacijski oblik, isto onako kao što je široko upotrebljavan i u ranijemu, dukljanskome periodu. Naravno, uporedo s njim u Crnogorsko-primorsku mitropoliju ostao je i dalje da se koristi crkvenoslovenski tip jezika kao oponent svjetovnome narodnom liku jezika. S obzirom na to da u Crnu Goru, navlastito od vremena dolaska Turaka u XIV vijeku, nije bilo škola, izuzev osnovnijeh manastirskijeh u koje su budući svještenici učili samo elementarnu pis- menost, čitanje i pisanje, da u nju nije bilo visokoučenijeh ljudi i lingvističke literature normativ- noga karaktera, pravopisa, gramatika, rječnika, kojima se utvrđuju pravila čitanja i pisanja, sasvijem je prirodno što se za sve vrijeme trajanja predvukovskog perioda pisalo onako kako se govorilo. Pisani jezik u tome dugom periodu razvijao se i formirao zavisno od govornog jezika, spontano prirodno i jedinstveno, nekonvencionalno, koliko su to dozvoljavale neprimjerene mu i neadek- vatne ćiriličke i latiničke grafije, do njihova potpunog izjednačavanja, poistovjećenja. To je jedno od temeljnijeh načela po kojima se crnogorski standardni jezik razlikuje od mnogijeh drugih književnijeh jezika, što ga u odnosu na te jezike čini specifičnijem, osobenim. U stvari, Njegoševa maksima: "Ove gore ne trpe regule" ima svoju potpunu i odgovarajuću primjenu u spontano nastaloj samoregulaciji dva realizacijska pojavna vida crnogorskog jezika: podudar- nosti upotrebne (uzusne) norme njegova govornog oblika s nekodifikovanom književ- nojezičkom normom pisanoga jezika na koju je tokom vremena postepeno izvršena standardizacija crnogorskoga književnog kao tzv. folklornoga koiné tipa jezika. U tome procesu primarnu, presudnu ulogu imala je izuzetno razvijena crnogorska usmena književnost u svijem žanrovima i vrstama, stvarajući na relativno malome geografskom prostoru interdijalektalni ili naddijalektalni tip jezika (koiné). Na taj način je norma usmenosti iz te književnosti postala obrazac, nekodifikovana norma pismenosti u crnogorskome standardnom jeziku i njegovoj pisanoj literaturi. Zapravo kao što je crnogorsko tradicionalno običajno pravo bilo podumijenta kodifikovanoga građanskog prava na daleko čuvenoga Opšteg imovinskog zakonika za kneževinu Crnu Goru Valtazara Bogišića (1888), tako je isto govorni tip jezika sadržan u lingvističkom modelu crnogorske usmene književnosti postao fundamentalna osnova do genijalnijeh umjetničkijeh visina tvorački realizovanome crnogorskom književnome jeziku u Luči mikrokozma (1845), Gorskom vijencu (1847) i Lažnome caru Šćepanu Malom (1851) Petra II Petrovića Njegoša. Prvo teorijsko nastojanje pravopisnoga kodifikovanja crnogorskog jezika izvršio je dr Ivan (Antun, Gašpar) Nenadić (Perast, 1723-Dobrota, 1784). Na podlozi kompleksno sprovedene analize Nenadićeva manifesta o jeziku i pravopisu iz njegova Nauka krstjanskog (1768) u kon- tekstu niza pitanja istoriografske, lingvističke i književne naravi koje je pokrenuo, što se odnose ne samo na Boku njegova doba nego uopšte i na Crnu Goru, u zaključku sam kazao da pojava toga manifesta ima prvorazredni značaj za pravilno poimanje i naučno interpretiranje povijesti crnogorskog jezika. Takav njegov značaj na tome planu ogleda se u prvome redu u činjenici što je Nenadić prvi u našu zemlju istakao potrebu izrade pravopisa zasnovanog na fonološkome načelu, u skladu sa zahtjevom "da se lašnje može štjeti kako se govori, a da se izgovara onako kako se i štije". Tako je postupio stoga što je u njegovoj rodnoj Boki i široj Crnoj Gori na tome istom načelu u toku minulijeh stoljeća spontanom prirodnom standardizacijom formiran književni jezik Crnogoraca. Tek će pedeset godina nakon Nenadića, na istome fonološkom prin- cipu i prvashodno na crnogorskoj književnojezičkoj osnovici od koje je i sam polazio, Vuk Stefanović Karadžić u Srpskome rječniku iz 1818. godine teorijski utemeljiti svoj i Daničićev tip "srpskoga" standardnog jezika. Fonološko načelo koje je dr Nenadić zastupao, posredstvom novog pravopisa i Karadžić-Daničićeva modela književnog jezika, saglasno s njegovom kodifikovanom književnom normom "općena pravilnost", biće službeno i praktično odobreno tek sto godina poslije objavljivanja Nauka krstjanskog, tj. godine 1868, kada je ukinuta i pošljednja zabrana Vukove reforme i njegov pravopis uveden u srpske škole. Prvi pokušaj pravopisne kodifikacije crnogorskog jezika za školske potrebe uradio je obrazovani Mostarac Dimitrije Milaković (1805-1858) u Srbskoj grammatici, sastavljenoj za crnogorsku mladež (Cast prva, Cetinje 1838). Iako je bio pristalica Karadžićeve filološke teorije, oličene u geslu: "jedan jezik (srpski) = jedan narod (Srbi)", Milaković je smatrao da Crnogorci postoje i kao poseban, crnogorski narod, koji pošeduje i svoj, crnogorski jezik. Šljedstveno ovome, on je u svoju Grammatiku ustrojio obšta i osobita pravila, dvije norme: glavnu u okviru obštih pravila, što znači kodeks za sve "Srbe" (= štokavce), i posebnu u sklopu osobitijeh pravila, koja obuh- vataju specifične crte što odstupaju od standardnoga jezika Crnogoraca, koji je bez ikakvoga is- torijskog osnova svrstao u hercegovačko narječje, uključio u osobita pravila, koja predstavljaju kodifikovanu normu književnoga jezika Crnogoraca, izvedenu "po ovdašnjem običaju govorenja". Budući da Milakovićev tip standardnog jezika namijenjenog Crnogorcima sadrži opšte i posebne srukture iz internacionalnoga i crnogorskog nacionalnoga lingvističkog sloja, sa sigur- nošću se može tvrditi da ga je uspješno kodifikovao. To je uradio bolje od svijeh docnijih kodifikatora jezika koji su bili opterećeni etničkijem i jezikoslovnim unifikatorskijem idejama i opredjeljenjima, jer su kodifikovanu normu književnog jezika jedino temeljili na opštem, ispol- javajući pri tom izrazitu tendenciju koja je išla za brisanjem svijeh razlika u njegovome poslov- nom (administrativnome), naučnome i publicističkom stilu. Drugim riječima, i pored toga što je u osobita pravila uključio samo manji broj crnogorskijeh jezičkijeh specifičnosti, Milaković je ovi posao, gledao teorijski, načelno, valjano obavio upravo zbog toga što je polazio od činjenice da su Crnogorci i samosvojan narod koji pošeduje vlastiti jezik. Tako je izbjegao upotrebu bilo kakvijeh termina što imaju diskriminatorski karakter; u svoju kodifikaciju standardnog jezika Crnogoraca opšte i posebno je tretirao ravnopravno. Na taj način se približio njihovoj praksi iz- jednačavanja nekodifikovanoga književnog jezika s mjesnijem govornijem jezikom, tj. svojevrsnoga tipa sačinjenog od najranijega pismenog i pisanoga jezika čija se standardizacija u prošlosti vršila spontano stoljećima i u drugoj polovini XVIII vijeka već rezultirala definitiv- nijem prerastanjem pisanoga jezika u nekodifikovani književni jezik. U stvari, Milakovićeva kodifikacija se i pojavila kao rezultanta velike zrelosti i duge razvojne tradicije toga tipa jezika". Uprkos tome što je Vuk Karadžić prije i poslije početka tridesetijeh godina XIX stoljeća u Crnu Goru imao velik broj pristalica, šljedbenika i nastavljača njegove reforme, pa čak među njima dvojicu književnika, najvećijeh Crnogoraca, Petra I i Petra II Petrovića Njegoša, nekodifikovani crnogorski standardni jezik se manje-više sve do školske 1863/64. godine razvijao na tradicional- nijem osnovama. Srpski književnik Ljubomir P. Nenadović je prvi put došao u Crnu Goru 1857. godine i tom prilikom je našao da je u crnogorske škole iz pedesetijeh i prve polovine šez- desetijeh godina jezik "crnogorski; u mnogome različan... od onoga priznatog, lepog jezika, na kom je biblija prevedena (misli se na Vukov "srpski" književni jezik - V. N.). Govorio sam jed- nom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj jezik, na kom se