Sarajevo karta grada
Općina Novi grad
2024.05.12 23:45 najmadjianajjaci Općina Novi grad
Zanima me da li je ikada bilo govora o podjeli Općine Novi grad Sarajevo ? Ne znam da li je ovo iko prije spominjao, ali općina je ubjedljivo najveća i najmnogoljudnija u Sarajevu. U njenom sastavu su Dobrinja, Alipašino, Buća Potok, Bojnik, Ahatovići i dr. naselja koja malo toga imaju zajedničkog. Ne razumijem kako uopće funkcioniše kao takva. Pitanje je da li je ikada bilo govora o podjeli Novog grada u cilju formiranja manjih, funkcionalnijih općina, ili da se rubni dijelovi pripoje drugim općinama? Ne kažem da Novi grad loše funkcioniše, ali npr. nisu u stanju podijeliti stipendije srednjoškolcima (osim u eskstremnim situacijama) za razliku od mnogih drugih općina i ne žele/nisu u stanju da učenicima sufinansiraju određena putovanja, kao što to rade neke druge općine. Pogledajte samo udaljenost Dobrinja-Buća Potok-Ahatovići i bit će vam jasno šta želim reći. Takođe su neka naselja toliko ruralna da ne razumijem kako su dio ove gradske općine.
EDIT: Novi Grad SARAJEVO je u pitanju, da ne dođe do zabune
submitted by najmadjianajjaci to bih [link] [comments]
EDIT: Novi Grad SARAJEVO je u pitanju, da ne dođe do zabune
2024.05.10 01:26 Vukobasa Dr Radoslav Rotković O crnogorskom narodu i kontinuitetu njegove države (1.dio)
 | "Socijalistiika Republika Crna Gora, stara istorijska zemlja, izrasla iz antičke Prevalitane, srednjovekovne Duklje i Zete, novovekovne Crne Gore, izgrađuje se u okviru SFRJ kao posebna federativna socijalistička republika". submitted by Vukobasa to Crnogorstvo [link] [comments] Vaso Čubrilović (1973)\* 1. Razlozi i podsticaji Razlog da se uopšte razmišlja o porijeklu Crnogoraca leži u činjenicama koje su, prije ili kasnije, morale dovesti do toga da se, u zborniku Crna Gora (Beograd 1976:127), napiše: "Do sredine X vijeka dukljanska kneževina bila je formirana i jasno razgraničena od susjednih slovenskih kneževina i vizantijskog područja." Razumije se, ovi stav se temelji na rezultatima dosadašnjijeh istraživanja velikog broja, prvjenstveno srpskijeh naučnika, koji su se više nego drugi bavili crnogorskom istorijom. Morao je postojati razlog da se u Duklju (Zetu) stvori posebno kraljevstvo. Papa je 1077. pisao Mihailu Vojisavljeviću kao "kralju Slovena", a njegov sin Bodin, koji je pomagao Makedoncima (1072), bio je od njih zacaren u Prisdiani (Prizrenu ili Prištini) i već je "gloriosissimus". Te naše prve feudalne državice imale su običaj da se, poput rijeka u proljeće, izliju iz svog korita. Tako je Samuilo, makedonski car, osvojio Zetu i bačio u tamnicu kneza Vladimira, kojemu je kasnije dao za ženu svoju kćer Kosaru. Njegov našljednik je ubio Vladimira u Strugu 1016. godine. Zeta je pod Bodinom zauzela Rašku i Bosnu, a poslije Bodinove smrti dešava se u Zetu ono isto što i u Srbiju poslije smrti cara Dušana. Pod velikijem stablom nema sunca. Sitni našljednici velikoga vladara lako raskrčme ono što je njihov predak s mukom stvorio. Tako je došlo vrijeme da se Raška izlije na Zetu. Ta je poplava trajala oko 170 godina. Da li je za to vrijeme iščezla posebna dukljansko-zetska tradicija? Isti, ranije citirani autor Simo Ćirković, o tome piše (:132-133): "Uključivši 'kraljevinu Diokletije i Dalmacije' u svoju državu, Stefan Nemanja u duhu srednjovjekovnih shvatanja nije mijenjao njeno uređenje. Postavio je za namjesnika svoga najstarijeg sina Vukana, koji je zemljom upravljao pod očevom vrhovnom vlašću noseći staru kraljevsku titulu. Na taj način ostala je još neko vrijeme sačuvana teritorija stare dukljanske države i njena posebna tradicija. Nemanja nije pokazao namjere da raznorodne dijelove svoje prostrane države stopi u jedinstvenu cjelinu. On je, čak prepuštajući sinovima i braći pojedine dijelove teritorije, pomagao očuvanje tradicionalnih okvira i starog načina vladanja." 2. Religija prikriva narodnost Dakle, poslije Nemanjića sve se vratilo u predašnje stanje, s tijem što je ostala u Zetu novoformirana pravoslavna crkva, kao institucija srpske vjere. O tome opet govori Cirković, ali u Enciklopediji Jugoslavije (prvo izdanje, knj.7, str. 505): "Usled nerazdvojne združenosti crkve i države i nemanjićkom periodu bilo je moguće da se pravoslavlje pojavi kao bitno obeležje srpstva i da se verska pripadnost nametne kao kriterij razgraničavanja." O istoj temi, mnogo ranije, raspravlja i Stojan Novaković (1893:135):* "Taj stari srednjovekovni srpski tip, koji identifikuje srpstvo s pravoslavljem, osnova je onoj sinonimici srpstva i pravos- lavlja, po kojoj su gdekojim prostim ljudima našeg veka Rumuni, Rusi, Grci srpske vere zato što su pravoslavni, i po kojoj uopšte ima srpske vere." A još ranije, Giljferding (1859) u Putovanju po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji, (v. prijevod, Sarajevo 1972:319) razgovara s jednim begom u Mrkonjić-gradu koji je znao za mađarsku revoluciju (1848) i krimski rat (1853-56) i koji mu je prigovorio: zašto je ruski car, koji je "Srbin" (=pravoslavni), pomagao Švabu, šokca (=katolika)?! Za razliku od svega onoga što su narodi s mukom sticali, i s još više teškoća branili, religije su im poklanjane, nuđene naizgled besplatno. Pa ipak, prihvatanje bilo koje religije (ne samo muhamedanske) značilo je i prihvatanje određenog stepena ropstva. Narodi su napuštali svoje običaje, i uzimali druge. Svoje paganske panteone i vezu sa silama prirode zamijenili su svecima iz knjiga. Nije im smetao ni tudi jezik. I danas se liturgija sluša na crkvenoslovenskom, misa na latinskom jeziku. Time zadržavaju svoj mistički oreol. S vremenom, religija uđe u sve pore narodnog života i jednoga dana odbrana religije, kao određenog stepena ropstva, postane odbrana određenog spetena slobode! Nastane privid - da je vjera isto što i narodnost. Pogotovo ako je i propagirana s tijem ciljem. Na Sedmom međunarodnom kongresu slavista u Varšavi, avgusta 1973, podnijeli su L. A. Obušenkova i V. I. Freidzon zanimljiv referat o uticaju nacionalno-oslobodilačkog pokreta slovenskijeh naroda na razvitak njihovog nacionalnog samosaznanja. Oni kažu: "Rezultati 'crkveno-nacionalne' djelatnosti u određenim periodima formiranja nacija i nacionalne svijesti bili su različiti. Neosporno, pripadnost određenoj crkvi katkad je služilo 'zbijanju' nacije, ali, uporedo s tim išlo je i zamagljivanje nacionalne svijesti. Zato su poljski i litvanski seljaci veoma dugo na pitanje: Ko ste?" odgovarali: Katolici.'. Tamo gdje je nacionalno ugnjetavanje sprovođeno uz pomoć vjerskih razlika, crkva je, naglašavajući te razlike, usporavala rađanje izvornog nacionalnog osjećanja. Pa i ta činjenica, da su pravoslav- ni stanovnici nekih srpskih krajeva počeli da se nazivaju Srbima, još uvijek nije svjedočila o pos- tojanju izvorne nacionalne svijesti." Autori navode i primjer kupovanja nacionalne svijesti. Vaso Pelagić je, naime, savjetovao da svaki učitelj, od samog početka (kontakta s učenicima) nauči dake da na pitanje:"Ko si ti, mali?" odgovore:"Ja sam Srbin.". A bilo bi dobro, kaže Pelagić, ako bi se našli dobri ljudi koji bi, tom prilikom, dali deci po koji krajcar, kako bi u njima probudili želju da tako odgovaraju! (Izvor za ovo je studija M. Hadžijahića u JIČ-u 1970, 1-2, 45. Obušenkova, Freidzon 1973:129.) Nije samo Vizantija subjektivno bila jedno, a objektivno drugo. "Veliki dio Ilira posve sigurno nije ni znao da pripada jednoj široj etničkoj skupini koju mi danas nazivamo ilirskom", piše Stipčević (1974:36); "jedino što su znali na osnovi podataka antičkih pisaca ili pak na osnovi rezultata suvremene znanosti smatramo ilirskim." Ako se misli da ovakvijeh neznanja nije moglo da bude u novije doba, navešćemo Rovinskog koji govori o Crnogorcima krajem prošlog vijeka. On ocjenjuje i, možda, precjenjuje značaj vjere, pa kaže: https://preview.redd.it/pgwubbwzigzc1.png?width=460&format=png&auto=webp&s=d202853c3592f9a514b941d6060a041b3c9eb0b2 (1897:651). Ovo, razumljivo, ne znači da nije postojala sintagma crnogorski narod, i to od davnine. Najjasnije je to izrazio Vasilije Petrović u svojim pismima ruskijem visokodostojnicima 1757. godine, kada nabraja narode na Balkanu koji se uzdaju u Crnu Goru, jer ona jedina svijetli u tom mraku turske okupacije. On pominje i Bugare i Makedonce, Srbe i Crnogorce, Arbanase i Bošnjake (G. Stanojević 1978:150-151; D. Vuksan 1938:49). https://preview.redd.it/rfdqfx19jgzc1.png?width=415&format=png&auto=webp&s=29130ba7a1d07196c06ad6c26018bb914b2c7e4f Pa ipak je Rovinskı bio u pravu kada je ukazao kako je vjersko osećanje zamutilo nacionalno, a plemenska surevnjivost išla tome na ruku. Simo Matavulj (1852-1908), koji je iz Dalmacije, preko Crne Gore, došao u Srbiju, i dobro poznavao sve krajeve koji su ovde nabrojeni, objavljivao je u Letopisu Matice srpske, od 1898. godine, Bilješke jednog pisca u kojima je, pored ostalog, osvijetlio i nacionalne raspre u Dalmaciji, između pravoslavnijeh i katolika, koje su razbili Narodnu stranku na narodnjake (Pavlinović) i zemljake (Ljubiša). Opisao je živijem bojama svoj boravak u Crnu Goru i oštro napao članke o Crnogotstvu u službenom Glasu Crnogoraca s početka 1884. godine, iako je u tijem člancima, u toku tri mjeseca, teorijski obrazlagan sadržaj Crnogorstva kao zasebnog pojma i organizma "koji ima sve uslove opstanka i razvića, bez potrebe da se oslanja na drugo što"! Iako je ovo značilo sazrijevanje nacionalne svijesti u Crnu Goru, Matavulj je shvatio da se time Crna Gora odriče srpskijeh i čovječanskijeh ideala, odnosno, da se Crna Gora, "kroza svoj službeni organ, odricala svoje istorijske misije". Matavulj navodi da ovi "famozni članci o Crnogorstvu... nemilo odjeknuše u srpskom novinarstvu i izazvaše negodovanje u naprednoj crnogorskoj omladini", to jest onoj koja je studirala u Beogradu. Svi su oni, to jest Matavulj, novinari i beogradski studenti iz Crne Gore, smatrali da je istorijska misija Crne Gore da stane na čelo srpstva. To je uticalo i na knjaza Nikolu da odustane od nacionalnog programa i pokuša zadobiti srpski prijesto! Tako je izgubio i ono što je imao. Ipak je Matavulj objasnio što on podrazumijeva pod srpstvom: "Od iskoni pak i na Primorju Srbin je bio samo pravoslavni, - Srpstvo je značilo samo pravoslavlje, kao što u ovijem krajevima (na istoku) znači i danas." (SKZ, knj. 290, Beograd 1939:24, 224-225). Onda nije čudno ono što je oni beg iz Mrkonjić-grada zamjerao ruskom caru kao "Srbinu". Jozef Holeček (1853-1929), Čeh koji je o Crnoj Gori napisao najviše knjiga, i najduže u njoj boravio, napisao je, u knjizi Černa Hora (Praha 1876) o crnogorskoj vjeri i narodnosti: "Ptaš-li se o naboženstvi, odpovi Černohorec že je Srbin; ptaš-li se o narodnosti, odpovi že je Crnogorac." Samo je čovjek sa strane mogao da uoči ove razlike. Ni jedan domaći izvor nije u tome eksplicitan. Jedni su smatrali da je sve to jasno, a drugi su držali da je dobro da ostane nejasno! Zato se i danas susrijećemo sa istijem onijem Matavuljevskijem nedoumicama, a mnogi naši etnolozi nijesu otišli dalje od onoga bosanskoga bega iz Mrkonjić-grada. 3. O značaju i beznačajnosti imena; o legitimizmu Ime je znak raspoznavanja, kao grb, zastava ili himna. Ipak, malo je imena koja su okrenuta un- utrašnjoj suštini, koja kazuju nešto o narodu koji ga nosi. Ime je često tude, nametnuto sa strane. Grci su Heleni, a grčko ime su im dali Rimljani, prema imenu jednog helenskog plemena. Etrurci su sebe nazivali - Rasenima. Baski su za sebe - Eus- kaldunak, Korejci Čoson, Ugri Mađari. Okolni narodi dali su Nijemcima razna imena. Za Francuza su Alemani, a to znači - sve sami muškarci, za Rimljane su bili - Germani (germanus - od istijeh roditelja), za Talijane su Tedeschi (stnjem. diutisc narod), za Slovene Nijemci, jer ne umiju da govore s nama, kao što su Hotentoti mucavci na bušmanskom, a sebe nazivaju Sani. Nijemac je za sebe der Deutsche, jer sa svojim sunarodnicima može da govori deutlich - razgovjetno. Postoji i drugo objašnjenje koje polazi od diutisc, v. gore. Ime naroda se širi administrativnim putem, na teritorije koje jedna država zapošedne. Zato su Sloveni koji su se sa teritorije Austro-Ugarske selili u Ameriku tamo često bilježili kao Austrijanci. Tako su ih, na osnovu pasoša, upisivale imigracione vlasti. Na zabune koje su iz ovakvog poistovjećivanja mogle nastati ukazuje R. Novaković (1981:9-10): "Naime, ako je činjenica da jedan narod prilikom dolaska na novo područje zatiče brojnije ili manje brojno ranije stanovništvo, sastavljeno iz etničkih skupina decenijama ili vekovima mešanih, ali sa ipak u iz- vesnoj meri očuvanim antropološkim, jezičkim i drugim karakteristikama, pitamo se imamo li pravo da istoriju nazivamo samo imenom tog novog stanovništva? Mi se jednostavno mirimo s tim da uglavnom pišemo istoriju pobedilaca. Naše neznanje o pobeđenim rešavamo najčešće na taj način što im namećemo ime pobedilaca." Raspravljajući o različitijem imenima Nijemaca i Finaca, na primjer (Finska je Soumi), još je Šafarik (1837) ironično primijetio da niko pametan neće reći da German nije Nijemac. Čuje se ponekad pitanje: kako se može govoriti o Crnogorcima u nekom istorijskom smislu, kad je to ime nastalo, možda, tek u XV stoljeću. Takva hronologija, razumije se, nije tačna, ali nije ni bitna. Ipak, moramo primijetiti da na prostoru tzv. Stare Crne Gore ne postoji toponim Crna Gora, a to znači da je Crna Gora dobila ime po svojijem crnijem brdima i gorama koje se vide s mora. Inače, prvi pomen Crne Gore je iz 1296. godine. A 1435. godine, u ugovoru Đurđa Smederevca o Venecije, pominju