dosada najviše pisalo i radilo, ostaće za svagda kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produže svoje škole kao dosada, onda, posle sto godina, između ta dva jezika (crnogorskoga i srpskog književnog jezika V. N.) biće veća razlika nego što je između portugalskog i španskog. Ja ne kažem koji je jezik lepši; samo napominjem: da bi, za ljubav književnoga jedinstva, trebalo da manjina pristupi većini; i da svi koji jedno srpsko ime na sebi nose (ovde će se Crnogorci smatraju "Srbima" na bazi iden- tifikovanja srpskog imena s istočnijem pravoslavljem - V. N.) počnu i jednim jezikom pisati. No na Cetinju nisu nimalo skloni tome. Oni vele: mnogo je lepše i običnije kazati: 'lijepa, bijela, sijeda kosa u deda'; nego: 'lepa, bela, seda kosa u deda'". Poznato je da su Srbi i Hrvati sredinom prošlog vijeka ispoljavali težnju da se ujedine u književnom govoru. Godine 1850. sastaju se u Beču Hrvati: L. Kukuljević, D. Demetar, I. Mažuranić, V. Pacel, S. Pejaković, Srbi: V. Karadžić, Dj. Daničić i Slovenac F. Miklošič. Tada, najviše pod Vukovijem uticajem, zaključuju da "jedan narod jednu književnost treba da ima", da "ne valja miješajući narječja graditi novo..., nego da je bolje od narodnijeh narječja izabrati jedno, da bude književni jezik", da "nije moguće pisati tako, da bi svak mogao čitati po svojem narječju". Stoga smatraju "da je najpravije i najbolje primiti južno narječje, da bude književno", tj. ijekavski govor. Mjesto e treba pisati ije, je; glas h de mu je po etimologiji mjesto, ali ne i u genitivu imenica množine; samoglasno r valja pisati bez popratnijeh znakova. Zaključke bečkoga Književnog dogovora sažeo je Karadžić u Glavna pravila za južno narječje. U periodu od 1864. do 1918. godine počinje kontinuirano sprovođenje zaključaka bečkoga Književnog dogovora sadržanijeh u Glavnim pravilima za južno narječje, uvođenje Karadžić- Daničićeva "srpskog" standarda u nastavu cetinjske škole, u cetinjskome kalendaru i almanahu Orlić (od 1865) i periodičnijem publikacijama. Nastojanjem J. Sudenčića, izvanjca B. Novakovića, J. Pavlovića i ostalijeh u crnogorsku kulturu i prosvjetu postepeno, veoma sporo se zvanično uvode Vukov fonološki pravopis, Mrkalj-Karadžićeva reformisana ćirilica i Gajeva latinica (prvo u Orliću), direktno i preko Vukovijeh šljedbenika - Dj. Daničića, J. Boškovića, S. Novakovića i J. Živanovića. To se postiže posredstvnom naučnijeh dijela filološkog karaktera i gramatika namijenjenih školskijem potrebama. Od naznačenog vremena u crnogorski književni jezik počinje da se ukršta staro i novo, pa čak i da se sukobljava. Tokom vremena na Cetinje se sve više štampaju novom ćirilicom i Vukovijem pravopisom beletristička djela izvanjaca i Crnogoraca. Započeo je proces planskoga, sistematskog potiskivanja, arhaizacija crnogorskijeh primarnih jezičkijeh osobina iz 2. sloja oblicima Karadžićeve "općene pravilnosti" koji su do tada u govornome, odnosno standardnom jeziku Crnogoraca kao njihovi dubleti mahom bili dijalek- tizmi ili provincijalizmi. U stvari, zbog teorijski i deklarativno promijenjene etničke osnove, ušljed Vukove kodifikovane norme utemeljene na novoj, opšteštokavskoj koncepciji, tj. na pos- tulatima koji su fundirani na apstraktnoj upotrebnoj normi, sada su njihove uloge promijenje: ranije sekundarne crte postaju primarne, a primarne se tretiraju sekundarnima. One se pos- tepeno, kao provincijalizmi i dijalektizmi, isključuju iz književne upotrebe. U djelima literar- nijem, umjesto ranije neutralne, sada dobijaju samo stilsku vrijednost. Krupne promjene donosi kodifikovana književnojezička norma, koja se više ne oslanja na crnogorsku tradicionalnu uzus- nu normu. Nalazi se izvan prirodno konstituisanoga bića crnogorskog naroda, pa samim tijem i njegova jezika, uglavljena je upravo tako kao da su gotovo svi južnoslovenski (= štokavski) narodi jedna nacija koja se služi samo jednijem (srpskim) narodnijem i književnijem jezikom. Tako je bilo u prijelaznome i vukovskom periodu. U međuratno doba, shodno politici socijalnoga i nacionalnog ugnjetavanja Crnogoraca, dolazi do prinudnog brisanja, denacionalizacije i asimilacije karakteristika njihova standardnog jezika. Zvanično i nezvanično prodiru ekavizmi i dr. oblici iz srpskog jezika u crnogorsku ad- ministraciju, nastavu, udžbeničku literaturu i u periodične publikacije. Belićevijem Pravopisom Srpskohrvatskog Književnog jezika (Beograd 1923, drugo, prerađeno izdanje 1929. i treće, popravljeno izdanje 1934) iz crnogorskoga književnog jezika odstranjene su posebnosti: likovi tipa ćerati, ćešiti, českota, ded, delo, devojka, življeti, trpljeti, grmljeti, svrbljeti, rječca god, gode, oblici pridjevsko-zamjeničke tvrde o deklinacije: -ijem, -ijeh, -ijema (tijem, tijeh, tijema, žutijem, žutijeh, žutijema, koji su zamijenjeni do tada slabo frekventnijema u crnogorskome govornom jeziku kraćijem oblicima: tih, tim, tima, žutim, žutih, žutima), velik broj leksema, frazeologizama i dr. Crnogorski jezik se, u skladu sa zvaničnijem tumačenjem što negira postojanje Crnogoraca kao samosvojnoga naroda i nacije, odnosno službeno propagira da oni nijesu ništa drugo do etnička grupa "srpskog plemena", tretira i u lingvistici i filologiji interpretira kao "južni govor (dijalekat) sprskohrvatskog jezika". Nerazumljivi izrazi i oblici iz srpskog jezika ušli su čak i u bukvare: svet (svijet ili svetac?), jege (?!), šarage, (?!) i sl. I od Crnogoraca je malo ko tada pisao ijekavski. Ekavski su pisali ne samo crnogorski pisci koji su literarno izrazitije obilježili svoju epohu (Risto Ratković, Dušan Đurović), nego u početku i brojni književnici iz pokreta tzv. socijalne literature. Ekavizira se čak Gorski vijenac i toponomastika. Crnogorski književni jezik i u periodu socijalističke izgradnje, do 1960. godine, razvijao se zavis- no do narodnosnijeh i jezikoslovnijeh koncepcija A. Belića, sadržanim u njegovom Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika iz 1950. i lingvističkijem djelima normativnog karaktera utemeljenijem na tome Pravopisu. Na taj način su i ovijem Pravopisom, odnosno normativ- nijem djelima u skladu s njim radenim, crnogorske jezičke posebnosti iz 2. i 3. sloja stavljene van zvanične književnojezičke norme. Drugijem riječima, izvlačeći iz imena jezika njegov sadržaj, proglašavajući spomenute posebnosti dijalektalnijem i pokrajinskijem oblicima, i pos- lijeratnom kodifikovanom normom isključene su iz standardne sfere upotrebe. Istina, za razliku od Belićevijeh pravopisa tzv. "sh. jezika" iz međuratnoga perioda, Pravopisom iz 1950. godine ravnopravnije su tretirani ijekavski izgovor i crnogorska leksika. No, i pored toga, njegov način postupanja bitno je uticao da crnogorski standardni jezik i u ovome periodu gubi svoje preos- tale strukturne odlike. Godine 1953. Letopis Matice srpske iz Novog Sada pokrenuo je Anketu o pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa. Poslije prikupljenijeh odgovora, Redakcija toga časopisa je od 8. do 10. XII 1954. s anketiranim organizovala sastanak u Novom Sadu. Na njemu su donešeni Zaključci Novosadskog dogovora. Učesnici sastanka su povjerili Matici srpskoj iz Novog Sada i Matici hrvatskoj iz Zagreba da u duhu tijeh Zaključaka sačine zajednički pravopis. Crnu Goru tada niko nije zvanično zastupao. Dvije Matice su izradile Pravopis srpskohrvatskoga/hrvatskosrpskoga književnog jezika. Stupio je na snagu 1960. U 1. tačci Zaključka se veli: "Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim"10. Prema tome, i ovom prilikom su Crnogorci, Srbi, Hrvati i Muslimani (koji se i ne spominju u Zaključcima) tretirani tako kao da čine samo jedan narod ("Srbohrvate/Hrvatosrbe"), koji pošeduje jedan narodni i književni, "srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik", i to s jedinstvenom upotrebnom i kodifikovanom književnom normom. A to uistinu nije tako. Primjenom novog Pravopisa iza 1960. nastavljena je da se sprovodi do dana današnjega unifikacija standardnog jezika na način kako se to radi u toku više od sto potonjijeh godina. Čak se i jezik najvećijeh crnogorskih pisaca: Petra I i Petra II Petrovića Njegoša, S. M. Ljubiše i M. M. Popovića i u naše doba proglašava neknjiževnijem, provincijalnim i dijalektalnijem. I naj- novijom novosadskom kodifikacijom crnogorske specifičnosti su stavljene van oficijelne književ- nojezičke norme. Time se objektivno pokazuje i dokazuje da Crnogorci imaju svoj standardni jezik. Zbog Karadžićevijeh i njegovih šljedbenika i nastavljača pogrješnijeh etničkih i lingvis- tičkijeh koncepcija prouzrokovanih primjenom filološke i monogenetske teorije razvitak crnogorskog jezika od 1864. pošao je u suprotvnome smjeru od stanja u kojemu ga je zatekao Ljubomir P. Nenadović. U naše vrijeme on je doveo do gotovo potpunoga uništenja njegova standardnoga realizacijskog oblika. Pravopisom iz 1960. i lingvističkijem normativnijem djelima s njim usaglašenim crnogorski književni jezik se razara uprkos tome što njegove osobine izriču posebne sadržaje. One su stoljećima efikasno izražavale crnogorski način života, mišljenja i ošećanja, duhovnu konstituciju Crnogoraca, njihovu etiku i estetiku, pogled na svijet, ukratko - bile su zasnovane na zakonitostima crnogorskoga razvoja i kao takve, u najvećemu broju slučajeva, pravilno funkcionisale. Na njemu su stvorena i Njegoševa genijalna djela. Sve su to bili glavni razlozi kojima sam se rukovodio kad sam na naučnome skupu o prošlosti Crne Gore u diskusiji zastupao gledište o tome da bi takdvu praksu što prije trebalo prekinuti uspostavljanjem kodifikovane književne norme u skladu s interdijalektalnijem sadržajima u govornom jeziku Crnogoraca¹2. A to znači da se nameće prijeka potreba izrade Crnogorskog pravopisa koji bi obezbjedio da naš standard poprimi obličja što ih je imao do 1864, tj. da se približi crnogorskome govornom jeziku kao svojemu podumijentnom obliku na način kako su opstojali u jeziku Petra I i Petra II. Razumije se, taj novi standard valjalo bi da bude kodifikovan tako da u njemu postoji koegzis- tentna ravnoteža između opštega, internacionalnog, i posebnoga, nacionalnog, što će reći između sadržaja iz 1. i 2. jezičkog sloja, da se iz njega odstrane sve vještačke, neprirodne strukture i sistemske jedinice koje je sam život kao arhaizme odbačio, s jedne, i da se priznaju svi u nj spontano dospjeli uticaji za pošljednjih više od sto godina, s druge strane. To je naš dug prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tako rade svi kulturni i civilizovani narodi i nacije na kugli zemaljskoj. Među slovenskim narodima i nacijama svojijeh pravopisa još uvijek nemaju samo Crnogorci i Muslimani. Razlog za to leži u činjenici što se oni ne priznaju kao samobitni et- nikumi. Zato izrada pravopisa crnogorskoga kao etnički ali ne i lingvistički posebnog jezika predstavlja jedan od bitnijeh elemenata takve verifikacije Crnogoraca. I u njihovome slučaju, za to odista postoje valjani istorijski razlozi. Uostalom, na takav isti način opstoje i svi ostali slovenski jezici, to jest kao varijantno polarizovani pojavni oblici jednog te istoga, nejedinstvenog praslovenskog lingvističkoga sistema kao njihova zajedničkog prototipa iz kojega su se svi ponaosob razvili na poseaban način kao etnički samorodni jezici. (Nastaviće se) __________________________ Ovo je dijelom odlomak iz jedinice Crnogorci - Jezik koju sam svojevremeno sačinio kao radnu verziju za 2. izdanje Enciklopedije Jugoslavije (tj. za potrebe njezine Redakcije za SR Crnu Goru u Titogradu). Ta je jedinica docnije, s mojom dozvolom, široko korišćena kao osnova za izradu i drugijeh njezinih neobjavljenih verzija od strane nekih autora u dugoj i teškoj proceduri oko usvajanja jedinice za štampu. Otuda sličnost među njima. 1 U prvoj rečenici objavljene jedinice Cmogorci - Jezik u 2. izdanju Enciklopedije Jugoslavije, 3, Crn - D, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 1984, 58, stoji:"Jezik crnogorskog naroda je srpskohrvatski" Očevidno je da je ova formulacija protivurječna u sebi i nesaglasna sa konstatacijom u istoj jedinici: "Srpskohrvatski je još i jezik Hrvata, Muslimana i Stba: Iz ovoga proizilazi kao da su jezik crnogorskoga naroda od njega preuzeli Hrvati, Muslimani i Srbi. To, međutim, ne odgovara stvarnom poretku pojmova. Niko ni od koga nije preuzeo svoj narodni jezik. Neosporno je da sva ta četiri naroda tvore širu dijalekatsku zajednicu, ali ona etnički nije srpskohrvatska i nadnacionalna. To je imao na umu i prof. dr Rikard Simeon kad je u Enciklopedijskome rječniku lingvističkih naziva, II, P-Ž, Matica hrvatska, Zagreb 1969, 421, napisao da tu istu zajednicu sačinjavaju samobitni nacionalni jezici: hrvatski, srpski, crnogorski". Etnička samosvojnost jezika je tu ipak odlučujuća. 2 Rikard Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, I, A-O, 185. U knjizi Mladi Njegoš. Pjesnikovi putevi ka sintezi, Obod, Cetinje 1978, 239, nap. 64, napisao sam i na konkretnijem primjerima pokazao kako u lingvis- tičkoj literaturi, u pogledu imenovanja crnogorskih govora, vlada velika neujednačenost i zbrka, da se rijetko mogu naći dva autora koji upotrebljavaju istu terminologiju, čak je pojedini proučavaoci jezika u toku života i sami po nekoliko puta mijenjaju. Uz to sam još kazao da njihova terminologija datira čak od vremena turskih i dr. ad- ministrativnih podjela naših teritorija, upravo je uglavljena na njima. Nakon ove kritike i akademik Josip Hamm. Crnogorsko t, d+ jat >ć, d. Crnogorski govori. Rezultati dosadašnjih ispitivanja i dalji rad na njihovom proučavan- ju, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Naučni skupovi. Knjiga 12, Odjeljenje umjetnosti, Knjiga 3, Titograd 1984, 80-81, izrekao je oštru kritiku na račn termina "zetsko-južnosandžački" govori istovremeno zamjerajući dijalektolozima što umjesto njega ne upotrebljavaju odgovarajući naziv crnogorski govori. Mato Pižurica, Predstavljanje javnosti knjige "Crnogorski govori rezultati dosatašnjih ispitivanja i dalji rad na njihovom proučavanju (Izdanje Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Naučni skupovi, knj. 12, Titograd 1984), Glasnik Odjeljenja umjetnosti. Knjiga 6, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd 1985, 302-304, u vezi s Hamovim zalaganjem za upotrebu termina crnogorski govori, prvo izjavljuje da naši dijalektolozi nijesu zadovoljni postojećim terminima, što pokazuje njihovo nabrajanje i činjenica da se gotovo svi javljaju u "opticaju". Po njemu, pitanje nije tabuirano niti, pak, njegovo rješenje konačno. Za svoju tvrdnju se poziva na pisanje Pavla Ivića o spor- nome terminu. "Svi dosad predloženi nazivi za taj dijalekt imaju osetni nedostatak. Potreban je dvočlani naziv koji bi odgovarao tipičnim nazivima jedinica istog ranga (kosovsko-resavski, šumadijsko-vojvođanski, pa i istočnoher- cegovački i mladi ikavski)". U produžetku Ivić obrazlaže u čemu su sve nedostaci naziva "zetski", "zetsko-sjenički", "zetsko-južnosandžački", "zetsko-gornjopolimski" i "zetsko-lovčenski". Poslije ovoga Pižurica izričito veli:"Pred- loženi termin 'crnogorski nije prihvatljiv iz jednostavnog razloga što on neizbježno asocira na cjeloviti teritorij SR Crne Gore, a njega, kao što se zna, dijeli na gotovo dva jednaka dijela jedna od najmarkantuijih dijalekatskih meda na cijelom štokavskom prostoru (Zetski je pogodniji u nazivu zato što je neodređeniji, pa iako prostorna asocijacija nije jasna nije bar pogrešna). Onaj dijalekat koji ne bi bio (i