se catunos Crnegore. Po Ivanu Božiću, to su bili Paštrovići. (v. Istorijski časopis 9-10, 1959/60). Činjenica da su prije etnonima Crnogorci bili u opticaju drugi nazivi (Zećani, Dioklićani), značila bi nešto samo pod uslovom da se dokaže totalna transfuzija crnogorskog stanovništva, to jest preseljavanje Zećana a doseljavanje Crnogoraca. Ne samo da nije bilo takvijeh eksodusa već nije bilo ni manjih, masovnijeh useljavanja, što dokazuje dosljedni ijekavizam crnogorskog područja, za razliku od Srbije de su doseljavanja iz ijekavskijeh područja stvorila brojne ijekavske enklave. Popis iz 1981. pokazao je da u Srbiju živi 146.000 Crnogoraca koji su se tako izjasnili. U isto vrijeme u Crnu Goru su se kao Srbi izjasnili samo 3,5% popisanih stanovnika. Ako su Srbi nekad nazivani Rašanima, znači li to da Rašani nijesu bili Srbi? Postoje i drastičniji primjeri. Do oktobarske revolucije Ukrajinci su bili Malorusi. Promjena imena izvršena je dekretom, jer je nezgodno bilo da se, među ravnopravnijem narodima, jedan naziva velikoruskijem, a drugi maloruskijem. Promjena imena, razumije se nije značila preseljavanje, odnosno iseljavanje Malorusa da bi se odnekud doveli Ukrajinci! Legitimizam se sastoji u traženju pravnog osnova za zadržavanje određene titule. Zato se makedonski car Samuilo oslanjao na bugarsku titulu, jer je njegova makedonska država, mlada i nepriznata, bez međunarodnog autoriteta (J. Ferluga, Viz, izvori III:63). Nemanjićima je bila potrebna dukljanska kraljevska titula, da bi, pomoću nje, dobili krunu od pape. Prije nego se javila ta mogućnost, navodili su isključivo Srbiju kao Nemanjinu domovinu, a u vrijeme agitovanja za krunu, Prvovenčani je napuštio i ženu Vizantijku i oženio se unukom dužda Dan- dola, i on je bio prvi koji je kao Nemanjino "ot6č6tvo" naveo Duklju (J. Kovačević u Istoriji Crne Gore I, 1967:443). "Naziv Vizantije potiče iz docnijeg vremena, sami Vizantinci ga nisu poznavali", piše Ostrogorski (1959:49). "Oni su sebe nazivali Rimljanima-Romejima (oi Romaioi), njihovi vladari se smatrali rimskim carevima, naslednicima starih rimskih imperatora." Dakle, istoriji je poznato i odricanje od sebe, u formi navlačenja tuđega kostima. A to se najčešće čini ili iz legitimističkijeh ili iz vjerskijeh razloga. Zaključak: Nauka mora da se bavi utvrđivanjem objektivnijeh činjenica. Ali, da bi to postigla, nije dovoljno da se osloni na pouzdanu izvornu građu. Mora naučiti da je čita. A čitanje se ne sastoji u prilagođavanju građe našijem potrebama već u eliminaciji tijeh "potreba". 4. Maritima - Pomorje zetsko, Pomorje zapadno Kontinuitet crnogorske države najsažetije je prikazao Vaso Čubrilović na svečanoj sjednici osnivanja Crnogorske akademije nauka i umjetnosti 1973. Taj smo tekst izvukli naprijed, kao podsetnik. To isto su, doduše, naravno, za istoriju od svoga vremena, učinili Vuk Stefanović Karadžić u knjizi Montenegro und die Montenegriner (1837) i Petar I Petrović u Kratkoj istoriji Crne Gore objavljenoj u Grlici (1835), poslije njegove smrti. Opisujući Donju i Gornju Zetu Petar I kaže: "Pod imenom Gornje Zete sastojaše se u to vrijeme i Crna Gora. One su (Gornja i Donja Zeta p. n.) svagda nerazdvojno imale svoje vladatelje Banova, kako pređe srpskijeh carah od Nemanjića doma, tako i po presječeniju te carske familije; ne hoteći priznati Vukašina care-ubicu za svojega kralja ostale bjehu pod vladom svojijeh kneževah od Balsića poroda..." Ta stara slovenska, kasnije crnogorska država, koja je već u XI vijeku imala kraljevsku dinastiju, zvala se u Dukljaninovom latinskom prijevodu Maritima, a geografski je određena prema toku rijeka koje utiču u more ('secundum cursum aquarum, quae a montanis fluunt et intrant in mare contra meridianam plagam, Maritima vocaviť (Mošin 1950: 53. donosi uporedo latinski tekst, verziju Hrvatske kronike i prijevod na naš jezik; u Mijuškovića 1967:194). Ovi je termin u svijem dosadašnjijem prijevodima Dukljanina pogrješno preveden kao: Primorje, iako se iz starijeh zapisa i povelja dukljanskijeh, srpskijeh i zetskijeh može sasvim sigurno ustanoviti da je Maritima Pomorje. Po staroj rimskoj nomenklaturi, to je bila Gornja Dalmacija (gornja zato što sa istoka izlazi sunce), dok je severna Dalmacija bila Donja (jer tamo zalazi sunce). Pomorje se dijelilo na Pomorje zetsko i Pomorje zapadno (poznato i pod terminom: Zapadne strane). Da se ovi termini nijesu afirmisali za vrijeme zetske kraljevske dinastije Vojislavljevića, ne bi se dalje, došljedno navodili u titulama, u nabrajanju osvojenijeh zemalja. Titule vladara, njihove povelje i drugi službeni spisi precizno su bilježili promjene državne teritorije i ni jedan vladar nije miješao državu i zemlje, to jest narode u njoj. Zato car Dušan Silni piše da je car Srbljem, Grkom, Arbanasima, Frugima, Bigarom, dakle svijema narodima koji su se u određeno vrijeme našli pod okriljem njegove vlasti. Najstariji domaći izvor o imenu Pomorje bio bi oni natpis naden u selu Studenici, koji je objavio M. S. Milojević (1872:166-167), a donosi ga i Relja Novaković (1981:87), sumnjajući u datum. Zato ćemo i mi, uz god. 845. staviti upitnik. Za tijem bi došao nešto okrnjen naziv Pomorja u Nemanjinoj Hilandarskoj povelji, oko 1198-1199, što je ponovio i Stefan Prvovenčani oko 1200-1202. Poslije toga datuma nema više griješaka, sem kasnije kada se uz termin Pomorje počinje da javlja i Primorje, i to čak u istijem ispravama. Sve ove isprave su često preštampavane pa ćemo se uzdržati od navođenja izvora. Ako nije sigurna godina izdanja, pa u literaturi stoji, na primjer, 'oko 1296' ili sl, mi navodimo tu godinu, a ako je sasvijem sporna, odnosno nesigurna, stavićemo upitnik, kao na početku. https://preview.redd.it/467xl9rqsgzc1.jpg?width=506&format=pjpg&auto=webp&s=7115daeda981d628f28e02c761a099c1743ebee4 https://preview.redd.it/e6o3siw6tgzc1.jpg?width=472&format=pjpg&auto=webp&s=f65b1f399da072ca719c9aa084c42aaed6170c27 Potpis Stefana Tvrtka, kralja Srbijem, Bosni i Pomorju (S. Ćirković 1964: 137) https://preview.redd.it/fp94nj0ptgzc1.jpg?width=494&format=pjpg&auto=webp&s=d32232466b4b81c4c8f2a6971a2bb8d8b05bd137 Titule Balšića prate razvoj njihove teritorije. God. 1363. papa Urban V piše braći Balšićima, Stracimiru i Durdu kao županima Zete. Balša II je "magmoficus dominus Balsa Balsich, Gente, Canine et Aualone dominus". God 1385. Balša II je "duka drački i jošte" a Balša III: https://preview.redd.it/fxghzgo4ugzc1.jpg?width=489&format=pjpg&auto=webp&s=3d02db76e1fa3bb0af6cafc3bc6f0bb098fed9e8 Pomorje zetsko javlja se u titulama zetskijeh vladara dotle dokle traje teritorija Pomorja zetskog. Već poslije Balšića šire se na ovom prostoru Venecija i Turska tako da je Ivan Crnojević gospodar zetski. Kad se priobalno područje ponovo vraćeno Crnoj Gori, poslije vel- jega rata 1876-78. (jednijem dijelom) a 1918. u cijelosti, više nije bilo termina pomorje. Danas je to Crnogorsko primorje. Pečat Ivana Crnojevića precrtao je Simo Milutinović sa povelje o osnivanju Cetinjskog manastira, onda kada je pečat još bio čitav. https://preview.redd.it/bvkc9zxnugzc1.jpg?width=436&format=pjpg&auto=webp&s=7625aed70eeb389cb43ef46b6cbc6a1a3fb73e72 Kao toponim Pomorje se javlja jedino u Dukljanskoj (zetskoj) državi i na Baltiku, što ne može biti slučajno, jer onomastičke paralele dva Pomorja svedoče suprotno. 5. Da li će Sveti Sava biti pozvan na odgovornost zbog "komadanja" srpske teritorije? Videli smo da se titule vladara mijenjaju s promjenom teritorije kojom vladaju. U tom smislu su upravo ove vitule precizní pokazatelji širenja i skupljanja države. Dušan Silni se u grčkijem poveljama tituliše kao "car Srbljem i Grkom", bez navođenja ostalijeh naroda i zemalja, jer to za Grke nije imalo Značaja. Međutim, u našoj istoriografiji najčešće se citira ta skraćena titula, kao da širijeh verzija nije bilo. Time se umanjuje i državno područje i njegova etnička raznovrsnost. Ovde ćemo navesti samo dio povelje iz 1349. kojom car Dušan Silni proglašava svoj Zakonik. Uvod ima naslov Života mojega delo, a mi ga citiramo prema prevodu Đ. Sp. Radojčića (1962:70): "Pa tako i ja, unuk i sin njihov, i mladica dobroga korena njihovog, svetih dobroispovedanih roditelja i praroditelja mojih, da se nazovem Hristov Stefan, u Hristu bogu blagoverni car svima Srbima i Grcima i stranama bugarskim, i svemu Zapadu, Pomorju, Frugiji takođe i Ar- banasima, milošću i pomoću božjom samodržavni car...". Bilo je slučajeva da se titula nekog vladara pomalo doćera. Ćirković primjećuje da Tvrtko I nije vladao svijem zemljama koje nabraja u tituli. Međutim, nema primjera da je vladar umanjivao teritoriju svoje države, niti da je njeno etničko jedinstvo razbijao, izmišljajući neke fiktivne narode, odnosno zemlje. Ne može se naći nikakvo objašnjenje koje bi inspirisalo vladara na takav čin, suprotan njegovijem interesima. Prema tome, kada se posebno apostrofizira srpska a posebno pomorska zemlja, to znači da pomorska zemlja nije srpska, na isti način kao što ni srpska nije pomorska! Ni jedan srpski vladar ne pominje Srbe izvan srpske zemlje. Zato oni koji u svoje i tude tekstove, o čijem objavljivanju odlučuju, opsesivno ubačuju termin "srpska" uz pomen Zete ne čine nikakvu naučnu korekciju nikakvijeh izmišljenijeh separatističkijeh pokušaja da se srpstvo Zete negira, već vrše nasilje nad činjenicama, pripisujući, posredno, antisrpske tendencije čak i Svetome Savi, koji se, na veliku žalost baš nekolicine "crnogorskijeh" istoričara potpisivao kao "arhiepiskop srpske zemlje i pomorske"! I ne samo to. On je, osnovavši srpsku pravoslavnu arhiepiskopiju, postavio i zetskog episkopa Ilariona, i zapisao u povelji: Dakle, Ilarion nije svetitelj srpske zemlje u Zeti već svetitelj "zetskej zemli". Ni tu se Sveti Sava nije zaustavio. U žitiju svoga oca kaže da on prvo obnovi očevu, a zatim svoju dedinu, koju prevodilac M. Bašić identifikuje kao Rašku, a zatim "priobrete od pomorske zemlje Zetu s gradovima" (Stara srpska književnost I, Novi Sad - Beograd 1966:29, 415)! *Bašić je pomorsku zemlju preveo kao primorsku, suprotno originalu. R. Novaković (1981:144) iz toga izvodi logičan zaključak: "Dedina Nemanjinog oca, po svojoj prilici, nije zahvatala Zetu, i ta oblast sigurno nije bila ni Nemanjina, mada se u njoj rodio, jer ni Nemanja ni njegovi sinovi ne bi za nju rekli da je osvojena da je već, kao dedina, bila prethodno obnovljena"! Svim ovim "nečasnijem" radnjama Sveti Sava je osnažio ona mišljenja koja su u Zetu videla drugu zemlju i drugi narod. Kad se tome doda da je Nemanjin otac, zbog velikog meteža u Raškoj, morao privremeno da se skloni, pa je otišao u Zetu, de se rodio Nemanja, otkriva se još jedan važan element: bježeći, da spasi glavu, Nemanjin otac se nije mogao skloniti u istu, srpsku zemlju, već je otišao u Zetu! A tamo je bio kratko vrijeme. Pa ipak, krstio je svoga sina po katoličkom obredu "pošto su u zemlji toj (Zeti) i latinski jereji, to se po volji božjoj udostoji da u hramu tom primi (i) latinsko krštenje". Dalje stoji: "A kad se vratio otac njegov u stolno mesto, opet se udostoji da primi drugo krštenje iz ruku svetitelja i arhijereja usred srpske zemlje, u hramu svetih i sveslasnih i vrhovnih apostola, Petra i Pavla...". Dakle, srpska i zetska zemlja razlikovale su se i po religiji, pa je jedino tako i objašnjivo da tek Sveti Sava postavlja prvog zetskog pravoslavnog episkopa tek u drugoj četvrtini XIII stoljeća, nakon što je zetska kraljevska dinastija izgubila svoju državu. Zato se ne bismo začudili ako jednoga dana neki Batrić Jovanović, ili Rastislav Petrović, ili Jovan Bojović, podnese prijedlog da se iz Srpske pravoslavne crkve isključe svi stari srpski vladari, pa i osnivač te crkve Sveti Sava. Jer oni su dali maha onijem tendencijama u crnogorskoj istoriografiji koje nastoje da uspostave kontinuitet crnogorske države od Vojislavljevića do Petrovića, pa tome nijesu mogli odoljeti ni savremeni srpski istoričati država i prava, političke istorije i istorijske geografije. 