nazivom) označen kao 'crnogorski značilo bi to da ne pripada Crnoj Gori. Iz tih razloga ovoj ideji ne treba pridavati zle primisli, još manje plaširi se ozbiljne zloupotrebe, jer bi upravo on protivurječio nastojanjima da se homogenizuje dijalekatski pejzaž prema današnjim administrativnim granicama." Pižurica ovako piše i pored toga što ga demantuje ne samo Ivić citatom koji je sam naveo nego još i naslov zbornika Crnogorski govori što ga je javnosti predstavio. Uz to, moralo bi mu biti poznato da se crnogorski govori zbilja ne mogu dijeliti na dvije pole, usljed toga što najvećim dijelom zaista tvore opšti, nad- Mitra Pešikana iz istog broja Glasnika Prilog kartografskoj obradi crnogorskih govora (177-190) i Uz zbornik "Crnogorski govori" (191-196). Pešikan demantuje Pižuricu i kad neodgovorno razbija teritorijalni integritet SR karaktera crnogorskog jezika, sam ga M. Peškin verifikuje kad konstatuje da bismo se, možda, mogli "i poviše služiti dijalektalni tip jezika. To se ne može činiti čak ni po akcentima, jer oni u istijem govorima variraju od dvak- cenatskog do četvoroakcenatskog sistema. U pogledu vještačke podjele Pižurici ništa ne mogu pomoći ni dva članka Crne Gore tvrdeći da crnogorski severozapadni govori pripadaju istočnohercegovačkom dijalekatskom tipu na bazi turske okupacije i pripadnosti ranijoj kratkotrajnoj zemlji hercega Stefana Vukčića Kosače (Hercegovini, 1448- 1482) i još ranijemu Humu, oblasti koja se u daljoj prošlosti dosta dugo nalazila u sastavu dukljansko-zetske države. On čak pojam istočnohercegovački kao naziv kojim se imenuje stvarna istočna Hercegovina stavlja pod navodnike (179-180) Pored mnoštva drugijeh dokaza, Pešikana ilustrativno pobija toponim Mala Crna Gora, selo u žabljačkoj opštini pod Durmitorom, koji je takvo ime dobio zato što postoji i velika Crna Gora kao geografski i državno-pravni pojam što obuhvata isto selo i sve severozapadne crnogorske govore. A što se tiče interdijalektalnog terminom naddijalekar" (185). 3 Primjeri su uzeti iz Rečnika uz Celokupna dela Petra II Petrovića Njegoša, III izdanje, knjiga sedma. Sastavili: Mihailo Stevanović (od A do O) i Radosav Bošković (od O do Š) uz surandju Radovana Lalića, Beograd 1974. Potvrde crnogorskih leksičkih i frazeoloških posebnosti naročito su iskazane u velikome (dvotomnome) Rečniku jezika Petra II Petrovića Njegoša, knjiga prva, A-O, strana 608, i knjiga druga, P-S, str. 660, 17x24,5. Izradili: Mihailo Stevanović či saradnici: Milica Vujanić, Milan Odavić i Milosav Tešić, Vuk Karadžić, Narodna knjiga, Obod, Prosveta, Srpska akademija nouka i umetnosti, Srpska književna zadruga, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Beograd, Titograd, Cetinje 1983. U vezi s Rečnikom vidi i Vojislav P. Nikčević, "Provincijalizmi" i "dijalektizmi" u Njegoševu jeziku, Ovdje, godina XVI, br 178, Titograd mart 1984, 9-10 i Dr Vojislav Nikčević, Leksikografski poduhvat, Stvaranje, br. 4, Titograd 1984, 549-562 4 Vidi o jatu: Dr Vojislav P. Nikčević, Kompleks vranjinskih povelja (Povodom knjige Vranjinske povelje XIII-XV vijek Božidara Sekularca, Leksikografski zavod Cme Gore, Biblioteka Montenegrina 2, Titograd 1984), Spone, br. 1, Nikšić 1985, 111-116. 5 Nevenka Novaković Stefanović, ljekavske varijante forme u savremenoj crnogorskoj jezičkoj praksi, Radovi IX, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Sarajevo 1982, 64, argumentovano pokazuje da čak i danas "crnogorski ijekavizam ima i svoje specifičnosti koje ga odvajaju od druga dva tipa ijekavštine: nijesam, sio, srio, zrio, sjedjeti (sedeti), vrijedjeti (vrijedeti), mrzjeti, kisjeo (kišeo), prvjenstvo, sjekirati se (šekirati)". 6 Osim navedenih, potvrde nekijeh crnogorskih jezičkijeh osobina u onomastici iz etnografske i etnološke literature o Crnoj Gori i Crnogorcima donijeću u završnome dijelu ovog poglavlja. 7 Vidi: Dr. Vojislav Nikčević, Mladi Njegoš. Pjesnikovi putevi ka sintezi, Obod, Cetinje 1978, 128-136 7a O karakteristikama iz svijeh triju jezičkijeh slojeva vidi i Dragoljub Majić, Starinske erte u govoru našeg krajit, Godišnjak nastavnika Podgoričke gimnazija, br. 4, kuj. IV, Podgorica 1933, 16-22. 8 Enciklopedija Jugoslavije, 3. Crn-Đ, 61. 9 Vidi: Hrvatski dijalektološki zbornik, 7, Razred za filologiju, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1985, 25. U vezi s istim uporedi i: Dr Vojislav Nikčević, Problemske književne studije (Jože Pogačnik: Teme i dileme, Izdavački centar "Revija". Radničko sveučilište "Božidar Maslarić", Osijek 1986), Stvaranje, br. 3. Titograd 1987, 327-328. 10 Vojislav P. Nikčević, Značaj manifesta o jeziku i pravopisu Ivana Nenadića, Ovdje, br 210, 9, i br 211, 8-9, Titograd novembar i decembar 1986. 11 Cmogorski govori. Rezultati dosadašnjih ispitivanja i dalji rad na njihovom proučavanju. Radovi sa naučnog skupa Titograd 12 i 13. maj 1983, Cmogorska akademija nauka i umjetnosti. Naučni skupovi. Knjiga 12. Odjeljenje umjet nosti. Knjiga 3, Titograd 1984, 126-127. 12 Dr Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora. Etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena. Fototipsko izdanje, Slovo ljubve, Beograd 1978, 770. 13 Isto, 780-781 14 Isto, 785 15 Isto, 8061 16 Isto, 839 17 Dr Jovan Erdeljanović, Kuči, Bratonožići, Piperi. Fototipsko izdanje, Slovo ljubve, Beograd 1981, 483, 489. 18 Boka (Antropogeografska studija) od popa Save Nakićenovića, Srpski etnografski zbornik, knjiga dvadeseta, Naselja srpskih zemalja, knjiga IX, Srpska kraljevska akademija. U Beogradu 1913, 861-863 19 Crnogorsko primorje i Krajina od Andrije Jovićevića, Beograd 1922, 259. 20 Dr Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora, 875 21 Isto, 878 22 Isto, 879 23 Pop Sava Nakićenović, Boka, 857. 24 Isto, 859 25 Isto, 861 Dr Jovan Erdeljanović, Kuči, Bratonožići, Piperi, 499, 26 27 Isto, 511 28 Isto, 514 29 Dr Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora, 780. 30 Isto, 792 31 Isto, 793 32 Isto, 821-822 33 Isto, 834 34 Isto, 849 35 Isto, 859 36 Isto, 871 37 Pop Sava Nakićenović, Boka, 842 38 Dr Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora. 780. 39 Isto, 788 40 Isto, 835. D(alibor) Bro(zović). Enciklopedija Jugoslavije, 3. Crn - D. 59, smatra da je u crnogorskom konsonantizmu karakteristična puna otvrdlost glasa či u vezi s time dosljedna opozicija afrikatskih parova ča (dt) i č. 3 (d). Kako mnogi istočnodinarski govori posjeduju u sistemu i glas a (dz) i kako je za tu zonu karakteristična potpunost u najnovijem jotovanju (uključujući ne samo devojka, ćerati nego i śekira, ižest, trplet, a i gotovo opšti proces rjere predstavlja takode svojevrsno jotovanje), naći će se u većini (crnogorskijch) govora kompletan dvanaestočlani inventar kontinuiranih i afrikatskih visokotonskih (akutskih) konsonanata sześźć šču, što je inače rijetkost u jezicima. jezici Glasovi s i 2 uklopili su se u sistem izašavši iz okvira jotovanja i našli su svoju primjenu u hipokoristicima, koji su inače posebno karakteriatični u istočnodinarskoj morfologiji (deklinacija zeko, Lubo, genitiv zeka, Luba, dativ zeku, Lubu)". 41 Pop Sava Nakićenović, Boka, 864, 42 Dr Jovan Erdeljanović. Stara Crna Gora, 844. 43 Isto, 879. 44 Dr Jovan Erdeljanović, Kuči, Bratonožići, Piperi, 331. 45 Isto, 879. 46 Ilustrativan primjer kako se izoglose u opštemu tipu ponašaju i u njegovijem govorima manje-više obilježavaju pretežnu rasprostranjenost očevidno pokažuje rad Sudbina vokalske grupe A+0 (al, 61) u govorima Crne Gore Draga Cupića, Glasnik Odjeljenja umjetnosti, br. 6, 207-216. 47 Vojislav P. Nikčević, O postanku etnonima Dukljani, Zečani i Cmogorci, Ars, br. 3/4, Književna opština, Cetinje 1987, 100-111, i Prof. dr Vojislav Nikčević, Jezičko blago u Cmoj Gori kao izvor za istoriju naroda u zborniku radova Prošlost Crne Gore kao predmet naučnog istraživanja i obrade. Radovi sa naučnog skupa, Titograd, 26. i 27. aprila 1985, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Naučni skupovi. Knjiga 15, Odjeljenje društvenih nauka. Knjiga 7. Titograd 1987, 407-426. 1 Vojislav Nikčević, Jezički i književni značaj crkava i manastira s područja Skadarskog jezera u dukljanskom periodu, Skadarsko jezero. Radovi sa simpozijuma Titograd, 30. i 31. X i 1. XI 1980, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Naučni skupovi. Knjiga 9, Titograd 1983, 670, i Dragoje Živković, Istorija crnogorskog naroda (Od starijeg kamenog doba do kraja srdnjeg vijeka). Tom I, Cetinje 1989, 42-82. 2 Dr Vojislav Nikčević, O jeziku i pismu slovenskih originala legende Vladimir i Kosara Zečanina iz Krajine i Ljetopisa Popa Dukljanina, Stvaranje, br. 10, Titograd 1979, 1591-1603. 3 Dr Vojislav Nikčević, Periodizacija stare crnogorske književnosti, Zbornik radova profesora i saradnika Nastavničkog fakulteta, br. 5-6, Nikšić 1982. 286-290. 4 Dr Stjepan Babić, Jezik, "Panorama", Zagreb 1967, 38. 5 D(alibor) Bro(zović), Crnogorci Jezik, Enciklopedija Jugoslavije 3, Crm Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 1984, 61. 6 Počev od 1980. godine Jugoslavenski leksikografski zavod u Zagrebu izdaje II izdanje Enciklopedije Jugoslavije. Na početku svake od njezinih svesaka nalazi se Transliteracija nacionalnih ćiriličkih pisama na latinicu. Tu nažalost nema crnogorske azbuke, a ima bjeloruske, makedonske, ruske, srpske i ukrajinske ćirilice. 1 A. Belić, Učešće sv. Save i njegove škole u stvaranju nove redakcije srpskih ćiriličkih spomenika, Svetosavski zbornik, knjiga I. Rasprave, Srpska kraljevska akademija. Posebna izdanja, knjiga Gora u doba Nemanjića. Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd 1970, 95-111; Josip Hamm, Staroslavenska gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1970, 197; Petar Đorđić, Staroslovenski jezik, CXIV. Društveni i istoriski spisi, knjiga 47, Beograd 1936, 253-276; Dimitrije Bogdanović, Književnost, Istorija Crne Gore, knjiga druga. Od kraja XII do kraja XV vijeka. Tom prvi. Crna Matica srpska, Novi Sad 1975, 219. 2 Prof, dr Novica Vojinović, Sistem i jezik u crnogorskom Opštem imovinskom zakoniku, Stvaranje, br. 6, Titograd 1984, 799-806. 3 Vojislav P. Nikčević, Značaj manifesta o jeziku i pravopisu Ivana Nenadića, Ovdje, br. 211, Titograd decembar 1986, 9. 4 Vojislav P. Nikčević, Dimitrije Milaković kao lingvista, Ovdje, br. 198, Titograd novembar 1985, 11. 5 Sabrana dela Ljubomira P. Nenadovića, Beograd 1939, 876.877. 6 Dr Stjepan Babić, Jezik, "Panorama", Zageb 1967, 130. 7 Radivoje Šuković, Prve rasprave o cmogorskim udžbenicima materinjeg jezika i njihov značaj za čistoriju književnog jezika i literature, Zbornik radova povodom 140. godišnjice Njegoševe čškole iz 1834. godine, Cetinje 176, 233-245. 8 Dr Vojislav Nikčević, Vukova reforma jezika i pravopisa i Crnogorci, Obeležja, br. 1, Priština 1988, 28-29. 9 Vidi: Bogić Noveljić, Brisanje crnogorskog književnog jezika, Povodom pitanja školskih udžbewnika, Zeta, br. 14, Podgorica 1936, 3, i Bogić Noveljić, Cma Gora u školskim udžbenicima, Zeta, brč. 47, Podgorica 1937,3. 10 Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika sa pravopisnim rečnikom. Izradila Pravopisna komisija, Matica srpska - Matica hrvatska, Novi Sad - Zagreb 1960, 7. 11 Dr Vojislav Nikčević, Neke osobine jezika Marka Miljanova u odnosu na Njegošev i Vukov tip književnog jezika, Obeležja, br. 6, Priština 1989, 181-201. 12 Prošlost Crne Gore kao predmet naučnog istraživanja i obrade, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Naučni skupovi. Knjiga 15. Odjeljenje društvenih nauka. Knjiga 7, Titograd 1987, 541. \** Izvor: Elementa montenegrina: Crnogorski jezik: hrestomatija, Volume 1, 1990. https://preview.redd.it/aop4g2dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=ecd65ae381ba128dd6eaf70131e22f24b2e990e5 https://preview.redd.it/8fb9q1dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=430c3fed9543a10434169d7fb1c44783ddc72d5b https://preview.redd.it/sr71c2dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=082241aef1562dd8906581ca4c3744d455d1a31e https://preview.redd.it/v8mkh4dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=8d63a314aa2ac0cf687a12c5896b8419deda4433 https://preview.redd.it/u4b5p3dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=2ed73bafadb0d23c9e367b1c79d2557fad862d34 https://preview.redd.it/byei42dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=1b802a6b7d91e861c25e78ca9448dc2572da8e51 https://preview.redd.it/0sfncedfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=0ce44dff2ab44f7b4477795fd9369358aae2b071 https://preview.redd.it/dfbaccefyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=021cc102f40344ff6eb440dceb7f2a74a27ed865 https://preview.redd.it/xrfoo8efyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=5dacbaf9a38c0105768f8b34321e23f553bc7107 https://preview.redd.it/k37om9efyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=2a7af61e4fac9add7b15f10c65dc945730cbef30 https://preview.redd.it/0mnin3dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=3a7322192a3bbd0accf875dba45e72cc9ef87e34 https://preview.redd.it/4jbh82dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=274f5cb859ae3aa0cc7ffb4783b3c8312be05b56 https://preview.redd.it/fvnyv3dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=486688aa6c6a7b5c158ab46c1414a935e542a832 https://preview.redd.it/kzkbp8efyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=b14b928dc22d3689b5766910c436f19e5322224d https://preview.redd.it/3i95b3dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=d77d14afbf6d6b8a4c01e51aa0b068f131d6551b https://preview.redd.it/1ijb03dfyg0d1.jpg?width=567&format=pjpg&auto=webp&s=2270979dba25a7f83423f9ff1ba8b975d2cca6c4 |
2024.05.14 23:43 Sad_Philosophy1783 Problemi sa spavanjem
U zadnje vrijeme cesto mi se desava da ne mogu zaspat do 4 ujutro. Probudim se u 8, osjecam se ko da su me lopatom tukli, cijeli dan budem aktivan (faks, studentski posao itd...) i onda opet sljedecu vecer do kasno u noc nista. Ne drogiram se, najblize drogi sto sam dosao je pusenje trave u srednjoj, al vec dugo nisam zapalio. Uglavnom nenaspavanost mi jako smeta i ne znam kome se obratit, psihologu, doktoru opce prakse, kupit samo tablete za spavanje ? Ima li itko iskustva ili znate nekog tko ima? Bilo bi super ako je tu tko od struke pa da mi da savjet.
Hvala svima unaprijed
submitted by Sad_Philosophy1783 to hrvatska [link] [comments]
Hvala svima unaprijed
2024.05.14 22:45 PortalKnightsUser Et panem. No?
Mi siedo alla macchina da scrivere come Alan Wake nel reame della Presenza Oscura, che nel contesto della metafora eldritch dovrebbe rappresentare forse l’alcolismo nel mio caso, o forse il disturbo depressivo, e nel caso di Alan Wake penso sia solo il fatto che sia scandinavo.
Questa storia comincia a Malta, terra ben lontana dalla Scandinavia, ma non per questo meno stramaledetta. Passeggio per le strade strette e incanalate (verso dove poi?), con l’architettura oppressiva di un quartieraccio di Kabul, come in quei film americani ambientati nel Medio Oriente dove ogni edificio è ingolfato da chili di sabbia e da uno strato di lerciume che puoi solo immaginare provenire dagli abitanti stessi. Malta ha 365 chiese, una per ogni giorno dell’anno, proprio come Yharnam, dove camminano bestie moribonde e dementi, con fattezze incestuose e parossismi esclamatori che si possono restringere a quelle tre frasi ricorrenti che si suppone abbiano imparato in un tempo lontano, prima di tramutarsi in creature dimenticate da Dio. Anche a Yharnam penso sia così.