6. Novo tumačenje Nemanjinog rodenja u srpskoj arheografiji Srpska arheologija, također, ide putem Svetoga Save. U Arheografskim prilozima 3 Narodne biblioteke SR Srbije (Beograd 1981:123-130) Ljiljana Juhas je analizirala razlike između jedinog sačuvanog prijepisa Žitija Svetog Simeona (Nemanje) od Prvovenčanog (tzv. Pariski rukopis, iz dvadesetijeh godina XIV stoljeća) i Nemanjinog životopisa iz pera Nikona Jerusalim- ca iz 1441/42. godine u Goričkom zborniku, pisanom na Skadarskom jezeru. Riječ je o onom mjestu u Pariskom rukopisu na str. 204a/4204b/4, de se kaže (ponovo citiramo Bašićev prijevod, dok Ljiljana Juhas navodi original, iz kojega dodajemo umetke): "Iako me tada nije bilo niti pamtim šta je bilo o rođenju njegovu, ipak sam slušao da je bio veliki metež u ovoj strani srpske zemlje вь странѣ сем срьпьсныгю землю, https://preview.redd.it/g55mokno6hzc1.jpg?width=242&format=pjpg&auto=webp&s=172d65cb076c5fe3bedb056b45aa15fb8dfaeae0 i Dioklitije, i Dalmacije, i Travunije, i da su roditelju njegovu braća mu zavišću oduzeli zemlju, a on iziđe iz buna njihovih u mjesto rođenja svojega, po imenu ракоме Dioklitija. I voljom božjom i prečiste njihove matere rodi i ovo sveto dete, koje će božjim primislom biti sakupilac propalih zemalja otačastva njegova, pastir i učitelj, pa, štaviše, i obnovilac onoga što je bilo propalo, u mestu po imenu Ribnica. A kako su u zemlji toj (i) latinski jereji, to se po volji božjoj udostoji da u hramu tom primi (i) latinsko krštenje." Lj. Juhas konstatuje da Nikon izostavlja početní dio rečenice, u kojoj Prvovenčani govori o sebe, jer izostavlja i sva ostala mjesta u kojima Prvovenčani govori o svome srodstvu s Nemanjom (Nikon se koncentrisao na ličnost Nemanje). Druga izmjena koji I.j. Juhas primjećuje jeste da Nikon prenosi tekst o metežu u oblasti srpske zemlje https://preview.redd.it/wzdw2t7f7hzc1.jpg?width=215&format=pjpg&auto=webp&s=d19ccc081c9305fa9484d7d01a06eeb2fbaae0e0 a ne o metežu "u ovoj oblasti srpske zemlje", kako piše Prvovenčani, jer on "svakako misli na deo teritorije koji okružuje teren na kome se on nalazi u trenutku kada piše biografiju, a to je, po svoj prilici, njegova prestonica u Rasu". Nikon se, kaže dalje Lj. Juhas, nalazi u drugoj sredini, u Zeti (na ostrvu Brezovici u Skadarskom jezeru). Iza ovog uvodnog dijela dolazi tekst koji neposredno govori o događajima u vezi s Nemanjinim rođenjem i krštenjem (Pariski rukopis, 204a/16-204b/4, Nikonov rukopis 113a/12113b/2). Već u prvoj rečenici Prvovenčani kaže da "rodi i sego s(ve)t(a)go otroka", što znači da je Nemanja imao braću. Nikon, koji preskače pomen braće, jer ostavlja samo ono što se odnosi na Nemanju, izostavlja veznik. Dalje, Prvovenčani, prema Pariskom rukopisu, piše o Nemanji kao "pogibšim obnovitelju", misleći na obnovu pripalijeh zemalja. U Nikona ta rečenica glasi mnogo logičnije, jer ne pominje dvaput iste "pogibše strane". Dakle, Nemanja je "sakupilac propalih zemalja otečestva njegova", pastir i učitelj i crkava obnovitelj, "pače že i pogibšim obnovitelj", to jest obnovitelj crkava! Lj. Juhas na ovo kaže:"U sintaksičkom i logičkom pogledu Nikonova rečenica je ispravnija. U Pariskom rukopisu je nelogično što se ponovo vraća na zemlje, kada se prešlo na nabrajanje Nemanjinih moralnih vrlina (pastira... i učitelja)." Prvovenčani, na drugijem mjestima, piše o podizanju manastira "pa je neobično da to nije istaknuto na početku"! Lj. Juhas citira slično mjesto iz Žitija Milutinova koje je napisao arhiepiskop Danilo i mišljenje S. Hafnera: da je to stalna fraza koja se mogla upotrijebiti kad se pisalo o vladarima. Postavlja se samo pitanje da li je Nikon imao u rukama neki raniji, ispravniji prijepis ili original žitija koje je napisao Prvovenčani. Iskustvo praktične tekstologije, nastavlja Lj. Juhas, pokazuje i način kako je moglo da se dogodi da se ispušti cio jedan segment. Pošljednja riječ u izostavljenom segmentu završavala se istijem sufiksom kao i pošljenja riječ segmenta ispred njega To je pomelo prepisivače. Daljim upoređenjem pomenutijeh tekstova Lj. Juhas raščišćava i pitanje mjesta de je Nemanja roden i de je kršten! Pariski rukopis je, očigledno, defektan, pa su se i Daničić, koji ga je prepisao, i Šafarik, M. Bašić, V. Čorović kolebali kako da razriješe nejasno mjesto, po kome je Nemanja rođen u hramu! "Ovakvo čitanje je očevidno apsurdno, jer nije moguće da se žena porađa u hramu. Znači, da bi sledeću rečenicu počeo apsolutnim dativom, kako mu je sugerirao Pariski rukopis, Ćorović je napravio blasfemiju. Nesumnjivo je, dakle, da je ovo mesto veoma teško za razjašnjenje na osnovu Pariskog rukopisa." Zato Lj. Juhas naglašava da novu svjetlost na ovo mjesto baca Nikonov tekst. Sintagmu "na mestu rekomom Ribnica" vezuje se hram, pa navodi i o kome je hramu riječ: "presvete i prečiste vladičice naše Bogorodice"! "Nikonov predložak je na ovom mestu bio ispravan. Ni u jednom našem srednjovekovnom tekstu se ne ističe mesto nečijeg rođenja. Ovo bi bio jedini slučaj. Kada se u opisu života nekoga junaka i pominje neko mesto to je obično mesto smrti, jer je to važno za uspostavljanje njegovog posmrtnog kulta. Pa i tada, mesto smrti se nikada ne pominje na ovaj način, na kraju jedne duge rečenice. Naprotiv, kada se pominje neki lokalitet, to se čini na početku rečenice. S druge strane, naši stari tekstovi uvek pominju lokalitete manastira i crkava. Stoga je, po logici srednjevekovnog pisanja, jasno da se Ribnica mora uzeti ne kao mesto Nemanjinog rođenja, nego kao mesto hrama u kome je Nemanja kršten." Tzv. Nemanjin grad u Staroj varoši u Titogradu u stvari je turska tvrđava Dopedögen, čija je gradnja započeta 1472. godine, u vrijeme prelaska sa hladnog na vatreno oružje! (B. Đurđev 1962:59-61; naše Sazdanje Cetinja 1984:176). O početku gradnje te turske tvrđave izvještava Ivan Crnojević (Sazdanje Cetinja, dok. br. 19). Odmah nakon oslobođenja (1946) Zavičajni muzej u Titogradu vršio je sondažna istraživanja i ustanovio da ispod temelja turske tvrđave nema nikakve starije građevine. Prema tome, Nemanjin grad je izmišljen kao i Ribnica kao mjesto njegovog rođenja. Po vladici Vasiliju (1754/1985: 32,33) Nemanja je rođen u Spužu. S ovijem se slaže i zapis koji je Panto Srećković našao u Voljavči kod Svetozareva (SUD X 1870:25). A M. Dinić je dokazao da Ribnica nije naselje već kraj (1878:353-356). https://preview.redd.it/64k4cfyxfhzc1.jpg?width=546&format=pjpg&auto=webp&s=e5c6b727c95abd09102ddb4b366f80e4ffffcb21 https://preview.redd.it/77sqvmn4ghzc1.jpg?width=537&format=pjpg&auto=webp&s=9dc13b9c80b9886019a2cf1e0869e94c3e16d50a |
2024.05.05 11:43 dENd0Mania Danas je Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva
 | "Danas se obilježava Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva kao spomen na sve ubijene mališane od 1992. do 1995. godine. submitted by dENd0Mania to bih [link] [comments] Prema podacima Udruženja roditelja ubijene djece, tokom opsade Sarajeva, koja se smatra najdužom opsadom u historiji modernog ratovanja, ubijeno je 1.601 dijete. Neka od djece su ubijena snajperskim hicima, dok su se igrala u dvorištu ili na putu od kuće do škole ili natrag. Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece i roditelj kojem je ubijena kćerka, rekao je da bol koju nose roditelji ne jenjava i da kod gubitka najrođenijih bića ne važi izreka da "vrijeme liječi sve". "Mnogim je zapravo bol veća kako vrijeme odmiče, posebno onim roditeljima, a ima ih značajan broj, kojim je ubijeno po dvoje djece, ili su ostali bez djece. Bez obzira na sve to, sigurno je da svi roditelji kako proteklih godina tako i danas nosimo tu bol, a emocije posebno budu uvećane kada dođe ovaj 5. maj, Dan sjećanja na ubijenu djecu". Dodao je da su svake godine roditeljima emocije pomiješane - od beskrajne tuge do ponosa da na primjeren način obilježavaju Dan sjećanja na ubijenu djecu i da pošalju poruke da djeca koja su ubijena na brutalan način tokom opsade grada Sarajeva nisu zaboravljena. "Posebno nam je značajno da pošaljemo mladima koji budu prisutni, a bude ih uvijek značajan broj, poruku da oni ne smiju zaboraviti, da trebaju pamtiti, ne da bi mrzili ili da bi se svetili, već da znaju šta se to događalo, da budu u budućnosti vrlo oprezni, da čuvaju svoju domovinu i grad na odgovarajući način", naglasio je Grabovica. Iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva često su skretali pažnju da bh. pravosuđe nije učinilo dovoljno za procesuiranje zločina nad ubijenom djecom glavnog grada Bosne i Hercegovine. Grabovica je ponovio da porodice ubijene djece i dalje najviše tišti to što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u protekle više od tri decenije još ni jednu optužnicu nije podiglo. "Ono što nama posebno teško pada je saznanje da još niko nikada nije odgovarao za tako strašne zločine, za 1.601 ubijeno dijete i da tužilaštvo nikada nije podiglo nijednu optužnicu. To je prosto nevjerovatno. Da nisam svjedok svemu tome proteklih godina i da sam se pojavio odnekud, ne bih vjerovao. Nema tu posebne dileme ko je to činio. Znaju se komandiri, znaju se snajperisti koji su također ubijali... Spominje se pomirenje, ali bez katarze i kazne nema pomirenja. Može se to pokušavati, pričati, međutim to su uslovi koji vode ka pomirenju", poručio je Grabovica, kojem je 11-godišnja kćerka Irma ubijena u eksploziji granate u opkoljenom Sarajevu 20. marta 1993. godine. Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da će se 5. maj obilježavati kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva. Ove godine Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva će biti obilježen 7. maja, a organizaciju ovog događaja je preuzelo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo. U Sarajevu postoji Muzej ratnog djetinjstva čije postavke podsjećaju na strahote kroz koje su djeca prošla, te kako je izgledala njihova svakodnevnica. U centru grada se nalazi spomen-obilježje ubijenoj djeci 1992–1995., kao i spomen soba. Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tadašnje vojske republike srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada. Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete. Prema poslijeratnim istraživanjima, najviše stanovnika, skoro četiri petine od ukupnog broja poginulih, stradalo je u prve dvije godine rata." Tekst:AA |
2024.04.24 12:10 Ok-Parking6702 Recenzija Velike ture na Tajland (google mi ne dopusta da je stavim na recenzije)
Dati cu prvo par savjeta onima koji idu na Tajland sa Junglom pa onda napisati sta mislim o agenciji.
5.Khao san road, najzivlja ulica u Bankoku, ni najmanje opasna, opet ne placajte pratitelju da vas vodi, taksi je jeftin.
Metro je prekompliciran po meni (ako nesto pogrijesite ne mozete izaci bez globe),tako da vam Lumphini park savjetujem taksijem.
6.Ako vam pratitelj gura ideju rooftopva i govori da je cijena 15 eur po picu, nije istina, vrlo vjerojatno ima neku proviziju od bara na vecu grupu. Kokteli su vam 30 plus Eur na takvim mjestima.Nekome je to mozda sitnica, ali onima kojima nije cisto da znate.Kad vas dovedu pred gotov cin, neugodno ce vam biti dignut se od stola. Inace, u barovima u blizini naseg hotela u Bankoku, kokteli su oko 10 eur, sa time da tamo imate na nekim mjestima i zivu muziku dok su ti rooftopvi poluprazni i mrtvi (bar onaj iz Hangovera).
8.Agencija vam kaze da se prije puta opredijelite za fakultativne i da nema predomisljanja, nije istina, nadoplatit se uvjek moze ali ne i trazit povrat. Da li Bankok, Chiang Mai ili Phuket, na svakom koraku kad izadjete iz hotela imate bas agencijske urede koji prodaju te ture i generalno su vam svi izleti za od 30% do 50% jeftiniji.Tesko da ce netko tko putuje samostalno uzimati izlete sa strane ali oni koji putuju u grupi dvoje,troje, definitivno vam se isplati. Npr.Similan otok je sa Junglom 90 eur a da smo ga bukirali tamo bio bi 50 eur.
Kritika je poslana agenciji i pismeno, ali evo vec neko vrijeme provjeravaju situaciju sa pratiteljicom koja im je navodno jos taj dan prenjela nase nezadovoljstvo???
Pleme Karen koje trebate vidjeti na tom izletu, vidjeli smo samo jednu zenu kako plete ispod kolibe na par minuta. Sa time da sam poprilicno sigurna da su pasmine sto je prodavala tvornicke jer su imale i etiketu, te su kostale 200 bahta (inace kostaju 100) pa mi je tesko povjerovat da tako malo vise trazi za nesto sto je rucni rad. Odmah smo otpraceni u dobro uhodani shop, i tamo smo se bas istrosili. Definitivno jeftinije nadjete sve to u gradu pa cak i u apotekama, pogotovo cajeve i mirisne svijece sto tamo prodaju.
Znaci lokalni vodic, gdje god ima provizijsku shemu nam daje i previse vremena, tipa sat i pol u tom shopu a kasnije 20 min na vodopadu,sa time da na toalet izgubite 5+min jer nije blizu.
Morate se sami pobunit kad vidite da imate malo vremena a lokacija krcata turista i red je za slikanje, jer pratitelja briga.
Iz price sa lokalnim, ispostavilo se da je voznja do plemena Karen sa onim prestenovima oko vrata, 4 sata po smjeru i kostala bi 50 eur po osobi, a ovo sa Junglom 1 i pol sat voznje i 70 eur.Nelogicno.Ispao mi je Tajland kao neka jako skupa destinacija sa njima a realno nije.
I treca lokacija tog izleta, za koju nas agencija pripremala jos prije polaska...najvisi vrh,hladno, ponesite jakne,pulovere,obucu za treking....da bi mi dosli sa kombijem do tamo i hodali 50 m po drvenoj stazi do vrha na temperaturi od 20 celzija. I to sve zavrsili unutar 30 min sa wc-om i kavom. Ljudi napakirali toplije odjece, a nama je do Tajlanda dopusteno 25 kila, a po Tajlandu 20 kg, znaci velika razlika i svaka kila manje nepotrebne obuce i odjece bi nam dobro dosla.Bas se vidjelo da agencija tamo nikad nije bila.
Suveniri u Chiang Mai su vam najjeftiniji na nocnoj trznici,kao i masaze.
10.Ne mjenjajte novac vikendom,tecaj je najnizi.
11.Ako na Phuketu odsjedate u R mar hotelu, u sobi provjerite odmah da li su izmedju vas i druge sobe drvena vrata,ili jos bolje na recepciji odmah pitajte to i trazite premjestaj. Vjerujte mi je u protivnom necete oka sklopit, mi smo 2 noci za redom po nekoliko puta zvali recepciju,jednom cak u 4 u jutro.Susjedni par bi se cijele noci svadjao.Naravno, pratiteljica se nije udostojila odgovorit na poruku na viberu a kamoli intervenirati na recepciji, pa je jedna od suputnica intervenirala i digla glas.Nazalost, cak kad su i pristali na premjestaj bez doplate, trazilili su da odmah prenesemo stvari a mi smo taman kretali na izet pa nije bilo izvedivo, zato i kazem reagirajte odmah ako vas dijele samo vrata sa drugom sobom.
12.Phuket old city tour ne uzimajte, lokalni vam nista ne prica o povijesti grada,samo vas ispuste u centru i kazu vam tu se nalazimo za sat i pol.Centar je sladak,pun obojanih zgrada za koje sam tek uz pomoc googla saznala da se radi o portugalskom utjecaju i mjesto ima bogatu povijest.Nesto o cemu nas je vodic trebao informirat. Lokacija u tom izletu je i kod Velikog Bude, dosta veliko povrsinski i na tem od 40+ nece vam odgovarat 40 min za razgled.Mjesto ima predivan vidikovac i htjeti cete malo tamo gustat a ne se rastrcavat. Uzmite taksije za obe lokacije.
13.Banana beach nije bila za kupanje jer je previse meduza,tako da provjerite prije nego idete jer voznja od Phuketa do tamo je sat vremena.Meduze nisu otrovne ali prze itekako, i vecinom su sitne i tesko ih je uocit. Voznja taksijem do banana beach vam je oko 800 bahta po smjeru za 4 osobe,znaci 1600 ukupno tako da ne nasjedate na ponudu od pratitelja za 25 Eur, plaza nije u dzungli kako je nama pratiteljica rekla, ima hotela i restorana okolo i moci cete se povezati na wifi za pozvat taxi.
A SADA ONO STO JAKO ZAMJERAM AGRNCIJI:
Neprofesionalnu voditeljicu koja vodi decka sa sobom i ponasa se kao da su oni jedni od putnika. Na svaki polazak ili odlazak oni dolaze zadnji.Cak ih je jednom prilikom brod cekao.Na polazak za aerodrom zadnji dan kasne i daje nam izliku da ona ne smije otici dok joj na recepciji ne odobre da su sve sobe ok, a njih dvoje pospani dolaze iz hotela 10 min nakon sto je kombi vec trebao krenut a cijela grupa vec je sa koferima u kombiju i svi smo bili izchekirani iz soba 40 min prije polaska.
Natjecanje sa pratiteljicom za slikanje na lokacijama, to stvarno jos nisam dozivjela. Znaci umjesto da mi koji smo platili uzivamo u pogledu, ne ona nam gura da je naslikavamo ali to nije slika dvije nego photo session, znaci prvo ona sama, pa on sam pa zajedno i tako na svakoj lokaciji.Cak smo ih poceli izbjegavat radi toga. S obzirom da stvarno imate malo vremena na svakoj atraktivnijoj lokaciji a velike su guzve i za slikat se trebate doslovno stati u red, kao putnik ne zelite jos trosit vrijeme na slikanje vodica iz 100 uglova. Vrh mi je bio kad se ugurala ispred mene za slikanje, i kad ju je moja suputnica islikala, ona samo kaze "idemo prema kombiju" ...koga briga za nas dvije sto smo cekale red. Ili dizanje putnice od 50 i nesto godina sa zadnjeg sjedista u kombiju bez da joj kaze zasto je dize, naravno zadnja mjesta su lezaj za decka koji spava tokom voznje. Masa je takvih sitnica. Mislim da Jungle zaista treba malo probrati te pratitelje.
Zaustavljanje u parku tigrova na skoro sat vremena bez da se obavijesti grupa.To vam je onaj nehumani park gdje su tigrovi tesko drogirani. Ona je nas pitala na po dolasku u Phuket da li zelimo da to organizira, mi smo rekli NE. Ali dvoje iz grupe su htjeli, mada ona nije to radila radi njih nego radi sebe i decka.Za vrijeme Phuket old city izleta pozvala ih je sebi prije ulaska u kombi, tajni sastanak. I mi se vracamo sa 2 kombija, nitko nam nista ne govori do zaustavljanja,cak ni tada mi u drogom kombiju ne kuzimo sta se desava,dolazi samo pratiteljica do nas i govori nam da ovdje mozemo na kavu ili sok.Mi izlazimo i ne kuzimo gdje smo, vidim shop sa igrackama tigricima, ulazimo u kafic i tek iza ograde vidim da cura u lijepoj haljini tapka po tigru na stolu a netko je snima,uvjerena da je to maskota samo jer kako je moguce da zivotinja ne reagira, ali onda vidim da se rep tigra mice i da je on ziv. Mi smo ostali poprilicno zateceni da smo dodvedeni tu jer smo se jasno izjasnili da ne zelimo i plus zasto bi ja svoje slobodno vrijeme trosila tamo, mada mislim da na je od izleta ukradeno jer taj fakultativni je trebao zavrsit do 14 sati, tad smo vec trebali biti kod hotela a mi smo kod hotela i sa tim duzim zustavljanjem bili vec u 14. Par iz grupe nam se svima kasnije ispricao, i oni su njoj rekli da su za zaustavljanje samo ako se cijela grupa slozi sa time, sto nam ona naravno nije ni prenjela jer mi smo samo putnici koji placaju, centar putovanja medeni mjesec pratiteljice.
Ni agencija ni pratiteljica nam se nisu za to ispricali.
Najbitniji prigovor i najozbiljniji, napustanje putnika u Dohi koji je uhicen i mucen (dehidriran, bez vode 14 sati) za nesto sto nije napravio. Decko jos ni engleski nije govorio i to mu je bilo prvo putovanje van Europe.Osoba koja je pusila u toaletu na avionu je priznala ali ona im nije bila zanimljiva jer nju ne bi mogli bas tako mucit.Znaci nisu ga pustili dok nije potpisao dokument na arapskom da priznaje krivnju.Karte su im oboma ponistene, pa su let do Tajlanda i nazad za Hr morali nanovo kupitii.
Agencija je jednim mailom mom suputniku oprala ruke od odgovornosti jer po ugovoru on mora odmah kontatktirati pratiteljicu.Po dolasku u Bankok on je nama rekao da ju je zvao puno puta ali je broj iskljucen.Meni se to cinilo nevjerojatno ali kasnije kad je za jedan od izleta trebalo poslati voditeljici presliku putovnice, ona je uporno tvrdila da joj jedna putnica nije poslala a ova je govorila da je...ispostavilo se da joj je poslala na srpski broj koji je ujedno i jedini koji nam je agencija u zavrsnom pismu dala,ali ova taj srpski ima iskljucen cijelo vrijeme i koristi samo tajlandski.Znaci greska agencije, covjek je imao ispise brojeva koje je zvao, samo da su kontaktirali nas konzulat u Dohi mozda bi se njegova patnja skratila.Ali nehumano su ga otkacili. Stvarno nesto ovako nisam dozivjela, kad sam pricala sa njim shvatis da je covjek tesko traumatiziran od dogadjaja a da ne govorimo o nekoliko tisuca eura izgubljenih na karte i globu.Jungle bookira grupne karte, pa se ne moze ponistit samo jedna dvije karte, i njemu su iz sluzbe za korisnike iz Qatar Airwaysa govorili da je povratna aktivna a u Junglu mu kazu da nije, tako da se nije usudio na aerodrom sa nama nego je kupio novu kartu za 1000 eur.
Gubljenje putnice u Bankoku na brodu od strane pratiteljice,stvarno neugodno iskustvo za cijelu grupu.Brod se ne zadrzava dugo,max 2 min i ide dalje.Ona nam je rekla da se ukrcamo dok ona kupi karte,velika je guzva bila, ljudi te ne cuju kad ih dozivas.
I onda je doviknula da ipak ne idemo,krivi brod, ali ta jedna putnica se ukrcala medju prvima i nismo je uspjeli dozvat.
To vam je onaj dodatni izlet od 25 eura, sto sam savjetovala da izbjegnete.I ja sam osobno dozivjela neugodno iskustvo na njemu, znaci gospodjica Jovana fokusirana na decka trci gore na palubu (PUTNIK ZADNJI JE NJEN MOTO), a meni neljubazna kontrolorka na ulazu u brod trazi kartu, a ova nam namjerno nije davala karte u ruke da ne vidimo da kostaju 30 Bahta, znaci ja iz petnih zila u toj masi vristim Jovana i ova me jedva cuje a skoro vec na krovu broda i tek onda se ona vraca i pokazuje moju kartu.Mogla sam doslovno i ja proci kao moja suputnica 10 minuta prije.
Ispricavam se na poduzem postu ali morala sam to izbacit iz sebe.
Jungle tribe, imate jako malo recenzija na googlu s obzirom na staz i kolicinu grupa.Samo na Phuketu kad smo sad bili imali ste 12 grupa tamo.Trebali bi imati na 1000 recenzija do sada. Ono sto sam primjetila je da su vam putnici nevoljni ostavljat lose recenzije ali to ne znaci da ce ponovo ici sa vama pa imajte i to na umu.Mi kao grupa od 11 jos cekamo ocitovanje agencije, osvrti na putovanje vam moraju biti alarmantni.Zakljucak svih u grupi je bio nikad vise sa Junglom.
submitted by Ok-Parking6702 to JungleTribeHr [link] [comments]
- Solo putnici koji ne govore engleski, ne savjetujem vam ovu agenciju i ne radi snalazenja po aerodroima i cinjenice da vas sa ovom agencijom pratitelji docekuju tek na odredistu nego zbog onoga sto se dogodilo nasem suputniku u Dohi i kako je napusten od agencije. Za one koji ne govore engleski, na Tajlandu nema prevodjenja onoga sto kaze lokalni jer pratiteljica radi toga ide u zatvor???
- Ako vas docekuje odredjena Jovana pripazite na razne smicalice izvlacenja novca (ne mislim na izlete na koje ste vec pristali)
- U Bankoku, ako imate 1 dan slobodan ne padajte na foru 25 Eur po osobi dodatno za izlet do malla. Uzmite taksi, 4 osobe, voznja od 2 $ i neka vas odvede do rijecnog pristanista Hop On Hop off, dnevna karta je jeftina i mozete izlaziti i zadrazavati se na lokacijama koliko vama odgovara. Gradovi i zemlja generalno su jako sigurni. U Iconsiamu cete se sigurno htjeti zadrzat dulje od sat i pol.Food court im je fenomenalan.
5.Khao san road, najzivlja ulica u Bankoku, ni najmanje opasna, opet ne placajte pratitelju da vas vodi, taksi je jeftin.
Metro je prekompliciran po meni (ako nesto pogrijesite ne mozete izaci bez globe),tako da vam Lumphini park savjetujem taksijem.
6.Ako vam pratitelj gura ideju rooftopva i govori da je cijena 15 eur po picu, nije istina, vrlo vjerojatno ima neku proviziju od bara na vecu grupu. Kokteli su vam 30 plus Eur na takvim mjestima.Nekome je to mozda sitnica, ali onima kojima nije cisto da znate.Kad vas dovedu pred gotov cin, neugodno ce vam biti dignut se od stola. Inace, u barovima u blizini naseg hotela u Bankoku, kokteli su oko 10 eur, sa time da tamo imate na nekim mjestima i zivu muziku dok su ti rooftopvi poluprazni i mrtvi (bar onaj iz Hangovera).
- Ako vam ponude u Bankoku ekstra izlet na farmu kokosa, a zaustave vam se na autocesti gdje su 3 standa koja prodaju proizvode od kokosa (industrijski su svi i tu su vam skuplji nego u gradu) onda netko iz grupe mora nesto reci jer ako sutite regularno ce vam naplatit ovo zaustavljanje.Samo pitajte kada cemo na farmu da shvate da niste toliko glupi. Sa time da nas pratiteljica nije ni pitala da li zelimo, samo je rekla da je pristala jer radi se samo o 7 eur po osobi a ona je znala da mi to zelimo.
8.Agencija vam kaze da se prije puta opredijelite za fakultativne i da nema predomisljanja, nije istina, nadoplatit se uvjek moze ali ne i trazit povrat. Da li Bankok, Chiang Mai ili Phuket, na svakom koraku kad izadjete iz hotela imate bas agencijske urede koji prodaju te ture i generalno su vam svi izleti za od 30% do 50% jeftiniji.Tesko da ce netko tko putuje samostalno uzimati izlete sa strane ali oni koji putuju u grupi dvoje,troje, definitivno vam se isplati. Npr.Similan otok je sa Junglom 90 eur a da smo ga bukirali tamo bio bi 50 eur.
- Ukoliko vam je ukljucen Chiang Mai u turu, izbjegnite izlet Nacionalni park Doi Inhaton za 70 eur, ne vrijedi ni 30. Cijela grupa se zalila i rekla da je precjenjen izlet, a odgovor agencije "hvala na informacijama". Ovo je agenciji bio prvi put u Chiang Maiu kao i pratiteljici pa je logicno da uce na racun putnika????Tako i ja mogu otvorit agenciju.
Kritika je poslana agenciji i pismeno, ali evo vec neko vrijeme provjeravaju situaciju sa pratiteljicom koja im je navodno jos taj dan prenjela nase nezadovoljstvo???
Pleme Karen koje trebate vidjeti na tom izletu, vidjeli smo samo jednu zenu kako plete ispod kolibe na par minuta. Sa time da sam poprilicno sigurna da su pasmine sto je prodavala tvornicke jer su imale i etiketu, te su kostale 200 bahta (inace kostaju 100) pa mi je tesko povjerovat da tako malo vise trazi za nesto sto je rucni rad. Odmah smo otpraceni u dobro uhodani shop, i tamo smo se bas istrosili. Definitivno jeftinije nadjete sve to u gradu pa cak i u apotekama, pogotovo cajeve i mirisne svijece sto tamo prodaju.
Znaci lokalni vodic, gdje god ima provizijsku shemu nam daje i previse vremena, tipa sat i pol u tom shopu a kasnije 20 min na vodopadu,sa time da na toalet izgubite 5+min jer nije blizu.
Morate se sami pobunit kad vidite da imate malo vremena a lokacija krcata turista i red je za slikanje, jer pratitelja briga.
Iz price sa lokalnim, ispostavilo se da je voznja do plemena Karen sa onim prestenovima oko vrata, 4 sata po smjeru i kostala bi 50 eur po osobi, a ovo sa Junglom 1 i pol sat voznje i 70 eur.Nelogicno.Ispao mi je Tajland kao neka jako skupa destinacija sa njima a realno nije.
I treca lokacija tog izleta, za koju nas agencija pripremala jos prije polaska...najvisi vrh,hladno, ponesite jakne,pulovere,obucu za treking....da bi mi dosli sa kombijem do tamo i hodali 50 m po drvenoj stazi do vrha na temperaturi od 20 celzija. I to sve zavrsili unutar 30 min sa wc-om i kavom. Ljudi napakirali toplije odjece, a nama je do Tajlanda dopusteno 25 kila, a po Tajlandu 20 kg, znaci velika razlika i svaka kila manje nepotrebne obuce i odjece bi nam dobro dosla.Bas se vidjelo da agencija tamo nikad nije bila.
Suveniri u Chiang Mai su vam najjeftiniji na nocnoj trznici,kao i masaze.
10.Ne mjenjajte novac vikendom,tecaj je najnizi.
11.Ako na Phuketu odsjedate u R mar hotelu, u sobi provjerite odmah da li su izmedju vas i druge sobe drvena vrata,ili jos bolje na recepciji odmah pitajte to i trazite premjestaj. Vjerujte mi je u protivnom necete oka sklopit, mi smo 2 noci za redom po nekoliko puta zvali recepciju,jednom cak u 4 u jutro.Susjedni par bi se cijele noci svadjao.Naravno, pratiteljica se nije udostojila odgovorit na poruku na viberu a kamoli intervenirati na recepciji, pa je jedna od suputnica intervenirala i digla glas.Nazalost, cak kad su i pristali na premjestaj bez doplate, trazilili su da odmah prenesemo stvari a mi smo taman kretali na izet pa nije bilo izvedivo, zato i kazem reagirajte odmah ako vas dijele samo vrata sa drugom sobom.
12.Phuket old city tour ne uzimajte, lokalni vam nista ne prica o povijesti grada,samo vas ispuste u centru i kazu vam tu se nalazimo za sat i pol.Centar je sladak,pun obojanih zgrada za koje sam tek uz pomoc googla saznala da se radi o portugalskom utjecaju i mjesto ima bogatu povijest.Nesto o cemu nas je vodic trebao informirat. Lokacija u tom izletu je i kod Velikog Bude, dosta veliko povrsinski i na tem od 40+ nece vam odgovarat 40 min za razgled.Mjesto ima predivan vidikovac i htjeti cete malo tamo gustat a ne se rastrcavat. Uzmite taksije za obe lokacije.
13.Banana beach nije bila za kupanje jer je previse meduza,tako da provjerite prije nego idete jer voznja od Phuketa do tamo je sat vremena.Meduze nisu otrovne ali prze itekako, i vecinom su sitne i tesko ih je uocit. Voznja taksijem do banana beach vam je oko 800 bahta po smjeru za 4 osobe,znaci 1600 ukupno tako da ne nasjedate na ponudu od pratitelja za 25 Eur, plaza nije u dzungli kako je nama pratiteljica rekla, ima hotela i restorana okolo i moci cete se povezati na wifi za pozvat taxi.