Sbuco ai giardini pensili di Valletta, chiamati così per via delle numerose vecchie dai seni sgonfi, e mi incammino verso il palazzo ministeriale e poi giù per la Hauptstraße dove mi indigno per gli uomini abbronzati a dicembre e le donne che acquisiscono quattro strati di grasso sotto i fianchi una volta compiuti i 14 anni (grazie genetica di madre Angleterra). Sto andando a trovare Lollo, che si è fatto monaco dell’ordine francescano quattro mesi fa, penso perché gli fosse piaciuto quando lo chiamai fra’ Lawrence di Bristovia, e un po’ spronato da un’epifania religiosa sulle origini dell’uomo che giurava fosse sopraggiunta durante una sessione di infarinatura del pane. Probabilmente era solo perché la capigliatura gli si era organicamente tramutata nella tonsura di San Francesco, e perché si era rotto i coglioni di Ryanair e preferiva una divisa che arieggiasse naturalmente lo scroto.
Scivolo tra i gradini di una perpendicolare, che a Malta non capisci mai se vada in alto o in basso, e percorro le vecchie vie mercantili che lustri orsono traboccavano di commerci e grida dei vari spacci, prevalentemente costituiti da molteplici banchi del pesce. Ora gli scambi e i mercati sono svaniti, e permaneva fastidiosamente solo l’odore del pescato. Arrivato alla punta di Valletta, volta ad Oriente verso un sole spietato, scorgo fra’ Lollo che bisticcia accanitamente con un maltese ingobbito e tarchiato, che poi sono tutti così ed è sorprendente come la genetica possa fottere in culo non solo a te, ma pure ai tuoi figli e nipoti e pronipoti finché ti evolvi all’indietro e ti ritrovi di nuovo analfabeta e incapace di parlare lingua umana. Avevo davanti a me due esponenti agli antipodi del Weltgeist, alla mia sinistra un maltese che poteva per forza di cose avere uno tra forse quattro cognomi, ignobile e presupponente, che non si capisce che cosa presupponga perché non è neuronalmente abilitato al pensiero, eppure Dio gli ha ugualmente donato parola, e per cosa non si sa. Gli ecologisti e i cosiddetti campioni del buon senso ti dicono che la zanzara è fastidiosa sì, ma è necessaria per l’ecosistema perché altrimenti cosa mangerebbero le rane? Io ribatto che la zanzara non è fastidiosa, ma filogeneticamente e ontogeneticamente spregevole, e che se la rana vuole si mangia l’hamburger, e se non vuole mi frega cazzo se muore pure lei. E in questa metafora il maltese è quello che si mangia la rana (fritta in sette tipi di burro, di cui uno di rana) e non si sa nemmeno perché, l’hamburger è letteralmente lì sul tavolo. Boh.
Sulla destra, fra’ Lorenzo, difensore dello spirito, ha raggiunto vette inimmaginabili per il cerebello maltese. Mentre il maltese tenta di esprimere concetti in una lingua cacofonica e semitica, Lollo, che di suo non sa e non gli interessa conoscere l’arabo siculo-ebraico, ribatte con fermezza parlando solo ed esclusivamente per metafore da panettiere. Lollo stava difatti lavorando su una versione degli Eroici Furori di Giordano Bruno in cui il mito di Atteone è un esperimento mentale per cui Atteone voleva mettere il cazzo nel forno. E comunque nel loro battibecco Lollo era abbastanza schietto nelle sue metafore, dividendo e immedesimando gli uomini secondo le varie tipologie di pagnotte, sfilatine, panini, filoni e chi più ne ha più ne metta (il cazzo nel forno), e il maltese era un Fastenwähe, quel pretzel immangiabile degli svizzeri, che sono i tedeschi delle paludi, che di loro volta sono gli scandinavi delle steppe, che di loro volta sono chiusi nel reame della Presenza Oscura a scrivere sta cacata.
Vabbè fatto sta che il maltese mi vede arrivare mentre ho i vestiti impregnati di morte e di fumo di sigarette stracariche di nicotina e 17 additivi, che servono solo a fare la speedrun del cancro così puoi proprio essere come Walter White, nel senso che tua moglie viene scopata da un evasore fiscale. Capisce che non è aria e taglia la corda, proprio mentre Lollo gli stava spiegando che a differenza del pensar comune, le baguette non rappresentano i francesi, bensì gli africani, perché sono lunghi e alla fine facciamo finta tutti che ci piacciono, ma è ovvio che Dio si sia sprecato poco a farli. Mi saluta con un’invocazione a Santa Luisa e mi conduce alla canonica, e mentre passeggiamo fa quattro distinti giochi di parole basati sul fatto che tutto questo sia “canon.” Ci sediamo su due sgabelli di legno di fico e riprendiamo la discussione da me interrotta, mentre Lollo mi illustra i passaggi della sua prossima opera. Come ogni teologo che si rispetti, le posizioni cosmologiche e antropologiche di Lollo sono intricate e degne di ulterior pensiero, e come ogni dottore di Chiesa meritevole di tale titolo mi legge la sezione sulle donne, lunga quattro righe, e sostiene che sono proprio come il forno, perché servono a fare gli uomini, come il forno col pane, e letteralmente a nient’altro, se non a scaldarsi e rompere i maroni, che non so come si incastri nella metafora ma mi torna appieno. Lollo difende le qualità innovative della sua opera, perché ormai i giovani non capiscono un cazzo se non dici ogni sette secondi Bazinga con la voce di Chris Griffin, e se non inondi la tua parlata con sette gradi di post-ironia e tumori semiotici allora ti chiamano un friendful visitor, che avrebbe anche senso perché sto proprio visitando Lollo in questa storia, e sì in sostanza il meta scherzo alla fine è questo e se non l’avevate capito prima allora posso continuare a fare cose meta, perché vi colgono di soppiatto come quando la maestra dice alzate le mani, e tu lo fai, ma poi la maestra ti avverte che non aveva detto “Simon says” e quindi niente, bestemmi e ti accendi la quinta sigaretta stamattina.
In sostanza, Lollo mi dice che bisogna modernizzare il credo, tipo introducendo gli OnlyFans delle suore o facendo un tiktok in cui il papa beve il Wocky Slush dicendo che è proprio come il sangue del Cristo, fr, fr. Bisogna parlare direttamente al cuore della nuova generazione, usando metafore relatabili come quella del pane. O come la versione manga del capitale di Marx, che è praticamente un isekai dove Marx sbarca in un modo sconosciuto e a prima vista magico, che è solo l’epoca del tardo capitalismo, e il suo oggetto magico è la barba incolta, il cui incantesimo sembra unicamente quello di sbattere i coglioni ai borghesi e ogni tanto raccogliere le briciole dei panini alla mortadella. Mio padre mi spunta in testa come il Professor Oak e mi fa presente che nella nostra epoca il Capitale è datato, perché la classe borghese propriamente non esiste più. Io ribatto che sembra proprio una cosa borghese da dire, e lui, infingardo, replica che lui è amico di Fusaro e io no, e che la lezione su Byung Chul-Han era uno stronzo megagalattico perché non solo non ho letto fino in fondo The Burnout Society (che è uno stronzo tutto suo), ma non ho nemmeno pronunciato bene Leistungsgesellschaft. Alzo il dito come Miles Edgeworth in Ace Attorney e faccio l’appunto che la mia è stata una mossa astuta e Zizekiana, perché se una cosa fa schifo fai la recensione senza nemmeno averla consumata, e questa è la vera essenza del Capitale di Marx, ma lui che ne vuole sapere della dialettica materialista, e poi sono italiano, e l’unico gesell-schaft che faccio sono le battute sul mio cazzo.
E poi boh, breve appunto. Ogni tanto faccio il redditore, e non solo per inviare a Klaudio l’ennesimo screenshot di Nietzsche che sembra il flusso di coscienza Nietzschiano durante i giorni della pazzia sifilitica, la stessa di suo padre e che i medici avevano designato come liquefazione cerebrale, l’OG Brain Rot. Ma inciampo occasionalmente su qualche post che è uno screenshot di Tumblr che è uno screenshot di Twitter che parla di una thread su Reddit che contiene qualche battuta sulla misura del cazzo di qualche tale. E poi i moralisti accorrono nei commenti, e a colpo sicuro il primo o secondo commento concerne quanto sia più rispettabile chi scherza sul proprio cazzo dicendolo piccolo, perché chi fa la battuta su presunte dimensioni ciclopiche del proprio pene sembra non solo gradasso, ma anche falso. Mentre chi dice che ha il byung piccolo fa ridere perché boh, dovrebbe essere inaspettato (?) e sicuramente ha più fiducia in sé stesso e non ha bisogno di compensare attraverso una battuta. Ecco, questi esperti psicanalisti io li detesto da profondità viscerali. Perché non solo la psicanalisi non serve a un cazzo oltre a portarsi a letto le ragazze appassionate di astrologia, ma soprattutto perché opera attraverso una ratio campata su ‘sto cazzo (grosso). Cioè, se uno fa la battuta sul suo membro enorme, io gli faccio una risata piratesca e non penso altro, in primis perché si incanala all’interno di una tradizione goliardica e millenaria che vede l’uomo maschio tessere le lodi esilaranti della sua grossa anatomia, e in secondo luogo perché se devo davvero pensare oltre, al massimo deduco che forse ce l’ha davvero grosso, oppure di manifattura standard, oppure piccolo, ma mai con sicurezza una delle tre. Mentre se un pivello rigorista sovverte le aspettative e scherza dicendomi che ha un condorello tra le cosce, io non solo sono forzato a pensare alle reali dimensioni del suo organo, ma al massimo penserò che ce l’ha normale, e più probabilmente piccolo. Boh, congratulazioni, non faceva manco tanto ridere e ora hai pure il cazzo piccolo.