A SADA ONO STO JAKO ZAMJERAM AGRNCIJI:
Neprofesionalnu voditeljicu koja vodi decka sa sobom i ponasa se kao da su oni jedni od putnika. Na svaki polazak ili odlazak oni dolaze zadnji.Cak ih je jednom prilikom brod cekao.Na polazak za aerodrom zadnji dan kasne i daje nam izliku da ona ne smije otici dok joj na recepciji ne odobre da su sve sobe ok, a njih dvoje pospani dolaze iz hotela 10 min nakon sto je kombi vec trebao krenut a cijela grupa vec je sa koferima u kombiju i svi smo bili izchekirani iz soba 40 min prije polaska.
Natjecanje sa pratiteljicom za slikanje na lokacijama, to stvarno jos nisam dozivjela. Znaci umjesto da mi koji smo platili uzivamo u pogledu, ne ona nam gura da je naslikavamo ali to nije slika dvije nego photo session, znaci prvo ona sama, pa on sam pa zajedno i tako na svakoj lokaciji.Cak smo ih poceli izbjegavat radi toga. S obzirom da stvarno imate malo vremena na svakoj atraktivnijoj lokaciji a velike su guzve i za slikat se trebate doslovno stati u red, kao putnik ne zelite jos trosit vrijeme na slikanje vodica iz 100 uglova. Vrh mi je bio kad se ugurala ispred mene za slikanje, i kad ju je moja suputnica islikala, ona samo kaze "idemo prema kombiju" ...koga briga za nas dvije sto smo cekale red. Ili dizanje putnice od 50 i nesto godina sa zadnjeg sjedista u kombiju bez da joj kaze zasto je dize, naravno zadnja mjesta su lezaj za decka koji spava tokom voznje. Masa je takvih sitnica. Mislim da Jungle zaista treba malo probrati te pratitelje.
Zaustavljanje u parku tigrova na skoro sat vremena bez da se obavijesti grupa.To vam je onaj nehumani park gdje su tigrovi tesko drogirani. Ona je nas pitala na po dolasku u Phuket da li zelimo da to organizira, mi smo rekli NE. Ali dvoje iz grupe su htjeli, mada ona nije to radila radi njih nego radi sebe i decka.Za vrijeme Phuket old city izleta pozvala ih je sebi prije ulaska u kombi, tajni sastanak. I mi se vracamo sa 2 kombija, nitko nam nista ne govori do zaustavljanja,cak ni tada mi u drogom kombiju ne kuzimo sta se desava,dolazi samo pratiteljica do nas i govori nam da ovdje mozemo na kavu ili sok.Mi izlazimo i ne kuzimo gdje smo, vidim shop sa igrackama tigricima, ulazimo u kafic i tek iza ograde vidim da cura u lijepoj haljini tapka po tigru na stolu a netko je snima,uvjerena da je to maskota samo jer kako je moguce da zivotinja ne reagira, ali onda vidim da se rep tigra mice i da je on ziv. Mi smo ostali poprilicno zateceni da smo dodvedeni tu jer smo se jasno izjasnili da ne zelimo i plus zasto bi ja svoje slobodno vrijeme trosila tamo, mada mislim da na je od izleta ukradeno jer taj fakultativni je trebao zavrsit do 14 sati, tad smo vec trebali biti kod hotela a mi smo kod hotela i sa tim duzim zustavljanjem bili vec u 14. Par iz grupe nam se svima kasnije ispricao, i oni su njoj rekli da su za zaustavljanje samo ako se cijela grupa slozi sa time, sto nam ona naravno nije ni prenjela jer mi smo samo putnici koji placaju, centar putovanja medeni mjesec pratiteljice.
Ni agencija ni pratiteljica nam se nisu za to ispricali.
Najbitniji prigovor i najozbiljniji, napustanje putnika u Dohi koji je uhicen i mucen (dehidriran, bez vode 14 sati) za nesto sto nije napravio. Decko jos ni engleski nije govorio i to mu je bilo prvo putovanje van Europe.Osoba koja je pusila u toaletu na avionu je priznala ali ona im nije bila zanimljiva jer nju ne bi mogli bas tako mucit.Znaci nisu ga pustili dok nije potpisao dokument na arapskom da priznaje krivnju.Karte su im oboma ponistene, pa su let do Tajlanda i nazad za Hr morali nanovo kupitii.
Agencija je jednim mailom mom suputniku oprala ruke od odgovornosti jer po ugovoru on mora odmah kontatktirati pratiteljicu.Po dolasku u Bankok on je nama rekao da ju je zvao puno puta ali je broj iskljucen.Meni se to cinilo nevjerojatno ali kasnije kad je za jedan od izleta trebalo poslati voditeljici presliku putovnice, ona je uporno tvrdila da joj jedna putnica nije poslala a ova je govorila da je...ispostavilo se da joj je poslala na srpski broj koji je ujedno i jedini koji nam je agencija u zavrsnom pismu dala,ali ova taj srpski ima iskljucen cijelo vrijeme i koristi samo tajlandski.Znaci greska agencije, covjek je imao ispise brojeva koje je zvao, samo da su kontaktirali nas konzulat u Dohi mozda bi se njegova patnja skratila.Ali nehumano su ga otkacili. Stvarno nesto ovako nisam dozivjela, kad sam pricala sa njim shvatis da je covjek tesko traumatiziran od dogadjaja a da ne govorimo o nekoliko tisuca eura izgubljenih na karte i globu.Jungle bookira grupne karte, pa se ne moze ponistit samo jedna dvije karte, i njemu su iz sluzbe za korisnike iz Qatar Airwaysa govorili da je povratna aktivna a u Junglu mu kazu da nije, tako da se nije usudio na aerodrom sa nama nego je kupio novu kartu za 1000 eur.
Gubljenje putnice u Bankoku na brodu od strane pratiteljice,stvarno neugodno iskustvo za cijelu grupu.Brod se ne zadrzava dugo,max 2 min i ide dalje.Ona nam je rekla da se ukrcamo dok ona kupi karte,velika je guzva bila, ljudi te ne cuju kad ih dozivas.
I onda je doviknula da ipak ne idemo,krivi brod, ali ta jedna putnica se ukrcala medju prvima i nismo je uspjeli dozvat.
To vam je onaj dodatni izlet od 25 eura, sto sam savjetovala da izbjegnete.I ja sam osobno dozivjela neugodno iskustvo na njemu, znaci gospodjica Jovana fokusirana na decka trci gore na palubu (PUTNIK ZADNJI JE NJEN MOTO), a meni neljubazna kontrolorka na ulazu u brod trazi kartu, a ova nam namjerno nije davala karte u ruke da ne vidimo da kostaju 30 Bahta, znaci ja iz petnih zila u toj masi vristim Jovana i ova me jedva cuje a skoro vec na krovu broda i tek onda se ona vraca i pokazuje moju kartu.Mogla sam doslovno i ja proci kao moja suputnica 10 minuta prije.
Ispricavam se na poduzem postu ali morala sam to izbacit iz sebe.
Jungle tribe, imate jako malo recenzija na googlu s obzirom na staz i kolicinu grupa.Samo na Phuketu kad smo sad bili imali ste 12 grupa tamo.Trebali bi imati na 1000 recenzija do sada. Ono sto sam primjetila je da su vam putnici nevoljni ostavljat lose recenzije ali to ne znaci da ce ponovo ici sa vama pa imajte i to na umu.Mi kao grupa od 11 jos cekamo ocitovanje agencije, osvrti na putovanje vam moraju biti alarmantni.Zakljucak svih u grupi je bio nikad vise sa Junglom.
2024.04.21 21:41 lunam09 Mladi iz BiH vode kampanju o medijskoj pismenosti!
Zdravo svima! Želim sa svima vama da podijelim kampanju o medijskoj pismenosti na kojoj su radili mladi iz četiri BiH grada, Sarajevo, Mostar, Tuzla i Banja Luka! Nakon mjeseci napornog rada i predanosti, ovi mladi ljudi su započeli svoju kampanju 15.04. preko društvene mreže instagram. Cilj je jednostavan: pomoći ljudima da prepoznaju lažne vijesti i poboljšati medijsku pismenost u našoj zajednici. Sa temeljnim uvjerenjem da su informirani građani ključni za zdravu demokraciju.
Uložili smo srce u ovu kampanju i uzbuđeni smo zbog putovanja koje je pred nama. Bilo bi nam drago da nam se pridružite u ovoj inicijativi. Budući da smo tek počeli, svaki vid podrške i kritike je jako dobro došao!
Pratite naš Instagram profil (@sta.se.desavaa) na instagramu, kako biste bili u tijeku s našim napretkom i saznali više o medijskoj pismenosti.
https://www.instagram.com/sta.se.desavaa
submitted by lunam09 to bosnia [link] [comments]
Uložili smo srce u ovu kampanju i uzbuđeni smo zbog putovanja koje je pred nama. Bilo bi nam drago da nam se pridružite u ovoj inicijativi. Budući da smo tek počeli, svaki vid podrške i kritike je jako dobro došao!
Pratite naš Instagram profil (@sta.se.desavaa) na instagramu, kako biste bili u tijeku s našim napretkom i saznali više o medijskoj pismenosti.
https://www.instagram.com/sta.se.desavaa
2024.04.21 21:29 lunam09 Kampanja mladih iz BiH o medijskoj pismenosti.
Zdravo svima! Želim sa svima vama da podijelim kampanju o medijskoj pismenosti na kojoj su radili mladi iz četiri BiH grada, Sarajevo, Mostar, Tuzla i Banja Luka! Nakon mjeseci napornog rada i predanosti, ovi mladi ljudi su započeli svoju kampanju 15.04. preko društvene mreže instagram. Cilj je jednostavan: pomoći ljudima da prepoznaju lažne vijesti i poboljšati medijsku pismenost u našoj zajednici. Sa temeljnim uvjerenjem da su informirani građani ključni za zdravu demokraciju.
Uložili smo srce u ovu kampanju i uzbuđeni smo zbog putovanja koje je pred nama. Bilo bi nam drago da nam se pridružite u ovoj inicijativi. Budući da smo tek počeli, svaki vid podrške i kritike je jako dobro došao!
Pratite naš Instagram profil (@sta.se.desavaa) na instagramu, kako biste bili u tijeku s našim napretkom i saznali više o medijskoj pismenosti.
https://www.instagram.com/sta.se.desavaa
submitted by lunam09 to bih [link] [comments]
Uložili smo srce u ovu kampanju i uzbuđeni smo zbog putovanja koje je pred nama. Bilo bi nam drago da nam se pridružite u ovoj inicijativi. Budući da smo tek počeli, svaki vid podrške i kritike je jako dobro došao!
Pratite naš Instagram profil (@sta.se.desavaa) na instagramu, kako biste bili u tijeku s našim napretkom i saznali više o medijskoj pismenosti.
https://www.instagram.com/sta.se.desavaa
2024.04.18 21:11 Mr_BBB_1605 Jel hocete bolji zivot? Budite bolji ljudi.
Rodio sam se srecan, ni sam nisam znao koliko, pod jednom zvjezdom na jugu Njemacke. A zivot me je unesrecio, ni sam nisam znao koliko, kada su moji roditelji odlucili da me vrate u jednu od bivsih drzava SFRJ, prije nego sto sam otkrio sta je dar zivota. I tako, umjesto da budem dijasporac pun vrelog vazduha, okicen laznim robnim markama, koji sa rent-a-carom prkosi svima u domovini (koji uzgred pere klozete ili malterise zidove "gore"), ispadoh prosjecni Srbin, zarobljen na brdovitom Balkanu, obrazovan ali ogorcen, i vjecito nesrecan.
Moja situacija mi je ipak, nehotice podarila unikatan uvid u kulturu prosjecnog balkanjerosa, kojem je inat na prvom mjestu, ponos na drugom, a integritet i kultura na poslednjem.
Sto sam vise rastao po brdima, dolinama, sumama i ljepotama balkana, sve sam vise postajao razocaran u Balkan, i prosjecnog balkanca. Kako smo dosli do toga, da od nomadskih plemena, kojima je zajednica bila sve, postanemo glavni predatori jedni drugima, nije mi nikada bilo jasno. Ali, zivot u prestonici umije da otvori oci i pokaze pravo lice naseg covjeka.
Evo, prolazim neki dan iz Lidl-a kuci, i vidim 5 tramvaja kako stoje na sinama, ne micu se. Cudno, jeste GSP neredovan, kvaran, neodrzavan, ali bas 5 da ih stoji na jednom potezu, nimalo uobicajeno. I gle cuda, imam sta vidjeti. "Gari" iz Vojvodine sa AUDI Q5-icom, koju je vozio neki arhitekta ili advokat gore, pa on kupio sa 300000+ kilometara, parkirao na sine gospodin. Nasao komad neukaljanog asvalta, parkirao masinu, i otisao da povali nesto ili obidje lokalnu birtiju. Samo jos nije uzeo kredu, da iscrta sebi parking. A preko puta Lidl, ogroman parking, osvjetljen, osiguran, ali kosta 200-300 din po satu, ako predjes 90 minuta. Ima gospodin za Audi Q5, ali ne i za parking. Moze gospodin glumiti nivo, ali ne moze i da ga plati. I zbog njegovog bahacenja, trpi ne jedan tramvaj pun putnika, nego 5. To sto ce njegovo bahato ponasanje poremetiti planove djeci koja idu iz skole, radnicima koji zure kuci sa posla, ili penzionerima koji zure na dnevnik, njega bas briga.
Kako smo od nomadskog plemena, kojem je zajednica bila sve, koji je opstajao zahvaljujuci toj istoj zajednici, postali ovakva stoka, nije mi jasno. Kad je JA postalo vaznije nego MI? Pa bogove mu poljubim, u istim smo govnima zajedno. Kad smo postali toliko ogorceni, prgavi i nehumani? Kako imamo obraza da se zalimo na sve i svasta, a nista ne radimo po pitanju boljitka? Nista nam ne valja, pa ni mi sami sebi.
Evo jos jedan primjer. Pratim stranicu gdje se prosjecan Beogradjanin dnevno pozali bar 10 puta na stanje GSP-a. Pokvario se, otpalo ovo, otpalo ono, vozac se izivljava, naplacuje strancima po 2000 dinara kartu, itd. Pa mi dodje da pitam tog prosjecong Beogradjanina, koliko si ti puta platio/la kartu za taj isti GSP, u proteklih godinu dana? Jel ti puno 50 dinara za 90 minuta voznje, koje te prebaci sa kraja na kraj grada? Jel mozes umjesto Marlboro-a pusiti Winston, pa 50 dinara dati za prevoz. Ti i sve i jedan drugi BeLoGradjanin. Pa da vidis kako 50 dinara pomnozeno sa brojem putnika, popuni budzet za GSP, pa imas ocuvanije, kvalitetnije, novije i bolje vozilo. Telegraf javlja da je 2018-e prevezeno oko 830 miliona putnika. Hajde matematicari, ja sam drustvenjak, koliko je to divnih dinara zarade za GSP (uzmimo da je karta 50, umjesto 90, koliko je bila 2018e). Jel i dalje imas obraz da prnjkas na stanje GSP-a, a ne das 50 din da se vozis? Jel' Balkanjerosu? (uzgred 41,500,000,000 Serbian Dinar equals 354,280,204.77 € po metematici Google-a)
Ne. Dok god budemo ocajni ljudi, bice nam ocajni zivoti. Svi zele standard "gore", "vani", "preko", a niko ne zeli da zivi pod tim istim pravilima ovdje. E pa, ne ide to bas tako. Da biste imali kulturno, organizovano i urednjeno drustvo, morate postati kulturni, organizovani i uredjeni ljudi. Ali od toga je slaba vajda, naposljetku, nije Milosevic kriv, mi smo go*na.
Srdacno, vac vjecno razocarani i ogorceni, BBB. Vidimo se u sledecem "rant-u".
submitted by Mr_BBB_1605 to serbia [link] [comments]
Moja situacija mi je ipak, nehotice podarila unikatan uvid u kulturu prosjecnog balkanjerosa, kojem je inat na prvom mjestu, ponos na drugom, a integritet i kultura na poslednjem.
Sto sam vise rastao po brdima, dolinama, sumama i ljepotama balkana, sve sam vise postajao razocaran u Balkan, i prosjecnog balkanca. Kako smo dosli do toga, da od nomadskih plemena, kojima je zajednica bila sve, postanemo glavni predatori jedni drugima, nije mi nikada bilo jasno. Ali, zivot u prestonici umije da otvori oci i pokaze pravo lice naseg covjeka.
Evo, prolazim neki dan iz Lidl-a kuci, i vidim 5 tramvaja kako stoje na sinama, ne micu se. Cudno, jeste GSP neredovan, kvaran, neodrzavan, ali bas 5 da ih stoji na jednom potezu, nimalo uobicajeno. I gle cuda, imam sta vidjeti. "Gari" iz Vojvodine sa AUDI Q5-icom, koju je vozio neki arhitekta ili advokat gore, pa on kupio sa 300000+ kilometara, parkirao na sine gospodin. Nasao komad neukaljanog asvalta, parkirao masinu, i otisao da povali nesto ili obidje lokalnu birtiju. Samo jos nije uzeo kredu, da iscrta sebi parking. A preko puta Lidl, ogroman parking, osvjetljen, osiguran, ali kosta 200-300 din po satu, ako predjes 90 minuta. Ima gospodin za Audi Q5, ali ne i za parking. Moze gospodin glumiti nivo, ali ne moze i da ga plati. I zbog njegovog bahacenja, trpi ne jedan tramvaj pun putnika, nego 5. To sto ce njegovo bahato ponasanje poremetiti planove djeci koja idu iz skole, radnicima koji zure kuci sa posla, ili penzionerima koji zure na dnevnik, njega bas briga.
Kako smo od nomadskog plemena, kojem je zajednica bila sve, koji je opstajao zahvaljujuci toj istoj zajednici, postali ovakva stoka, nije mi jasno. Kad je JA postalo vaznije nego MI? Pa bogove mu poljubim, u istim smo govnima zajedno. Kad smo postali toliko ogorceni, prgavi i nehumani? Kako imamo obraza da se zalimo na sve i svasta, a nista ne radimo po pitanju boljitka? Nista nam ne valja, pa ni mi sami sebi.
Evo jos jedan primjer. Pratim stranicu gdje se prosjecan Beogradjanin dnevno pozali bar 10 puta na stanje GSP-a. Pokvario se, otpalo ovo, otpalo ono, vozac se izivljava, naplacuje strancima po 2000 dinara kartu, itd. Pa mi dodje da pitam tog prosjecong Beogradjanina, koliko si ti puta platio/la kartu za taj isti GSP, u proteklih godinu dana? Jel ti puno 50 dinara za 90 minuta voznje, koje te prebaci sa kraja na kraj grada? Jel mozes umjesto Marlboro-a pusiti Winston, pa 50 dinara dati za prevoz. Ti i sve i jedan drugi BeLoGradjanin. Pa da vidis kako 50 dinara pomnozeno sa brojem putnika, popuni budzet za GSP, pa imas ocuvanije, kvalitetnije, novije i bolje vozilo. Telegraf javlja da je 2018-e prevezeno oko 830 miliona putnika. Hajde matematicari, ja sam drustvenjak, koliko je to divnih dinara zarade za GSP (uzmimo da je karta 50, umjesto 90, koliko je bila 2018e). Jel i dalje imas obraz da prnjkas na stanje GSP-a, a ne das 50 din da se vozis? Jel' Balkanjerosu? (uzgred 41,500,000,000 Serbian Dinar equals 354,280,204.77 € po metematici Google-a)
Ne. Dok god budemo ocajni ljudi, bice nam ocajni zivoti. Svi zele standard "gore", "vani", "preko", a niko ne zeli da zivi pod tim istim pravilima ovdje. E pa, ne ide to bas tako. Da biste imali kulturno, organizovano i urednjeno drustvo, morate postati kulturni, organizovani i uredjeni ljudi. Ali od toga je slaba vajda, naposljetku, nije Milosevic kriv, mi smo go*na.
Srdacno, vac vjecno razocarani i ogorceni, BBB. Vidimo se u sledecem "rant-u".
2024.04.14 15:22 HMrules1990 Kraljevina SHS/Jugoslavija i administrativna podela između Prvog i Drugog Svetskog rata
Počeo sam malo da istražujem istoriju i period Kraljevine SHS/Jugoslavije između Prvog i Drugog Svetskog rata, šta mi je tu interesantno?
https://ibb.co/GRwxq6z
Od 1929. Kraljevina Jugoslavija je bila podeljena na devet banovina i svaka banovina je imala svoj administrativni centar, svakom banovinom je upravljao ban, njegove nadženosti su bile poljoprivreda, građevina, trgovina i industrija, šume i rudnici, socijalna politika i zdravstvo, prosveta. Beograd, zajedno sa Pančevom i Zemunom, kao glavni grad nije pripadao nijednoj banovini (predstavljao je posebnu upravnu jedinicu pod nazivom Uprava grada Beograda, a ovlašćenja upravnika glavnog grada bila su uporediva sa onima koje su imali banovi u ostatku zemlje).
Dravska banovina (Ljubljana) Savska banovina (Zagreb) Vrbaska banovina (Banja Luka) Primorska banovina (Split) Drinska banovina (Sarajevo) Zetska banovina (Cetinje) Dunavska banovina (Novi Sad) Moravska banovina (Niš) Vardarska banovina (Skoplje)
Sa moje tačke glediše ovo je urađeno da bi se kultorološki različite sredine stopile u novu sredinu, navešću primer, Valjevo, Lajkovac, Ub, Obrenovac, Užice i Čačak su pripadali Drinskoj banovini sa administrativnim centrom u Sarajevu dok su Kragujevac, Topola, Mladenovac, Aranđelovac, Lazarevac, Smederevska Palana, Smederevo i Požarevac pripadali Dunavskoj banovini sa administrativnim centrom u Novom Sadu.
submitted by HMrules1990 to AskSerbia [link] [comments]
https://ibb.co/GRwxq6z
Od 1929. Kraljevina Jugoslavija je bila podeljena na devet banovina i svaka banovina je imala svoj administrativni centar, svakom banovinom je upravljao ban, njegove nadženosti su bile poljoprivreda, građevina, trgovina i industrija, šume i rudnici, socijalna politika i zdravstvo, prosveta. Beograd, zajedno sa Pančevom i Zemunom, kao glavni grad nije pripadao nijednoj banovini (predstavljao je posebnu upravnu jedinicu pod nazivom Uprava grada Beograda, a ovlašćenja upravnika glavnog grada bila su uporediva sa onima koje su imali banovi u ostatku zemlje).
Dravska banovina (Ljubljana) Savska banovina (Zagreb) Vrbaska banovina (Banja Luka) Primorska banovina (Split) Drinska banovina (Sarajevo) Zetska banovina (Cetinje) Dunavska banovina (Novi Sad) Moravska banovina (Niš) Vardarska banovina (Skoplje)
Sa moje tačke glediše ovo je urađeno da bi se kultorološki različite sredine stopile u novu sredinu, navešću primer, Valjevo, Lajkovac, Ub, Obrenovac, Užice i Čačak su pripadali Drinskoj banovini sa administrativnim centrom u Sarajevu dok su Kragujevac, Topola, Mladenovac, Aranđelovac, Lazarevac, Smederevska Palana, Smederevo i Požarevac pripadali Dunavskoj banovini sa administrativnim centrom u Novom Sadu.
2024.04.09 20:53 SonsOfSolid Najružniji i najljepši gradovi u Bosni?
Gradovi moraju imati actual status grada za ovaj izbor. Za mene su:
Najružniji:
Zenica, Tuzla, Kakanj, Zvornik (ne toliko okruženjem, već jer grad koji je pored ulice, kriza kriza napravljen), Vareš, Laktaši, Gradiška + vjerovatno svaki industrijski grad (lični taste)
Najljepši:
Mostar, Sarajevo, Travnik, Jajce, Blagaj, Višegrad, Banja Luka, Konjic i vjerovatno na vrhu: TREBINJE, realno. A i iskreno skoro svaki grad u Hercegovini, jer Hercegovački landscape čini čuda gradovima koji su iole lijepo napravljeni.
PS: Jeste inspirisan post klixovim člankom
submitted by SonsOfSolid to bih [link] [comments]
Najružniji:
Zenica, Tuzla, Kakanj, Zvornik (ne toliko okruženjem, već jer grad koji je pored ulice, kriza kriza napravljen), Vareš, Laktaši, Gradiška + vjerovatno svaki industrijski grad (lični taste)
Najljepši:
Mostar, Sarajevo, Travnik, Jajce, Blagaj, Višegrad, Banja Luka, Konjic i vjerovatno na vrhu: TREBINJE, realno. A i iskreno skoro svaki grad u Hercegovini, jer Hercegovački landscape čini čuda gradovima koji su iole lijepo napravljeni.
PS: Jeste inspirisan post klixovim člankom
2024.04.06 22:00 Atmoz46 Život u BiH (ponajviše Bihać)
Pozdrav, zanima me kakav je život u BiH?
Danas sam prvi put u 24 godine života posjetio Bihać, živim u RH udaljen oko 90-110 km od Bihaća. Naime, iznenadio sam se koliko je grad uredan, miran, kako je dobra energija ljudi, koliko su ljudi dragi da je to nešto neopisivo. Po mom mišljenju je uredniji od skoro svakog grada u RH.
Za RH, ja kao stanovnik "Lijepe naše", mogu reći da je razlika enormna. Ne mogu opisati razočarenje kako naša država ne iskorištava apsolutno ništa pored toliko slobodnog terena, a da ne spominjem Liku (Ponajviše područje Korenice, Udbine ili recimo stara cesta do Gs).. U Bihaću i prema Bihaću je totalna suprotnost, odmah na ulazu su kuće, benzinske postaje, hoteli, moteli, apartmani, a poslije što sam se više približavao samom gradu ostao sam očaran koliko se još toga gradi, kolike zgrade samo niču u blizini Fisa (?) ili Bingo centra. Bihać me je iskreno oduševio i ostao sam bez teksta, kavu sam popio kod Čardaka i mogao bih tamo sjediti cijeli dan koliko je lijepo. Iduća destinacija mi je Jajce, a onda poslije ide Sarajevo.
Sve u svemu, zanimaju me plaće te da li smatrate da je život u BiH dobar? Koliki je minimalac ako pričamo o neto iznosima, porez, prirez, pdv, itd.? Moram reći da sam stekao dojam da bi se u BiH moglo dosta dobro živjeti ako bi bile Hrvatske plaće, a cijene proizvoda te usluga ostale kakve su trenutno mada vjerujem da je bilo još jeftinije.
Ako sagledam RH, mi kao stanovnici osjećamo se više turistima i gostima u našoj državi nego sami turisti. Minimalac je oko 600€ neto, a najamnine su oko 350€ pa nadalje ako ste sami i tražite garsonijeru (okvirno 19-24m²), ali zato namirnice, recimo hrana je posebno najskuplja koja bi trebala biti osnova.
submitted by Atmoz46 to bih [link] [comments]
Danas sam prvi put u 24 godine života posjetio Bihać, živim u RH udaljen oko 90-110 km od Bihaća. Naime, iznenadio sam se koliko je grad uredan, miran, kako je dobra energija ljudi, koliko su ljudi dragi da je to nešto neopisivo. Po mom mišljenju je uredniji od skoro svakog grada u RH.
Za RH, ja kao stanovnik "Lijepe naše", mogu reći da je razlika enormna. Ne mogu opisati razočarenje kako naša država ne iskorištava apsolutno ništa pored toliko slobodnog terena, a da ne spominjem Liku (Ponajviše područje Korenice, Udbine ili recimo stara cesta do Gs).. U Bihaću i prema Bihaću je totalna suprotnost, odmah na ulazu su kuće, benzinske postaje, hoteli, moteli, apartmani, a poslije što sam se više približavao samom gradu ostao sam očaran koliko se još toga gradi, kolike zgrade samo niču u blizini Fisa (?) ili Bingo centra. Bihać me je iskreno oduševio i ostao sam bez teksta, kavu sam popio kod Čardaka i mogao bih tamo sjediti cijeli dan koliko je lijepo. Iduća destinacija mi je Jajce, a onda poslije ide Sarajevo.
Sve u svemu, zanimaju me plaće te da li smatrate da je život u BiH dobar? Koliki je minimalac ako pričamo o neto iznosima, porez, prirez, pdv, itd.? Moram reći da sam stekao dojam da bi se u BiH moglo dosta dobro živjeti ako bi bile Hrvatske plaće, a cijene proizvoda te usluga ostale kakve su trenutno mada vjerujem da je bilo još jeftinije.
Ako sagledam RH, mi kao stanovnici osjećamo se više turistima i gostima u našoj državi nego sami turisti. Minimalac je oko 600€ neto, a najamnine su oko 350€ pa nadalje ako ste sami i tražite garsonijeru (okvirno 19-24m²), ali zato namirnice, recimo hrana je posebno najskuplja koja bi trebala biti osnova.
2024.03.29 15:08 InsideOutside-1 Lična karta za Sarajevo centar
Ističe mi lična karta za 2 mjeseca. Stan u kojem živim je na roditeljima. Šta da uradim za dokaz o prebivalištu? I šta treba za upis podataka o krvnoj grupi? Čini mi se da to nije trebalo prije.
submitted by InsideOutside-1 to bosnia [link] [comments]
2024.03.17 09:55 BHKontrolor GRADONAČELNICA KARIĆ DA ILI NE ?
KO JE GRADONAČELNICA ?
Na čelu najvećeg grada BiH nalazi se gospođa stalnog osmijeha,pozitive,sreće ali i naivnosti. Član je i potrepedsjednik SDP. Benjamina Karić je prva žena za koju mogu reći da ništa ne shvata ozbiljno. Od 2021 godine obnaša funkciju gradonačelnice grada Sarajeva u kojem se dosada ništa značajno nije poboljšalo.
POČETAK MANDATA I PRVE NADE GRAĐANSTVA
U Aprilu 2021 godine Benjamina preuzima kormilo grada Sarajeva nakon što je Skaka odskakao. Veliki broj ljudi na nju je gledao kao blagoslov,nosioca dobrih vijesti i nada. Ipak ja nisam mogao a da ne prokomentarišem njen veoma neobičan pristup koji sam zapazio tada. Gotovo svo vrijeme pred televizijskim kamerama,velikim brojem građana Benjamina se vazda smiješila. Naravno osmijeh nikom nebi zasmetao. Stalno smiješenje ? Malo postaje bizarno kada se neko na tako važnoj funkciji počne smiješiti previše kao da ništa ne shvata ozbiljno. No hajde dajmo joj šansu,mlada je prosperitetna i mnogo bolja od prethodnika : )
ŠTA DALJE ???
U budućnosti koja je uslijedila ništa se naročito nije promijenilo. Načelnica objavljuje hrpu načičkanih fotografija na Facebooku. Sve su to fotografije manifestacija i onih kulutrno-historijskih obilježavanja. Može se reći da njeno smiješenje na fotografijama već počinje da iritira. Pored svega što mora da riješi ono organizuje sastanke u svom uredu i podjelu baklava ! NA SAMOM POČETKU GRADONAČELNICA NEOZBILJNO SHVATA SVOJU FUNKCIJU !!!
NEZAINTERESOVANOST ZA PROBLEME,UHLJEBIZAM
Sarajevo ostaje grad lošeg saobraćaja,infrastrukture,kriminala i niz drugih nedostataka. Ipak Benjamina je često uživala putovajući po Amerikama,Britanijama,brojnim drugim zemljama za koje mi smrtnici iz Binga možemo reći da su nestvarne. Sve je narod platio draga gradonačelnice sve za vaš osmijeh.