Mi sono un po’ dimenticato dove volevo andare a parare. La Presenza Oscura mi sta iniettando delle amebe carnivore nel cervello, e poi ho appena scritto la parte della sigaretta e ora voglio accendermene una. Lollo, che non sta qui, ma a Malta, o sull’Orient Express tra Manchester e Bristol, risolvendo il caso enigmatico di come cazzo l’infrastruttura ferroviaria sia stata inventata dagli inglesi eppure sia così merdosa, mi riporta alla luce facendo vaghi accenni allo stato in decadenza di Malta. Decenni di speculazione edilizia e secoli di speculazione genealogica l’hanno resa forse lo scoglio più tragico del Mediterraneo. Gli appassionati dell’Odissea fanno presente che alcuni studiosi identificano Gozo, l’atollo a nord di Malta, con l’isola di Calipso. Evidentemente non sanno leggere la loro stessa metafora perché se una ninfa così bella e un po’ puttana sceglie volutamente di evitare la tua isola più vasta e popolosa a favore di un’isoletta minore, allora forse c’è qualcosa di cosmologicamente sbagliato con casa tua.
Sfociamo brevemente in una discussione sul genus loci dei posti del mondo, e Lollo mi domanda se è uno di quei casi in cui tutti i posti sono veramente uno, come quando Marco Polo dice al Khublai Khan che tutte le città che narra in realtà rimandano a Venezia, e il Khublai gli chiede 15+18 quanto fa. Annuisco e replico che effettivamente Malta è proprio una merda come Biscot Crustford, ma che alla fine sono merdose per cose diverse, la prima perché ci ho cacato io, e la seconda perché l’ha fatto Klaudio. C’è bellezza in questo. La Presenza Oscura mi da una pacca sulla spalla e mi dice di levarmi dai coglioni che si è accorta che non sono scandinavo perché ho il cazzo grosso.
Vabbè torno a controllare i dottorati in Latvia. Uz redzēšanos, brāļi.
submitted by PortalKnightsUser to cittadinfanzia [link] [comments]
Questa storia comincia a Malta, terra ben lontana dalla Scandinavia, ma non per questo meno stramaledetta. Passeggio per le strade strette e incanalate (verso dove poi?), con l’architettura oppressiva di un quartieraccio di Kabul, come in quei film americani ambientati nel Medio Oriente dove ogni edificio è ingolfato da chili di sabbia e da uno strato di lerciume che puoi solo immaginare provenire dagli abitanti stessi. Malta ha 365 chiese, una per ogni giorno dell’anno, proprio come Yharnam, dove camminano bestie moribonde e dementi, con fattezze incestuose e parossismi esclamatori che si possono restringere a quelle tre frasi ricorrenti che si suppone abbiano imparato in un tempo lontano, prima di tramutarsi in creature dimenticate da Dio. Anche a Yharnam penso sia così.
Sbuco ai giardini pensili di Valletta, chiamati così per via delle numerose vecchie dai seni sgonfi, e mi incammino verso il palazzo ministeriale e poi giù per la Hauptstraße dove mi indigno per gli uomini abbronzati a dicembre e le donne che acquisiscono quattro strati di grasso sotto i fianchi una volta compiuti i 14 anni (grazie genetica di madre Angleterra). Sto andando a trovare Lollo, che si è fatto monaco dell’ordine francescano quattro mesi fa, penso perché gli fosse piaciuto quando lo chiamai fra’ Lawrence di Bristovia, e un po’ spronato da un’epifania religiosa sulle origini dell’uomo che giurava fosse sopraggiunta durante una sessione di infarinatura del pane. Probabilmente era solo perché la capigliatura gli si era organicamente tramutata nella tonsura di San Francesco, e perché si era rotto i coglioni di Ryanair e preferiva una divisa che arieggiasse naturalmente lo scroto.
Scivolo tra i gradini di una perpendicolare, che a Malta non capisci mai se vada in alto o in basso, e percorro le vecchie vie mercantili che lustri orsono traboccavano di commerci e grida dei vari spacci, prevalentemente costituiti da molteplici banchi del pesce. Ora gli scambi e i mercati sono svaniti, e permaneva fastidiosamente solo l’odore del pescato. Arrivato alla punta di Valletta, volta ad Oriente verso un sole spietato, scorgo fra’ Lollo che bisticcia accanitamente con un maltese ingobbito e tarchiato, che poi sono tutti così ed è sorprendente come la genetica possa fottere in culo non solo a te, ma pure ai tuoi figli e nipoti e pronipoti finché ti evolvi all’indietro e ti ritrovi di nuovo analfabeta e incapace di parlare lingua umana. Avevo davanti a me due esponenti agli antipodi del Weltgeist, alla mia sinistra un maltese che poteva per forza di cose avere uno tra forse quattro cognomi, ignobile e presupponente, che non si capisce che cosa presupponga perché non è neuronalmente abilitato al pensiero, eppure Dio gli ha ugualmente donato parola, e per cosa non si sa. Gli ecologisti e i cosiddetti campioni del buon senso ti dicono che la zanzara è fastidiosa sì, ma è necessaria per l’ecosistema perché altrimenti cosa mangerebbero le rane? Io ribatto che la zanzara non è fastidiosa, ma filogeneticamente e ontogeneticamente spregevole, e che se la rana vuole si mangia l’hamburger, e se non vuole mi frega cazzo se muore pure lei. E in questa metafora il maltese è quello che si mangia la rana (fritta in sette tipi di burro, di cui uno di rana) e non si sa nemmeno perché, l’hamburger è letteralmente lì sul tavolo. Boh.
Sulla destra, fra’ Lorenzo, difensore dello spirito, ha raggiunto vette inimmaginabili per il cerebello maltese. Mentre il maltese tenta di esprimere concetti in una lingua cacofonica e semitica, Lollo, che di suo non sa e non gli interessa conoscere l’arabo siculo-ebraico, ribatte con fermezza parlando solo ed esclusivamente per metafore da panettiere. Lollo stava difatti lavorando su una versione degli Eroici Furori di Giordano Bruno in cui il mito di Atteone è un esperimento mentale per cui Atteone voleva mettere il cazzo nel forno. E comunque nel loro battibecco Lollo era abbastanza schietto nelle sue metafore, dividendo e immedesimando gli uomini secondo le varie tipologie di pagnotte, sfilatine, panini, filoni e chi più ne ha più ne metta (il cazzo nel forno), e il maltese era un Fastenwähe, quel pretzel immangiabile degli svizzeri, che sono i tedeschi delle paludi, che di loro volta sono gli scandinavi delle steppe, che di loro volta sono chiusi nel reame della Presenza Oscura a scrivere sta cacata.
Vabbè fatto sta che il maltese mi vede arrivare mentre ho i vestiti impregnati di morte e di fumo di sigarette stracariche di nicotina e 17 additivi, che servono solo a fare la speedrun del cancro così puoi proprio essere come Walter White, nel senso che tua moglie viene scopata da un evasore fiscale. Capisce che non è aria e taglia la corda, proprio mentre Lollo gli stava spiegando che a differenza del pensar comune, le baguette non rappresentano i francesi, bensì gli africani, perché sono lunghi e alla fine facciamo finta tutti che ci piacciono, ma è ovvio che Dio si sia sprecato poco a farli. Mi saluta con un’invocazione a Santa Luisa e mi conduce alla canonica, e mentre passeggiamo fa quattro distinti giochi di parole basati sul fatto che tutto questo sia “canon.” Ci sediamo su due sgabelli di legno di fico e riprendiamo la discussione da me interrotta, mentre Lollo mi illustra i passaggi della sua prossima opera. Come ogni teologo che si rispetti, le posizioni cosmologiche e antropologiche di Lollo sono intricate e degne di ulterior pensiero, e come ogni dottore di Chiesa meritevole di tale titolo mi legge la sezione sulle donne, lunga quattro righe, e sostiene che sono proprio come il forno, perché servono a fare gli uomini, come il forno col pane, e letteralmente a nient’altro, se non a scaldarsi e rompere i maroni, che non so come si incastri nella metafora ma mi torna appieno. Lollo difende le qualità innovative della sua opera, perché ormai i giovani non capiscono un cazzo se non dici ogni sette secondi Bazinga con la voce di Chris Griffin, e se non inondi la tua parlata con sette gradi di post-ironia e tumori semiotici allora ti chiamano un friendful visitor, che avrebbe anche senso perché sto proprio visitando Lollo in questa storia, e sì in sostanza il meta scherzo alla fine è questo e se non l’avevate capito prima allora posso continuare a fare cose meta, perché vi colgono di soppiatto come quando la maestra dice alzate le mani, e tu lo fai, ma poi la maestra ti avverte che non aveva detto “Simon says” e quindi niente, bestemmi e ti accendi la quinta sigaretta stamattina.