Načelnica Karić i dalje pokušava putem kulturnih događaja i manifestacija zadobiti podršku kako ih naziva svojih dragih sarajlija. Jadne ste li vi sarajlije da vam ovaj uhljeb nasmiješeni dođe na vlast. Uživa u novcu,putuje,slika se,smiješi se. Nema nimalo ozbiljnosti i interesovanja za neke veće probleme glavnog grada države. Koliko je Sarajevo slabo govori činjenica da zaostaje za ZG i BG nekih 10,15 godina. Karićka čička svoj grad sa kišobranima,svjetlima,zastavama,jelkama dok drugi načelnici grade brze ceste,škole,bolnice... Jednom riječju tuga. Tuga koja traje već 3 godine i trajat će još neko vrijeme.
DA LI SE ISPLATILA SVA PODRŠKA NAČELNICI ?
Ne. Iako smo svi,pa čak i ja mislili o boljim vremenima za Sarajevo,ništa se nije desilo. Baščaršija je ostala preplavljena baklavama,uskršnjim jajima i jelkama koje stvaraju samo prividnu sliku. Gradonačelnica je imala tu i dosta afera (baš kao i svaki političar). Ne ide joj u prilog ni to što se često pravdala da nije populista. Nažalost Karić je definicija populiste,uhljeba...
Šta da činimo ?
Sarajevu je potreban redovan,precizan,ambiciozan gradonačelnik koji mora shvatiti svoju funkciju kao veoma ozbiljnu. U pitanju je oko 400 hiljada ljudi čiji životi ovise o direkciji grada. Nemojte biti kao Benjamina niti kao Abdulah. Oni nisu kompetentni da budu u politici uopšte. Zaboravite na rasvjetu za vrijeme praznika,primanje stranih političara i ličnosti,čestitanja već se bazirajte na razvoj grada. Načelnik treba imati strategiju i viziju za jedan grad,pogotvo ukoliko je glavni grad !
submitted by BHKontrolor to KOLOTECINA [link] [comments]
Na čelu najvećeg grada BiH nalazi se gospođa stalnog osmijeha,pozitive,sreće ali i naivnosti. Član je i potrepedsjednik SDP. Benjamina Karić je prva žena za koju mogu reći da ništa ne shvata ozbiljno. Od 2021 godine obnaša funkciju gradonačelnice grada Sarajeva u kojem se dosada ništa značajno nije poboljšalo.
POČETAK MANDATA I PRVE NADE GRAĐANSTVA
U Aprilu 2021 godine Benjamina preuzima kormilo grada Sarajeva nakon što je Skaka odskakao. Veliki broj ljudi na nju je gledao kao blagoslov,nosioca dobrih vijesti i nada. Ipak ja nisam mogao a da ne prokomentarišem njen veoma neobičan pristup koji sam zapazio tada. Gotovo svo vrijeme pred televizijskim kamerama,velikim brojem građana Benjamina se vazda smiješila. Naravno osmijeh nikom nebi zasmetao. Stalno smiješenje ? Malo postaje bizarno kada se neko na tako važnoj funkciji počne smiješiti previše kao da ništa ne shvata ozbiljno. No hajde dajmo joj šansu,mlada je prosperitetna i mnogo bolja od prethodnika : )
ŠTA DALJE ???
U budućnosti koja je uslijedila ništa se naročito nije promijenilo. Načelnica objavljuje hrpu načičkanih fotografija na Facebooku. Sve su to fotografije manifestacija i onih kulutrno-historijskih obilježavanja. Može se reći da njeno smiješenje na fotografijama već počinje da iritira. Pored svega što mora da riješi ono organizuje sastanke u svom uredu i podjelu baklava ! NA SAMOM POČETKU GRADONAČELNICA NEOZBILJNO SHVATA SVOJU FUNKCIJU !!!
NEZAINTERESOVANOST ZA PROBLEME,UHLJEBIZAM
Sarajevo ostaje grad lošeg saobraćaja,infrastrukture,kriminala i niz drugih nedostataka. Ipak Benjamina je često uživala putovajući po Amerikama,Britanijama,brojnim drugim zemljama za koje mi smrtnici iz Binga možemo reći da su nestvarne. Sve je narod platio draga gradonačelnice sve za vaš osmijeh.
Načelnica Karić i dalje pokušava putem kulturnih događaja i manifestacija zadobiti podršku kako ih naziva svojih dragih sarajlija. Jadne ste li vi sarajlije da vam ovaj uhljeb nasmiješeni dođe na vlast. Uživa u novcu,putuje,slika se,smiješi se. Nema nimalo ozbiljnosti i interesovanja za neke veće probleme glavnog grada države. Koliko je Sarajevo slabo govori činjenica da zaostaje za ZG i BG nekih 10,15 godina. Karićka čička svoj grad sa kišobranima,svjetlima,zastavama,jelkama dok drugi načelnici grade brze ceste,škole,bolnice... Jednom riječju tuga. Tuga koja traje već 3 godine i trajat će još neko vrijeme.
DA LI SE ISPLATILA SVA PODRŠKA NAČELNICI ?
Ne. Iako smo svi,pa čak i ja mislili o boljim vremenima za Sarajevo,ništa se nije desilo. Baščaršija je ostala preplavljena baklavama,uskršnjim jajima i jelkama koje stvaraju samo prividnu sliku. Gradonačelnica je imala tu i dosta afera (baš kao i svaki političar). Ne ide joj u prilog ni to što se često pravdala da nije populista. Nažalost Karić je definicija populiste,uhljeba...
Šta da činimo ?
Sarajevu je potreban redovan,precizan,ambiciozan gradonačelnik koji mora shvatiti svoju funkciju kao veoma ozbiljnu. U pitanju je oko 400 hiljada ljudi čiji životi ovise o direkciji grada. Nemojte biti kao Benjamina niti kao Abdulah. Oni nisu kompetentni da budu u politici uopšte. Zaboravite na rasvjetu za vrijeme praznika,primanje stranih političara i ličnosti,čestitanja već se bazirajte na razvoj grada. Načelnik treba imati strategiju i viziju za jedan grad,pogotvo ukoliko je glavni grad !
2024.03.10 20:35 Appropriate_Sun_2179 Gdje klanjati nocni namaz od pocetka ramazana
Pozdrav, mozda malo cudno pitanje al vjerujte ne znam koga da pitam trenutno. Na FB stranicama ovih glavnih dzamija nema temrina do zadnje trecine ramazana. Mene zanima ima li gdje se klanjati u Sarajevo nocni namaz od pocetka tj od veceras u dzematu. Bilo bi idealno u centru grada al ako su jedine opcije mahalske dzamije i to je okej. Bilo kakva pomoc je dobrodosla.
UPDATE za 2024:
11 sati İstiklal džamija Otoka nocni
12 sati Careva džamija Stari grad
01 sati Kralj Fahd džamija Nedzadici
Hvala svima što su doprinijeli i savjet dali ispod
submitted by Appropriate_Sun_2179 to bih [link] [comments]
UPDATE za 2024:
11 sati İstiklal džamija Otoka nocni
12 sati Careva džamija Stari grad
01 sati Kralj Fahd džamija Nedzadici
Hvala svima što su doprinijeli i savjet dali ispod
2024.03.02 16:05 OkTitle9082 Za Sarajlije: Koji dijelovi grada su za Sarajevo a koji za Želju? Koji klub ima više navijača?
Postoji 'stereotip' da je svako naselje u Sarajevu strogo bordo ili plavo, tipa čaršija i buržoazija su za Sarajevo, radnička naselja su za Želju, itd. Koliko to pije vode iz vašeg iskustva? Znam da većinu ljudi ne zanima naša liga, jer je lošeg kvaliteta, nema potrebe da o tom mudrujete, govorim za ove koji već prate naš fudbal.
submitted by OkTitle9082 to bih [link] [comments]
2024.02.19 18:33 joipjo Imaginarni Zagreb - Metro/Podzemna željeznica
 | submitted by joipjo to croatia [link] [comments] |
2024.02.17 20:45 OCDEngineerBoy Mass graves and the 1993 front line of the civil war in Bosnia and Herzegovina
 | submitted by OCDEngineerBoy to MapPorn [link] [comments] |
2024.01.02 18:04 MlevenaPlazma Mesecni parking u Beogradu
Pozdrav svima i srecni vam praznici!!
Imam jedno pitanje za koje mi se cini da ovde mogu dobiti odgovor. Vec godinu dana zivim u Beogradu, iznajmljujem stan i u poslednje vreme se razmisljam da dovezem auto iz rodnog grada.
Da li postoji nacin da dobijem neku vrstu (mesecnog) parkinga bez menjanja prebivalista, saobracajne i tablica? Ili je to jedini nacin da se nabavi mesecna karta? U sustini, bilo kakav siguran parking bi mi znacio, ali istrazujuci po netu cini mi se da je mesecna karta najbolja stvar. Da li znate jos neke opcije?
Hvala unapred na odgovorima!
submitted by MlevenaPlazma to pravnisaveti [link] [comments]
Imam jedno pitanje za koje mi se cini da ovde mogu dobiti odgovor. Vec godinu dana zivim u Beogradu, iznajmljujem stan i u poslednje vreme se razmisljam da dovezem auto iz rodnog grada.
Da li postoji nacin da dobijem neku vrstu (mesecnog) parkinga bez menjanja prebivalista, saobracajne i tablica? Ili je to jedini nacin da se nabavi mesecna karta? U sustini, bilo kakav siguran parking bi mi znacio, ali istrazujuci po netu cini mi se da je mesecna karta najbolja stvar. Da li znate jos neke opcije?
Hvala unapred na odgovorima!
2023.12.28 13:49 crvenkapica_011 Šta bi trebalo da znate o parkiranju u Srbiji
 | submitted by crvenkapica_011 to rentacar [link] [comments] https://preview.redd.it/jvkyqwx1819c1.png?width=1280&format=png&auto=webp&s=b7f904ce8b3458d1ce970e156eacdf6a8fd548d5 Sa brzim razvojem automobilske industrije, porastao je i broj vlasnika motornih vozila u svetu. Ovaj trend prati i Srbiju, u kojoj je u toku 2022. godine bilo registrovano preко 2.3 miliona putničkih automobila. Ovaj broj automobila je često razlog velikih saobraćajnih gužvi i zagušenja jer drumski saobraćajni kapaciteti zbog različitih razloga ne prate ovaj trend. Ali problem nije samo kada su vozila u pokretu, već i kada su smeštajni kapaciteti u pitanju. Bilo da je u pitanju parkiranje u kraćem ili dužem vremenskom periodu, problem sa nedostatkom parking i garažnih mesta je prisutan u većini mesta u Srbiji. Najčešće se u ovom kontekstu spominju veći gradovi kao što su Beograd, Novi Sad, Niš, Subotica, Šabac, Valjevo i Loznica ali problema ima i u manjim mestima. Problem slobodnih parking mesta datira mnogo godina unazad, a nastao je usled povećanja broja stanovnika u gradovima, a delom i zbog propusta u zakonskoj regulativi i neadekvatnim urbanističkim planovima. Problemi pri parkiranju u većim gradovima SrbijeProblemi pri parkiranju u većim gradovima u Srbiji slični su onima u drugim urbanim sredinama širom sveta i svode se na sledeće:Nedostatak parking prostora: U urbanim područjima često postoji ograničen broj parking mesta u odnosu na veliki broj vozila. To može dovesti do toga da vozači teško pronalaze slobodna parking mesta, posebno u centralnim delovima gradova. Najveći problem većih gradova, kada je parkiranje u pitanju, čini nedostatak javnih parking prostora u centralnim delovima grada. Naime, postojeći parking prostori su najčešće nedovoljnog kapaciteta. Neki od njih nisu jasno obeleženi pa ih je teško pronaći, a neki od njih su u lošem stanju. Postojeće parking zone u većini ulica su preopterećene, tako da vozači svakodnevno gube mnogo vremena kružeći u pojedinim delovima grada, u potrazi za slobodnim parking mestom. https://preview.redd.it/zamcrts4819c1.png?width=1280&format=png&auto=webp&s=10a9d0572370eab352c6455a9b2026074ddd43e6 Visoke cene parkinga: Cena parkinga može biti visoka u određenim delovima grada, što može predstavljati veliki trošak za vozače koji imaju potrebu da tu često parkiraju. Nepostojanje adekvatne infrastrukture: U nekim slučajevima, nedostatak adekvatne infrastrukture za parkiranje, može uzrokovati velike gužve na ulicama i otežati vozačima da pronađu odgovarajuće mesto za parkiranje. Zloupotreba parking prostora: Nelegalno parkiranje ili zloupotreba parking prostora može biti uobičajena pojava. To uključuje parkiranje na trotoarima, u zabranjenim zonama ili na mestima rezervisanim za osobe s posebnim potrebama. Kazne za takve prekršaje su velike ali uvek postoje oni koji ne poštuju propise. Vremensko ograničenje parkiranja: U većini mesta postoje ograničenja trajanja vremena parkiranja, što znači da vozači ne mogu dugo zadržavati svoja vozila u istoj zoni ili na istom mestu. Ovo može biti problem posebno u slučajevima kada ljudi imaju potrebu da duže vreme ne pomeraju svoj automobil. Problemi s javnim prevozom: Ako javni prevoz nije dovoljno razvijen ili dostupan, ljudi se često oslanjaju na privatna vozila, što dodatno povećava potrebu za parking mestima. Rešavanje ovih problema zahteva sveobuhvatan pristup koji uključuje poboljšanja u urbanističkom planiranju, izgradnji infrastrukture, primeni tehnologije (poput pametnih sistema za upravljanje parkingom) i promociji održivih oblika transporta. Politika kažnjavanja kao mera za rešavanje problema sa parkiranjem Navedeni razlozi često su razlog za nepropisno parkiranje. Vozila bude na pešačkim prelazima, trotoarima, mestima za invalide, ispred zgrada, na zelenim površinama i drugim mestima, gde to nije dozvoljeno. Ova pojava često dovodi do blokiranja prolaza drugim vozilima, pešacima i generalno do ugrožavanja bezbednosti. Neoprezni vozači najčešće budu novčano kažnjeni zbog toga. Kada ovakve situacije izazovu velike zastoje u saobraćaju, tada na scenu stupa nepopularni “Pauk” koji sklanja nepropisno parkirano vozilo. Tada pored plaćanja kazne, vozač snosi i velike troškove odnošenja vozila. Odnošenje automobila ne vrši sa zoniranih parking mesta, ako nije na vreme plaćena naknada. Tada se vozaču ispostavlja dnevna karta (kazna) koju vozač mora naknadno platiti, a vozilo se ne mora sklanjati sa tog parking mesta u toku narednih 24 sata. Cene parkinga u Srbiji su relativno visoke u odnosu na životni standard građana. Pozitivna praksaKada su u pitanju stanari zgrada, novim zakonskim propisima investitori su obavezani da za svakog stanara obezbede parking ili garažno mesto uz svaki izgrađeni stan. Stari stanari prinuđeni su da kupe garažu, vrše zakup parking prostora ili se po povlašćenim cenama parkiraju na zoniranim delovima ulica, kada nađu slobodno mesto.Investitori najčešće pribegavaju izgradnji velikih podzemnih garaža, ispod stambenih zgrada, koje obiluju velikim brojem parking mesta. Ovo je i popularan način rešavanja pitanja parkiranja, jer su parking mesta u podzemnim garažama ekonomski povoljnija nego druga rešenja. Jedan od načina da se u većim gradovima smanji problem nedostatka parking mesta, čini promovisanje alternativnih oblika prevoza, poput javnog prevoza, biciklizma i pešačenja, čime bi se smanjio broj vozila na ulicama. Za višesatno parkiranje možete koristiti garaže u okviru većih tržnih centara, kod kojih ne postoji vremensko ograničenje parkiranja, a i najčešće su prva dva sata besplatna. https://preview.redd.it/hjk44jr7819c1.png?width=1280&format=png&auto=webp&s=215cc9f24889cd86f1a238c5a5d340ff73ae7943 Ako planirate duži put, a nemate sopstveni garažni prostor, potrebno je da razmislite o zakupu garažnog mesta, jer postoji velika razlika da li automobil parkirate na ulici, ispred zgrade, ili u garaži. Parkiranje na ulici uvek sa sobom nosi rizik od oštećivanja automobila od strane nepažljivih i nesigurnih vozača. Takođe, nepostojanje dovoljno sigurnih i nadziranih parking mesta često dovodi do krađa vozila, jer su vozači primorani da parkiraju na neosvetljenim i nesigurnim mestima. Ako planirate na duži put avionom iz Beograda, ne treba da brinete za bezbednost vašeg automobila na aerodromu Nikola Tesla. Ponuda parkinga je velika, a razlike u ceni su minimalne. Najbolje je da odaberete proveren parking, koji je blizu terminala, a koji će vam omogućiti da za samo 2 minute vozilom ili oko 5 minuta peške stignete do putničkog terminala. Osoblje parkinga može da vas preveze ili ćete prošeteti do ulaza u glavnu zgradu Aerodroma. Prevoz do aerodroma, kao i povratak do vašeg auta posle putovanja uključeni su u uslugu parking operatera. Izvor: Beseda |
2023.12.26 18:23 takenolsolatunji Fudbalski klub Sarajevo
Fudbalski klub Sarajevo je fudbalski klub iz bosanskohercegovačkog glavnog grada Sarajeva i jedan od najuspješnijih klubova u državi. Klub je osnovan 24. oktobra 1946. i najuspješniji je klub iz SR Bosne i Hercegovine u ligi bivše SFRJ, osvojivši dvije titule prvaka u sezonama 1966/67. i 1984/85. FK Sarajevo je jedan od istaknutijih članova Premijer lige Bosne i Hercegovine uz osvojenih sedam kupova Bosne i Hercegovine (1997, 1998, 2002, 2005, 2014, 2019 i 2021), 5 prvenstva BiH (1998/99, 2006/07, 2014/15, 2018/19, 2019/20), te jedan Superkup Bosne i Hercegovine. Klub je u sedam navrata bio državni viceprvak. FK Sarajevo se nalazi na vrhu vječne tabele Premijer lige BiH i najprominentniji je predstavnik Bosne i Hercegovine u evropskim takmičenjima. Jedan je od najpopularnijih klubova u BiH, zajedno sa gradskim rivalom FK Željezničar, s kojim dijele snažan rivalitet koji se ogleda kroz sarajevski derbi.
submitted by takenolsolatunji to FKSarajevo [link] [comments]
2023.12.16 16:53 Upstairs-Sky7963 Zašto ne mogu da odem?
Nisam siguran šta da napišen da najbolje prenesem moju situaciju, i ne znam uopšte hoće li me iko razumjeti.
Ubrzo mi je 26ti rođendan, dolazim iz jednog malog grada, gdje malo vise od šest godina radim u fabrici 10h dnevno, 6 dana(ponekad bude 5) sedmično. Živim sa roditeljima i starijom sestrom, i naš odnos je veoma loš i ne mogu da zamislim nikakav normalan suživot sa njima i samo želim da odem.
Kući ostavljam malo manje od pola plate, i ovo možda zvuči čudno ali trenutno na banci imam oko 25 000 KM, nemam nikakvih troskova, nemam vozačku, ne izlazim nigdje, nemam društvo, nemam nikakav hobby, i jedem jedan ili dva obroka dnevno.
Razlog zašto toliko štedim je oduvijek bio da se mogu odseliti i započeti normalan život. Bojao sam se trošiti novac jer sam u njemu vidio jedini izlaz. Nakon srednje mislio sam otići u Sarajevo, naći neki posao da platim račune, završiti kurs njemačkog i otići iz ove države. Ali veliki problem koji imam je da sam mnogo antisocialan, nikad ne pričam sa ljudima i nemam želju za tim, zbog toga nemam pojma kako bi se snalazio i nisam imao hrabrosti da odem.
Živim u gradu gdje ima mnogo industrije, uslovi rada su katastrofa i plate male tako da radno mjesto dobije ko se god pojavi. Planirao sam da naučim sto više mogu, da steknem radnog iskustva, i da ustedim novca da mogu otici.
Dok sam odrastao uvijek sam bio verbalno maltretiran(ako se tako kaže) od strane roditelja i sestre, također i fizički od strane oca i majke. Bio sam depresivan, nisam imao volje za ničim, bio sam suicidalan, molio sam boga da zaspem i da se ne probudim. Ponekad sam znao da ne jedem 2 dana, jer nisam imao volju. Inače malo jedem, visok sam 172 a imam 50-52kg.
Kući bi bio pred televizorom čitav dan, to je jedini sretan dio moga djetinjstva. Velika sreća u tome je što sam gledao njemačke kanale pa razumijem njemački kao i maternji jezik.
Nisam iz siromašne porodice, sve troje rade u državnoj firmi i fakultetski su obrazovani, i otac je nasljedio stan. Nikad nisam dobio džeparac ali sam dobivao 1 - 2km svaki dan kad pođem u školu. Nisam ih trošio već sam štedio. Imao sam ušteđeno dovoljno novca da u drugom srednje kupim neki laptop. Nisam ništa pametno s njim radio, osim što sam naučio engleski. većinom sam gledao yt videa i serije, prvo na njemačkom, pa zatim i na engleskom.
Prije možda tri do četri godine sam odlučio da pokušam naučit programirati, na početku bude dobro ali onda izgubim volju i koncentraciju, pa onda i želju, pa mi se onda želja vrati i sve tako. Čitav život sam imao problema sa koncentracijom, i dok ovo pišem, napišem rečenicu i onda mi misli odlutaju i hodam minutima po sobi. Dok sam išao u školu nisam gotovo nikada mogao da skupim koncentraciju da učim kod kuće, učio sam na odmorima u školi i tokom časova, za predmet iz kojeg je tog dana test.
Najgora stvar mi je sto nemam gdje da se odmorim, problem je u tome da živimo u dvosobnom stanu, sestra ima svoju sobu a roditelji noću spavaju u dnevnom boravku, a u kuhinji nema mjesta za spavanje. To mi je uvijek bio problem, tako da ja pokušavam da spavam po danu u dnevnom boravku, što je teško jer se televizor pojača i priča glasno, ne uzimajući u obzir da želim spavati. Stavim majicu preko glave i slušalice na uši, pojačam white noise i pokušavam da zaspem, ali me stalno nešto probudi. Ustajem u noći i pravim sebi da jedem i sl. Nekad i treniram u WC-u noću jer mi se onda apetit otvori, ali sam često preumoran za to.
Znam sam da ovo nije nikakav život, najvjerovatnije trpim jer sam tako naučio, bezbroj puta mi dođe da samo odem, bilo gdje, ali to mi prođe i to tako već 10tak godina, nije mi jasno zašto jednostavno ne odem?
Plan mi je da odem do Sarajeva i nađem stan, gdje ću moći da živim normalno, normalno jesti, normalno spavati itd. Pa bi pokušao da u miru naučim programiranje ili video editing, nešto čime bi se volio baviti, a ako mi to nebude išlo, naći posao u zanatu kojim se bavim već 5+ godina i vidit kakvi su uslovi ili odma pokušati otići u Njemačku i raditi bilo šta.
Stvar koja me najviše brine to je da li će mi neko htjeti iznajmiti stan? U šta gleda onaj koji iznajmljuje stan? Da li je dovoljno da samo kažem da imam ušteđevime za godinu ipo do dvije, ili trebaju neki dokazi? ili bi imao više šanse da nađem posao, bi li prije dali stan nekom ko je zaposlen?
Izvinjavam se što sam ovoliko napisao, pokušat ću da skratim, mada ima milijun stvari o kojima bi još mogao pisati.
Molio bi vas za vaše iskreno mišljenje. Koji bi mi savjet dali?
submitted by Upstairs-Sky7963 to bih [link] [comments]
Ubrzo mi je 26ti rođendan, dolazim iz jednog malog grada, gdje malo vise od šest godina radim u fabrici 10h dnevno, 6 dana(ponekad bude 5) sedmično. Živim sa roditeljima i starijom sestrom, i naš odnos je veoma loš i ne mogu da zamislim nikakav normalan suživot sa njima i samo želim da odem.
Kući ostavljam malo manje od pola plate, i ovo možda zvuči čudno ali trenutno na banci imam oko 25 000 KM, nemam nikakvih troskova, nemam vozačku, ne izlazim nigdje, nemam društvo, nemam nikakav hobby, i jedem jedan ili dva obroka dnevno.
Razlog zašto toliko štedim je oduvijek bio da se mogu odseliti i započeti normalan život. Bojao sam se trošiti novac jer sam u njemu vidio jedini izlaz. Nakon srednje mislio sam otići u Sarajevo, naći neki posao da platim račune, završiti kurs njemačkog i otići iz ove države. Ali veliki problem koji imam je da sam mnogo antisocialan, nikad ne pričam sa ljudima i nemam želju za tim, zbog toga nemam pojma kako bi se snalazio i nisam imao hrabrosti da odem.
Živim u gradu gdje ima mnogo industrije, uslovi rada su katastrofa i plate male tako da radno mjesto dobije ko se god pojavi. Planirao sam da naučim sto više mogu, da steknem radnog iskustva, i da ustedim novca da mogu otici.
Dok sam odrastao uvijek sam bio verbalno maltretiran(ako se tako kaže) od strane roditelja i sestre, također i fizički od strane oca i majke. Bio sam depresivan, nisam imao volje za ničim, bio sam suicidalan, molio sam boga da zaspem i da se ne probudim. Ponekad sam znao da ne jedem 2 dana, jer nisam imao volju. Inače malo jedem, visok sam 172 a imam 50-52kg.
Kući bi bio pred televizorom čitav dan, to je jedini sretan dio moga djetinjstva. Velika sreća u tome je što sam gledao njemačke kanale pa razumijem njemački kao i maternji jezik.
Nisam iz siromašne porodice, sve troje rade u državnoj firmi i fakultetski su obrazovani, i otac je nasljedio stan. Nikad nisam dobio džeparac ali sam dobivao 1 - 2km svaki dan kad pođem u školu. Nisam ih trošio već sam štedio. Imao sam ušteđeno dovoljno novca da u drugom srednje kupim neki laptop. Nisam ništa pametno s njim radio, osim što sam naučio engleski. većinom sam gledao yt videa i serije, prvo na njemačkom, pa zatim i na engleskom.
Prije možda tri do četri godine sam odlučio da pokušam naučit programirati, na početku bude dobro ali onda izgubim volju i koncentraciju, pa onda i želju, pa mi se onda želja vrati i sve tako. Čitav život sam imao problema sa koncentracijom, i dok ovo pišem, napišem rečenicu i onda mi misli odlutaju i hodam minutima po sobi. Dok sam išao u školu nisam gotovo nikada mogao da skupim koncentraciju da učim kod kuće, učio sam na odmorima u školi i tokom časova, za predmet iz kojeg je tog dana test.
Najgora stvar mi je sto nemam gdje da se odmorim, problem je u tome da živimo u dvosobnom stanu, sestra ima svoju sobu a roditelji noću spavaju u dnevnom boravku, a u kuhinji nema mjesta za spavanje. To mi je uvijek bio problem, tako da ja pokušavam da spavam po danu u dnevnom boravku, što je teško jer se televizor pojača i priča glasno, ne uzimajući u obzir da želim spavati. Stavim majicu preko glave i slušalice na uši, pojačam white noise i pokušavam da zaspem, ali me stalno nešto probudi. Ustajem u noći i pravim sebi da jedem i sl. Nekad i treniram u WC-u noću jer mi se onda apetit otvori, ali sam često preumoran za to.
Znam sam da ovo nije nikakav život, najvjerovatnije trpim jer sam tako naučio, bezbroj puta mi dođe da samo odem, bilo gdje, ali to mi prođe i to tako već 10tak godina, nije mi jasno zašto jednostavno ne odem?
Plan mi je da odem do Sarajeva i nađem stan, gdje ću moći da živim normalno, normalno jesti, normalno spavati itd. Pa bi pokušao da u miru naučim programiranje ili video editing, nešto čime bi se volio baviti, a ako mi to nebude išlo, naći posao u zanatu kojim se bavim već 5+ godina i vidit kakvi su uslovi ili odma pokušati otići u Njemačku i raditi bilo šta.
Stvar koja me najviše brine to je da li će mi neko htjeti iznajmiti stan? U šta gleda onaj koji iznajmljuje stan? Da li je dovoljno da samo kažem da imam ušteđevime za godinu ipo do dvije, ili trebaju neki dokazi? ili bi imao više šanse da nađem posao, bi li prije dali stan nekom ko je zaposlen?
Izvinjavam se što sam ovoliko napisao, pokušat ću da skratim, mada ima milijun stvari o kojima bi još mogao pisati.
Molio bi vas za vaše iskreno mišljenje. Koji bi mi savjet dali?
2023.11.25 21:33 emchoootr Aplikacija za rezervaciju termina - feedback
Pozdrav raja :D
Ja i kolege smo napravili mobilnu aplikaciju koja sluzi za online rezervaciju sportskih termina - sportin.ba
Naša ideja je da olakšamo proces rezervisanja termina, umjesto zvanja na neke brojeve telefona i provjeravanje kada ima slobodni termin, moguce je lagano kroz mobilnu aplikaciju provjeriti sve slobodne termina i izvrsiti rezervaciju. I ne samo to, moguce je kroz aplikaciju platiti i karticom :)
Tek smo pustili i trenutno imamo 3 grada ( Sarajevo, Banja Luka, Medjugorje ) i 4 sporta ( Tenis, Fudbal, Karting, Bilijar ) i trudimo se da dodamo jos vise sportova u vise gradova.
Trenutno kao vid marketinga nudimo bonuse, za registraciju korisnik dobije 10KM na wallet koji moze iskoristiti za sljedecu rezervaciju a kao vid loyality programa nudimo bonuse za rezervaciju. Tako da npr. za jedan termin Tenisa od 15KM korisnik dobije povrat od 3KM na wallet. Za rezervaciju kartinga od 25KM dobije povrat od 7.5KM itd.
Trenutno nas najvise interesuje feedback korisnika, kako im se cini aplikacija, da li imaju neki segmenti aplikacije koji ih zbunjuju ili im nije jasno. I naravno svaka ideja i sugestija je dobro došla :D
Hvala.
submitted by emchoootr to bih [link] [comments]
Ja i kolege smo napravili mobilnu aplikaciju koja sluzi za online rezervaciju sportskih termina - sportin.ba
Naša ideja je da olakšamo proces rezervisanja termina, umjesto zvanja na neke brojeve telefona i provjeravanje kada ima slobodni termin, moguce je lagano kroz mobilnu aplikaciju provjeriti sve slobodne termina i izvrsiti rezervaciju. I ne samo to, moguce je kroz aplikaciju platiti i karticom :)
Tek smo pustili i trenutno imamo 3 grada ( Sarajevo, Banja Luka, Medjugorje ) i 4 sporta ( Tenis, Fudbal, Karting, Bilijar ) i trudimo se da dodamo jos vise sportova u vise gradova.
Trenutno kao vid marketinga nudimo bonuse, za registraciju korisnik dobije 10KM na wallet koji moze iskoristiti za sljedecu rezervaciju a kao vid loyality programa nudimo bonuse za rezervaciju. Tako da npr. za jedan termin Tenisa od 15KM korisnik dobije povrat od 3KM na wallet. Za rezervaciju kartinga od 25KM dobije povrat od 7.5KM itd.
Trenutno nas najvise interesuje feedback korisnika, kako im se cini aplikacija, da li imaju neki segmenti aplikacije koji ih zbunjuju ili im nije jasno. I naravno svaka ideja i sugestija je dobro došla :D
Hvala.
2023.11.18 23:37 mrZ1LEX Pitao sam bolje AI da napravi slike BiH u 3 grada : Sarajevo, Mostar i Blagaj. Šta vi mislite?
 | submitted by mrZ1LEX to bih [link] [comments] |