In sostanza, Lollo mi dice che bisogna modernizzare il credo, tipo introducendo gli OnlyFans delle suore o facendo un tiktok in cui il papa beve il Wocky Slush dicendo che è proprio come il sangue del Cristo, fr, fr. Bisogna parlare direttamente al cuore della nuova generazione, usando metafore relatabili come quella del pane. O come la versione manga del capitale di Marx, che è praticamente un isekai dove Marx sbarca in un modo sconosciuto e a prima vista magico, che è solo l’epoca del tardo capitalismo, e il suo oggetto magico è la barba incolta, il cui incantesimo sembra unicamente quello di sbattere i coglioni ai borghesi e ogni tanto raccogliere le briciole dei panini alla mortadella. Mio padre mi spunta in testa come il Professor Oak e mi fa presente che nella nostra epoca il Capitale è datato, perché la classe borghese propriamente non esiste più. Io ribatto che sembra proprio una cosa borghese da dire, e lui, infingardo, replica che lui è amico di Fusaro e io no, e che la lezione su Byung Chul-Han era uno stronzo megagalattico perché non solo non ho letto fino in fondo The Burnout Society (che è uno stronzo tutto suo), ma non ho nemmeno pronunciato bene Leistungsgesellschaft. Alzo il dito come Miles Edgeworth in Ace Attorney e faccio l’appunto che la mia è stata una mossa astuta e Zizekiana, perché se una cosa fa schifo fai la recensione senza nemmeno averla consumata, e questa è la vera essenza del Capitale di Marx, ma lui che ne vuole sapere della dialettica materialista, e poi sono italiano, e l’unico gesell-schaft che faccio sono le battute sul mio cazzo.
E poi boh, breve appunto. Ogni tanto faccio il redditore, e non solo per inviare a Klaudio l’ennesimo screenshot di Nietzsche che sembra il flusso di coscienza Nietzschiano durante i giorni della pazzia sifilitica, la stessa di suo padre e che i medici avevano designato come liquefazione cerebrale, l’OG Brain Rot. Ma inciampo occasionalmente su qualche post che è uno screenshot di Tumblr che è uno screenshot di Twitter che parla di una thread su Reddit che contiene qualche battuta sulla misura del cazzo di qualche tale. E poi i moralisti accorrono nei commenti, e a colpo sicuro il primo o secondo commento concerne quanto sia più rispettabile chi scherza sul proprio cazzo dicendolo piccolo, perché chi fa la battuta su presunte dimensioni ciclopiche del proprio pene sembra non solo gradasso, ma anche falso. Mentre chi dice che ha il byung piccolo fa ridere perché boh, dovrebbe essere inaspettato (?) e sicuramente ha più fiducia in sé stesso e non ha bisogno di compensare attraverso una battuta. Ecco, questi esperti psicanalisti io li detesto da profondità viscerali. Perché non solo la psicanalisi non serve a un cazzo oltre a portarsi a letto le ragazze appassionate di astrologia, ma soprattutto perché opera attraverso una ratio campata su ‘sto cazzo (grosso). Cioè, se uno fa la battuta sul suo membro enorme, io gli faccio una risata piratesca e non penso altro, in primis perché si incanala all’interno di una tradizione goliardica e millenaria che vede l’uomo maschio tessere le lodi esilaranti della sua grossa anatomia, e in secondo luogo perché se devo davvero pensare oltre, al massimo deduco che forse ce l’ha davvero grosso, oppure di manifattura standard, oppure piccolo, ma mai con sicurezza una delle tre. Mentre se un pivello rigorista sovverte le aspettative e scherza dicendomi che ha un condorello tra le cosce, io non solo sono forzato a pensare alle reali dimensioni del suo organo, ma al massimo penserò che ce l’ha normale, e più probabilmente piccolo. Boh, congratulazioni, non faceva manco tanto ridere e ora hai pure il cazzo piccolo.
Mi sono un po’ dimenticato dove volevo andare a parare. La Presenza Oscura mi sta iniettando delle amebe carnivore nel cervello, e poi ho appena scritto la parte della sigaretta e ora voglio accendermene una. Lollo, che non sta qui, ma a Malta, o sull’Orient Express tra Manchester e Bristol, risolvendo il caso enigmatico di come cazzo l’infrastruttura ferroviaria sia stata inventata dagli inglesi eppure sia così merdosa, mi riporta alla luce facendo vaghi accenni allo stato in decadenza di Malta. Decenni di speculazione edilizia e secoli di speculazione genealogica l’hanno resa forse lo scoglio più tragico del Mediterraneo. Gli appassionati dell’Odissea fanno presente che alcuni studiosi identificano Gozo, l’atollo a nord di Malta, con l’isola di Calipso. Evidentemente non sanno leggere la loro stessa metafora perché se una ninfa così bella e un po’ puttana sceglie volutamente di evitare la tua isola più vasta e popolosa a favore di un’isoletta minore, allora forse c’è qualcosa di cosmologicamente sbagliato con casa tua.
Sfociamo brevemente in una discussione sul genus loci dei posti del mondo, e Lollo mi domanda se è uno di quei casi in cui tutti i posti sono veramente uno, come quando Marco Polo dice al Khublai Khan che tutte le città che narra in realtà rimandano a Venezia, e il Khublai gli chiede 15+18 quanto fa. Annuisco e replico che effettivamente Malta è proprio una merda come Biscot Crustford, ma che alla fine sono merdose per cose diverse, la prima perché ci ho cacato io, e la seconda perché l’ha fatto Klaudio. C’è bellezza in questo. La Presenza Oscura mi da una pacca sulla spalla e mi dice di levarmi dai coglioni che si è accorta che non sono scandinavo perché ho il cazzo grosso.
Vabbè torno a controllare i dottorati in Latvia. Uz redzēšanos, brāļi.
2024.05.14 22:21 dain3ll3 Tiwala
Okay im the type of person who always look at the brighter side of life. So trusting someone is easy for me kahit stranger ka pa pag kakatiwalaan kita. Walang masamang tinapay para sakin ganun ba kahit madaming pag kakataon na nasira ang tiwala ko nuon. Sabi ko ayoko mag suffer yung mga bago kong makikilala dahil sa issues and trauma ko before. Pero pag may nakikilala na ako pag sobrang okay yung person na yun nagkakaroon ng takot na di ko makontrol, im scared sa pwedeng mangyari.
submitted by dain3ll3 to CasualPH [link] [comments]
2024.05.14 22:19 Outrageous-Seesaw838 I got RT in chem
My father isn’t supportive I didn’t tell him my result cuz I was scared mumma was the only one who knew about it due to panic I told one of relative that I passed didn’t knew it’ll spread out that quickly and my mother told my dad about my result that I got rt in chem and tbse he’s made my life a living hell I’m so fucking miserable rn my mother was there for me when he was shouting (Failure,nikambi,0,footpath wale gareeb bhi zyda le aaye isse, kaam kuch nhi krti ldkia ghar ke kaam bhi krti h saare ke saare and 90% se uppar bhi lati h and ye to failure nikli FAILURE) Then ata h papa ko relative ka call for wishes tbse mera downfall hota h ki isse kuch hoga nhi 10th me schl change krwa dia iska kyuki udhar sci nhi milli bola bhi tha commerce lelo tumhari bski nhi h science ye toh fail hogyi 11th me bhi isne ye hi kia tha sbme compartment le ayi maa ko haath jodne pdhe pass krwane keliye (normal meeting thi my mom didn’t do that she stood for me kyuki teacher was degrading me) and he went on and on shouting now relatives ke sth even neighbours know about it i was fucking depressed these 2 years after 10th result he fucked my mental health so bad Im thinking of sending my marks for reevaluation ( I got 8) still I didn’t think I’ll get this low I fucked up and ik it but do I deserve this torture? He’s making my life hell he’s shouting at me again and again I’ve been depressed 10th se abhi tk I feel like killing myself I feel like failure for wasting their money idk I really wanna clear jee ya something else to prove myself to him and to myself I didn’t even study for chem in do din hua hi nhi still I’m thinking JEE keliye I should do it and I’m fucking it up I don’t even use phone I’m just sitting blank half of the time ya phir I sleep out of nowhere idk if someone is going through the same abhi while writing he shouted at me ki bahar aao and marks btao and cuet ki timing btao 8 number kaise aye tumhare bski nhi thi to li kyu pcm This is what is happening in my life and I have no escape I’m going to commit suicide or ya phir I’ll stand up Pls take care of those who’re facing the same thing as me
KINDLY UPVOTE IT SO OTHERS CAN VENT OUT YA PHIR THERAPY MIL JAYE UNHE
submitted by Outrageous-Seesaw838 to CBSE [link] [comments]
KINDLY UPVOTE IT SO OTHERS CAN VENT OUT YA PHIR THERAPY MIL JAYE UNHE